NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Krvavi dijamanti

Sve dok se za svaki dijamant ne bude znalo odakle potiče, nema izgleda da će se afrički ratovi uskoro okončati

      Na crnom, afričkom kontinentu, sve se vrti oko svetlucavih kamenčića kojima se finansiraju okrutni ratovi. To najbolje znaju veliki proizvođači dijamanata koji ih kupuju. Uprkos pritisku raznih grupa koje se bore za zaštitu ljudskih prava, malo je verovatno da će najveći proizvođači dijamanata, zarad humanosti, napraviti dijamantski rez i postati najveći gubitnici. Veliki proizvođači kao, recimo, koncern De Beers nema izbora - mora da trguje s afričkim pobunjenicima, ako želi (a želi) da ostane odlučujući faktor u biznisu vrednom više od 50 milijardi dolara godišnje. Konglomerat De Beers kontroliše dve trećine svetskog tržišta dijamanata i jedini je koji odlučuje po kojoj će ceni, kome i kada koja količina nebrušenih dijamanata biti prodata.
       Ustupak koji su proizvođači dijamanata učinili bio je da su se sredinom prošlog meseca u Belgiji sastali i načelno dogovorili da se preduzmu mere kojima bi trebalo zaustaviti trgovinu dijamantima iz Angole, Sijera Leonea, Konga.
      
       Raskrinkavanje
       Onaj ko trguje "krvavim dijamantima", a to su trenutno svi veliki proizvođači dijamanata, biće javno razotkriven. To bi, navodno, trebalo da uništi posao pomenutom "trgovcu". Međutim, problem je što za sada ne postoji način da se pouzdano odredi poreklo dijamanata - bar tako tvrde oni koji rade s dijamantima. "Tražimo univerzalnu kontrolnu i sertifikacionu šemu za sve proizvodne centre. U stvari, svaki sirovi dijamant trebalo bi da bude označen i sertifikovan kako bi moglo da mu se uđe u trag", kaže Šin Koen, predsednik Međunarodne asocijacije proizvođača dijamanata, i dodaje: "Osećaj svih je da 'konfliktni dijamanti' nisu prihvatljivi."
       Međutim, proizvođači dijamanata vrlo dobro znaju da najlepši i najveći dijamanti dolaze iz Afrike, da su najveća nalazišta u Južnoafričkoj Republici, a dugoročne analize pokazuju da je eksploatacija dijamanata u ovoj zemlji pri kraju. Koliko stotina hiljada karata dijamanata godišnje dospe na svetsko tržište iz Južnoafričke Republike, ne saopštava ni De Beers, ni Svetska asocijacija proizvođača dijamanata, Svetska federacija dijamantskih berzi.
       Godine 1983. godine u Angoli je izvađeno više od 1 200 000 karata, a do početka devedesetih godina vrednost "kamičaka" s dijamantskih polja u Katoki iznosila je mesečno više od osam miliona dolara. Tim novcem finansirana je Unita, pobunjenička organizacija koju je vodio DŽons Savimbi, nekadašnji kopač dijamanata. Uz podršku SAD i vlade u Johanesburgu Unita je do pre četiri godine kontrolisala 90 odsto rudnika dijamanata u Angoli.
       U Demokratskoj Republici Kongo iskopavano je nešto manje dijamanata nego u Angoli, ali i tu je 1996. godine počeo građanski rat. Mobutu Sese Seko uspeo je na vreme da pobegne pred trupama Lorena Kabila. Građanski rat opustošio je Kongo."Ako negde postoji pakao, onda je to Kongo", kaže dr Mbveve, načelnik glavne bolnice u Kinšasi, koji ne gubi nerve čak ni kada usred operacije nestane struje.
       Na dijamantskim poljima u istočnom delu Sijera Leonea početkom osamdesetih godina izvađeno je više od 250 000 karata. Međutim, naknadna istraživanja sprovedena početkom devedesetih godina pokazala su da su u Sijera Leoneu mogućnosti eksploatacije veće nego u Angoli. Tako su počeli ratovi u Sijera Leoneu, okrutniji nego svi prethodni. Prema izveštajima UN, svaka treća devojčica i žena silovana je bar jednom, a u istočnom delu zemlje ima naselja gde nema osobe koja je uspela da umakne vojnicima.
       Proizvođači dijamanata dali su svečano obećanje da u svojoj akciji sprečavanja trgovine "krvavim dijamantima" neće zaobići ni Ujedinjene nacije čiji izveštaji dokazuju da se upravo dijamantima finansira trgovina oružjem koja omogućava nastavak afričkih ratova. Baš zbog pokazane "dobre volje", proizvođačima dijamanata uspelo je da na neodređeno vreme odlože donošenje rezolucije kojom bi se sproveo embargo UN na dijamante iz Konga ili Sijera Leonea.
      
       Izrabljivanje
       "Krvavi dijamanti" iz Angole, Konga i Sijera Leonea predstavljaju oko četiri procenta ukupne svetske proizvodnje dijamanata. Od profita vrednog sedam milijardi dolara najmanje koristi imaju, naročito posle obznanjivanja "humanih mera", sami Afrikanci.
       Kopači dijamanata koji uvek rade u grupama, kako bi se sačuvali od stražara koji ih čuvaju od neprijatelja s druge strane žice, moraju da daju, zavisno od prilika i zemlje, od 25 do 50 odsto dijamanata koje pronađu. Za dijamant od jednog karata koji se u NJujorku proda za najmanje 13 000 dolara, kopači dobiju jedva 800 dolara koje podele između sebe i ne pada im na pamet da bar jedan dijamant zadrže za sebe jer bi time sami sebe osudili na smrt. Na dijamantskim poljima gde radi veći broj ljudi i gde se koriste iks zraci kako bi se dijamanti pronašli, kopači zarađuju još manje novca. Ako bi kopač i uspeo da sakrije dijamant od drugih kopača i stražara, sigurno bi bio uhvaćen u pokušaju da taj dijamant proda.
       Broj Afrikanaca koji prodaju dijamante konglomeratima kao što je De Beers veoma je mali, a oni iz Konga i Sijera Leonea spremni su da učine sve kako bi taj monopol sačuvali za sebe jer je to jedini način na koji finansiraju svoje vojnike uz čiju pomoć treba da osvoje ili sačuvaju vlast nad rudnicima dijamanata. Za sada najveću korist od mera kojima treba zaustaviti trgovinu "krvavim dijamantima" imaju veliki koncerni koji veštim naglašavanjem "poslovnog rizika" trgovine, svojim "partnerima" iz Konga i Sijera Leonea plaćaju sve manje svote za nebrušene dijamante. Zato vrednost dijamanata na svetskom tržištu ne prestaje da raste i sve dok se za svaki dijamant ne bude znalo odakle potiče nema izgleda da će se afrički ratovi uskoro okončati. A ni onda.
      
       LIDIJA KUJUNDŽIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu