NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Putinov hendikep

Od izbora za predsednika, krajem marta, i ulaska u Kremlj, pre pet meseci, Vladimir Putin nije restajao da bude optimista i da budi veru velike nacije

      Tek je veliki požar na moskovskom TV tornju Ostankino ponukao ruskog lidera da prizna da je nekoliko uzastopnih tragedija "podsetilo na katastrofalno stanje infrastrukturnih objekata, pa i cele Rusije", dok su građani - među kojima njegov rejting pada - podeljeni kad je reč ne samo o njemu, već i o celom 20. veku, koji smatraju istovremeno i najtragičnijim periodom u ruskoj istoriji i stolećem grandioznih dostignuća.
       Nesreće su nagrnule na Rusiju. Ne samo neposredne tragedije koje su u najnovije vreme kulminirale u terorističkim aktima u njenoj prestonici i drugim gradovima, u havariji čija su žrtva bile atomska podmornica "Kursk" i njena posada i, sada, veliki požar koji je, možda, zapečatio sudbinu velikog TV tornja Ostankino, već i rat u Čečeniji, sa njegovim nesagledivim krajem i posledicama, i sve većim brojem izginulih vojnika, ali najviše - opšte teške prilike u kojima su se zatekli njeni građani, njena privreda, obrazovanje, zdravstvo... Od izbora za predsednika, krajem marta, i ulaska u Kremlj, pre pet meseci, Vladimir Putin nije prestajao da bude optimista i da budi veru velike nacije da je sposobna da ponovo stekne i izgradi veliku državu, da Rusiji vrati stari sjaj moći i veličine. Ni jedna od velikih tegoba s kojima se suočavao kao šef države nije ga pokolebala u toj veri, sve do ove najnovije nesreće sa TV tornjem, gotovo svetskim rekorderom, koji sa svojih 540 metara visine za samo 13 metara zaostaje iza istog takvog zdanja u Torontu, Kanada. Istini se moralo, i javno, pogledati u oči: "Ono što nam se dogodilo sa TV Ostankino" - priznao je Putin - "još jednom nas je podsetilo na katastrofalnu situaciju u kojoj se nalaze naši vitalni infrastrukturni objekti, pa i cela Rusija."
      
       Vreme preispitivanja
       Iako je akcenat predsednikove ocene na infrastrukturi (uključujući pruge, puteve, energetski sistem, telefonsku mrežu i slične sisteme komunikacija), reč je o čitavoj Rusiji: gde je ona danas i kakve su joj stvarne mogućnosti da prevaziđe ne samo takve povremene šokove, već u prvom redu da istinski stane na noge i krene u realnu "obnovu i razvoj". Osnovana je sumnja da ni u samoj Rusiji još ne znaju kompletne odgovore na ta pitanja.
       I domaći analitičari i strani posmatrači bili su uvereni da će se sa Putinovom inauguracijom okončati period društvenih i političkih teskoba i nadmetanja i da će nastupiti vreme političkog spokojstva i društvene i ekonomske stabilizacije. Međutim, čim su umukle fanfare, situacije napetosti, zabrinutosti i uzbune počele su da se ređaju i potresaju zemlju ili pojedine njene regione.
       U jednom od najnovijih ispitivanja raspoloženja nacije prema predsedniku Putinu, ispostavilo se da običnog čoveka sada najviše brine to što Rusija još nema njegov "ekonomski i politički program" i što je, i pored toga što je globalna vojna operacija za potiskivanje terorističkih grupacija "uspešno završena", čečenski rat daleko od završetka, a rešenje čečenskog pitanja još i dalje. Uskoro će se navršiti prva godina otpočinjanja te vojne "antiterorističke operacije" velikih razmera, nazvane "drugi čečenski rat" (prvi je 1994-96. vodio Boris Jeljcin), ali glavni cilj - likvidacija pobune i pobunjenika - nije postignut, iako izgleda da je opasnost secesije otklonjena. Kritična tačka je, međutim, još prisutna, jer, kao što ga nije bilo ni u Jeljcinovoj deceniji, i sada ne postoji bilo kakav plan, ili mehanizam, željenog dugoročnog političkog rešenja za Čečeniju.
       Umesto ofanzivnih operacija, u kojima su uništene glavne snage i baze terorista, usledili su talasi "akcija čišćenja", kao odgovor na "partizansko-terorističke upade" njihovih preostalih grupa, i sada nikome nije jasno da li će, pošto su iscrpljene mogućnosti vojnih dejstava velikih razmera, ikada nastupiti kakav-takav mir. Stvorena je atmosfera u kojoj se smatra da je glavna i najteža posledica prelaska iz "lošeg mira" koji je postigao Jeljcin u "još gori rat" koji je započeo Putin što je bilo mnogo lakše postići nego iz sadašnjeg ratnog stanja preći u makar kakvo (najverovatnije opet loše i nesigurno) mirno stanje. Ipak, niko ne spori da je bezvlašće u Čečeniji moralo biti okončano, mada sve više prevladava zabrinutost, koliko zbog sve većih gubitaka u ljudstvu federalnih snaga i nedužnog stanovništva, toliko zbog toga što se ratu ne vidi kraj.
       Poruka terorista Rusiji i njenoj javnosti - da su tragedija "Kurska" i požar na TV tornju Ostankino njihovo delo, kao i pretnja da će doživeti još mnoge takve nesreće - mogu da izgledaju smešne ali nesumnjivo delom postižu cilj: seju strah i povećavaju nepoverenje nacije u državno rukovodstvo i samog predsednika Putina. NJima će biti relativno lako da uvere javnost u besmislenost i neosnovanost takvih tvrdnji, ali, svejedno, ostaje pitanje kako će, i kada, Rusija prevladati "katastrofalno stanje" o kojem je govorio njen novi lider. Na svoj mirni način, mada nedorečeno, on je time najavio opšte preispitivanje nacionalnih prilika.
      
       Opomena Ostankina
       Tragedija TV tornja, koji je već tri i po decenije bio jedan od glavnih simbola ruske prestonice, najmanje je u tome što je uništenjem njegovog predajnika onemogućen rad glavnih ruskih televizijskih mreža i niza drugih TV kanala i radio stanica (uključujući najpopularniji Eho Moskve), niti toliko u tome što će posledice velikog požara, u nedelju i ponedeljak, možda dovesti do njegovog rušenja (jer su mogućnosti obnove, za sada, pod znakom pitanja), pa ni u broju poginulih (koji još nije konačan), koliko u tome što vatra nije mogla biti zaustavljena, iako je počela "lakim dimom" i uprkos tome što su iskorišćena sva moguća i raspoloživa sredstva. Navodno je vatra izbila (zbog "kurcšlusa") na visini od 460 metara, u donjem delu antene za potrebe pejdžing-sistema, i počela da se širi naniže. Bez obzira na napore vatrogasaca, koji se nikada pre nigde nisu pojavili u takvom broju, iako je Moskva poslednjih godina imala nekoliko velikih i opasnih požara, vatra se širila jer je zahvatila lako zapaljive snopove TV i drugih kablova.
       Spuštajući se sve niže i niže, bivajući sve širi i jači, požar je uništavao sprat za spratom, stigavši i do popularnog panoramskog restorana "Sedmo nebo", u delu tornja koji se okreće oko svoje osovine, iz kojeg je mogla da se vidi "cela Moskva u nedogled". Moskovljani, ali i ljudi u drugim delovima Rusije, doživeli su nesreću Ostankina kao svoju ličnu. I ponovo poverovali svom predsedniku da se na tu nesreću gleda kao na novu, veliku opomenu.
      
       BRANKO STOŠIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu