NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Snežana i patuljci

Predsednica Rukometnog saveza Jugoslavije rekla je da njen generalni sekretar ne zaslužuje da putuje na Olimpijadu. Kritika, samokritika ili...

      Nedavno je predsednik Jugoslovenskog olimpijskog komiteta (JOK) Dragan Kićanović saopštio da će na 27. olimpijskim igrama u Sidneju (od 15. septembra do 1. oktobra) učestvovati 109 sportista iz SR Jugoslavije, što je za 40 više nego na prethodnim igrama 1996. u Atlanti - SAD. Da bi potkrepio ovaj podatak, predsednik JOK-a je slavodobitno istakao: “Sama ta činjenica je podvig. Uopšte nije fraza, ali plasmanom na Olimpijske igre svi ovi sportisti su se već odužili svojoj otadžbini! Koliko je to velika stvar, neka posvedoči i činjenica da je predsednik Olimpijskog komiteta Kine bio zapanjen, i iskreno od srca mi čestitao i rekao da će ovu veliku zemlju u Sidneju zastupati ‘samo’ 200 sportista.”
       Predsednik JOK-a bio je oprezan u pogledu naših budućih osvajača olimpijskih medalja, da će biti zadovoljan ako se osvoji makar jedna medalja, jer dobro zna šta je olimpijada i koliko je to specifično takmičenje kada odlučuju sekunde, milimetri i trenutna inspiracija...
      
       Drvena medalja
       Koliko će i da li će naši sportisti osvajati medalje na Olimpijadi, naravno da je teško prognozirati. Jednu, ni zlatnu, ni srebrnu, ni bronzanu već smo osvojili i pre dolaska u Sidnej. Zlobnici bi rekli - “drvenu”, kao plod naše prepoznatljive elokvencije sportske kulture.
       Iako se do detalja zna način odlaska sportista na ovakvu vrstu takmičenja, pitanje njihovih pratilaca (raznih funkcionera) uvek nas baca u ozbiljne nedoumice sa već poznatim pitanjem: dokle i zašto taj i taj, na primer, treba da putuje i tamo daleko troši državne pare?
       Kada je Predsedništvo Jugoslovenskog olimpijskog komiteta odlučilo da pres-ataše naših sportista u Sidneju bude Božidar Đurković, usprotivila se Snežana Aleksić, predsednik Upravnog odbora Rukometnog saveza Jugoslavije, čiji je Đurković generalni sekretar! Snežana Aleksić je vidno bila uzbuđena ovom odlukom, te se otvorenim pismom, objavljenim u “Politici”, obratila predsedniku JOK-a Draganu Kićanoviću zahtevajući hitan opoziv svog generalnog sekretara. U zabrinutom tonu predsednica UO RSJ kaže da nije imala čast (!) da prisustvuje sastanku Predsedništva JOK-a, jer nije dobila pismeno, a ni usmeno obaveštenje, ali da se zato izvinjava zbog odsustva predstavnika RSJ. Uz ovo sažeto obrazloženje sledi i dodatno da “izbor gospodina Božidara Đurkovića nije prikladan obavezama i nivou profesionalnosti koje podrazumeva pres-ataše u rukovodstvu Misije JOK-a u Olimpijskom selu... Sigurna sam da ćete u konsultacijama sa Saveznim ministarstvom za sport za pres-atašea odrediti osobu koja će na dostojanstven, visoko profesionalni način, a u skladu i cilju državnih interesa Savezne Republike Jugoslavije i naših olimpijaca, časno obavljati profesionalnu dužnost.”
       Na pomenutom, ranije održanom, sastanku Predsedništva JOK-a, Velizar Đerić, savezni ministar za sport, istakao je da je “Ministarstvo za sport bilo u stalnom i svakodnevnom kontaktu sa sportskim savezima i da je sa svim realizacijama zaključilo 31. jula.”
       Do sada nije bilo nesklada između Saveznog ministarstva za sport i Rukometnog saveza Jugoslavije. Bolje obavešteni tvrde da je ministar Đerić bez pogovora prihvatao sve želje Snežane Aleksić, predsednice UO RSJ, i onda kada je nedavno smenjen dr Branislav Pokrajac, savezni rukometni selektor!
      
       Ne zna jezik
       Zahtev za opoziv Božidara Đurkovića u najmanju ruku čudi kada se zna da je on profesionalni generalni sekretar RSJ, ili je to zato što dovoljno ne zna australijski jezik sa engleskim akcentom potrebnim pres-atašeu. Posle upornog pokušaja da se preko kancelarije RSJ čitaoci NIN-a detaljnije informišu o pomenutom “slučaju”, neidentifikovani ženski glas sa druge strane žice je saopštio: “Drugarica Snežana Aleksić bira za koje novine želi da govori.”
       Bolje sreće bili smo u razgovoru sa Radetom Đurđićem, predsednikom Skupštine RSJ iz Podgorice. “Ja već mesecima govorim o ponašanju Snežane Aleksić. Ona je mimo Statuta postavila sebe za predsednika Upravnog odbora RSJ, ne obazirući se na svoja stvarna ovlašćenja i realne moći. Ona ne može nekontrolisano činiti šta joj je volja sa RSJ i rukometom u celini, niti može privatno mišljenje iznositi u javnost kao zvaničan stav Saveza. Takvo ponašanje direktan je pokazatelj haosa u koji je ona dovela Savez i rukomet uopšte.”
       Drugarica Snežana Aleksić, predsednik UO RSJ i član Direkcije JUL-a, neće poput ostalih predsednika sportskih saveza putovati u Sidnej. U ovom trenutku, kako tvrdi u pismu upućenom Draganu Kićanoviću, predsedniku JOK-a”, “preokupirana je dogovorom oko stvaranja uslova da se svim našim sportistima omogući ispunjenje patriotske i građanske dužnosti”; tačnije, da im se omogući da 24. septembra glasaju na izborima.
      
       ALEKSANDAR MIHAJLOVIĆ
      
      
Idem u Sidnej

Zakopčan do grla i malo više, Božidar Đurković, generalni sekretar Rukometnog saveza Jugoslavije, upitan da prokomentariše ponašanje svoje “šefice” Snežane Aleksić, odgovorio je gotovo panično: “Ne, ne, nemam nikakvog komentara.”
       Da li je član neke od političkih partija? “Ne, ja sam samo profesionalni sekretar RSJ”. Da li putuje u Sidnej: “Da, ali o detaljima pitajte Đorđa Perišića, generalnog sekretara JOK-a.”
       Božidar Đurković je “priznao” da ne govori engleski jezik, ali se odlično služi nemačkim i italijanskim.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu