NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

SRJ gotovo na izdisaju

Mi smo tražili da se Crnoj Gori omogući barem onakav pristup UN sistemu kakav se omogućava Srbiji, koja sama koristi ime SRJ. I, uvjeren sam da ćemo to i dobiti

      Vlada Crne Gore pre dva meseca uputila je Savetu bezbednosti dokument o situaciji u Republici, SRJ i na Balkanu, naglasivši da "crnogorska vlast ne prihvata da rukovodstvo Srbije i njeni politički i diplomatski predstavnici i službe, koji zloupotrebljavaju administraciju SRJ, budu predstavnici politike i interesa Crne Gore". Paralelno, sa pokušajima Crne Gore da na Ist Riveru ima svoje autentične zastupnike, SAD pokušavaju da ukinu misiju SRJ u UN, te da sa jarbola ispred palate UN uklone i zastavu bivše SFRJ. Crnogorska delegacija se sprema za "milenijumsku sednicu" Generalne skupštine Ujedinjenih nacija zakazanu za 19. septembar. Tim povodom razgovarali smo sa Brankom Lukovcem, ministrom inostranih poslova Crne Gore.
      
       Gospodine Lukovac, kakav je trenutni status Crne Gore u UN?
       - Naš status u UN nije, trenutno, jasno definisan; u toku je izgradnja našeg mjesta, položaja u UN. Ako se to cijeni sa formalnog aspekta, Crna Gora, kao dio SRJ nije član UN. Aspiracijama njenih vođa da ona bude nasljednik ranije SFRJ nije i, vjerujem, neće biti udovoljeno. Ta ranija, zajednička država, raspala se kao što znamo, i na njeno nasljeđe sve novoformirane države imaju podjednako pravo. S druge strane, SRJ, odnosno oni koji je vode, nijesu prihvatili savjet da, kao i svi drugi, podnesu molbu za prijem u članstvo. I na tome i dalje insistiraju, iako je to očigledno, na štetu njenih građana i dvije države članice. Sigurno je, to je na štetu Crne Gore. Sa suštinskog stanovišta, Crna Gora je sve više i biće još više, prisutna u UN, kao dio najkrupnijeg problema i krize u Evropi. Taj problem, pa i odnosi između Crne Gore i Srbije, koji su do te mjere pogoršani da prijete evropskom i međunarodnom miru i bezbijednosti, ne mogu više biti držani ispod tepiha, oni su potpuno internacionalizovani i biće sve više predmet brige i UN.
      
       Crnogorska vlada je nedavno uputila zahtev da se status njenog predstavnika u NJujorku poboljša, ili bar izjednači sa tretmanom Vladislava Jovanovića. Da li je to pitanje rešavano?
       - Pitanje statusa našeg predstavništva još nije rješavano, jer je ono tek nedavno osnovano. Mi smo, takođe tek nedavno, i zvanično obavijestili Savjet bezbjednosti UN, sve članice UN i sve druge zemlje, da institucije SRJ, pa tako i njena diplomatska mreža, ne uživaju više povjerenje državnih organa Crne Gore, te da nemaju naš mandat da govore u ime Crne Gore, zastupaju naše interese i stavove, odnosno da Crna Gora traži da to sama čini. Ta odluka donijeta je radi toga što je vlast u Srbiji u cjelini uzurpirala državu SRJ i sve njene institucije, pa i njenu diplomatsku mrežu, zarad svojih interesa i politike. Crna Gora, kao i njeni legitimni organi i njihovi predstavnici su iz tih institucija izbačeni. NJeni se interesi i stavovi, njena saglasnost, ne poštuju, pa i ne traže, bilo da se radi o izazivanju i vođenju rata, sa ogromnim i direktnim ili indirektnim štetama za Crnu Goru, ili o bilo kojem drugom pitanju od sudbinskog značaja za položaj i perspektive Crne Gore i njenih građana, kao, barem po ranije važećem Ustavu, ravnopravnih dijelova zajedničke države. Politike aktuelnih vlasti i razvoj u dvije države idu, po svoj prilici nepovratno, u suprotnim pravcima, te bi bilo zaista apsurdno da mi zastupamo i artikulišemo unutarpolitičke ili spoljnopolitičke interese Srbije, ili obrnuto.
       U razgovoru sa zvaničnim predstavnicima mnogih zemalja, od stalnih i nestalnih članica Savjeta bezbjednosti, evropskih zemalja - a za svaku državu treba da bude najrelevantnije mišljenje njenih susjeda i zemalja regiona kojem pripada - pa i nekih vanevropskih, naišli smo na puno razumijevanje i podršku za takvu našu odluku. A to je za nas, u ovom trenutku najvažnije. Naš je interes da nam se omogući da budemo prisutni, te da sami informišemo o situaciji kod nas, našim gledanjima, procjenama, našim predlozima i zahtjevima. Uz to mi smo tražili da se Crnoj Gori omogući barem onakav pristup UN sistemu kakav se omogućava Srbiji, koja sama koristi ime SRJ. I, uvjeren sam da ćemo to i dobiti.
      
       A, Ustav. Da li je takvom odlukom prekršen Ustav SRJ?
       - Mi postupamo u skladu sa Ustavom. Ustav je omogućio objema članicama da ostvaruju međunarodnu saradnju, da imaju svoja predstavništva, da ulaze u aranžmane sa drugim državama, pod uslovom da to nije na štetu druge države članice. Ništa što mi radimo nije na štetu Srbije.
      
       Međutim, postojala su i tumačenja da bi eventualna promena statusa Crne Gore u UN značila i promenu statusa Kosova. Da li je moguća suspenzija važnost Rezolucije 1244?
       - Mislim da eventualna promjena statusa, sama po sebi, ne bi suspendovala važnost Rezolucije 1244. Sami smo uvijek isticali da je Kosovo sastavni dio Srbije i mi tako razumijemo ovu rezoluciju, u onom dijelu koji govori o Kosovu kao sastavnom dijelu SRJ. Drugi, naravno, ne moraju tako da misle. No, pitanje budućeg statusa Kosova i nije bilo predmet pomenute rezolucije. Siguran sam da će se o tome još dugo voditi rasprave, ne samo u UN. Rješenje tog pitanja će zavisiti više od kretanja na Kosovu i u Srbiji u cjelini, nego od tog konkretnog dijela Rezolucije. Nije realno očekivati da bi međunarodna zajednica držala Crnu Goru kao taoca nečije neuspješne politike na Kosovu. A to, u prvom redu, neće prihvatiti građani Crne Gore.
      
       Ako Crna Gora bude samostalno nastupala pred Savetom bezbednosti šta se dešava sa SRJ? Znači li to njen definitivni kraj?
       - Savjet bezbjednosti je tek samo jedno, doduše veoma važno, mjesto afirmacije ili delegitimizacije države, pa i SRJ. Glavno je mjesto ono kod kuće. A kod kuće je SRJ gotovo na izdisaju. I to ne voljom Crne Gore, već voljom onih koji vode SRJ. Iz sukoba u sukob. Iz izolacije u izolaciju. Od susjeda do susjeda. Na kraju unutar SRJ, unutar jedne od dvije sastavne države, pa do zastrašujuće mogućnosti međusobnih sukoba.
       Dakle, samostalni nastup Crne Gore u Ujedinjenim nacijama, ili u evropskim forumima, ne znači kraj SRJ, ali uklanja veo, masku, iluziju da se radi o jedinstvenoj i dobroj državi, bez konflikta, te da oni koji u njeno ime djeluju, čine to uz saglasnost obje članice.
      
       Trenutno je aktuelna inicijativa za potpuno isključenje misije SRJ iz UN. Kakav je vaš stav u vezi s tim?
       - Već sam rekao da SRJ i nije član UN, ali je, sticajem okolnosti, njena kancelarija tamo zadržana. Imao se pristup nekim forumima, sjednicama i dokumentaciji. Odranije su, od strane članica koje su bile dio naše ranije zajedničke države, pokretane inicijative da se takvo stanje okonča, te da SRJ, ako hoće da bude u UN, podnese molbu za prijem. Sada se stvara šire raspoloženje da se to stanje razjasni. Lično mislim da se sadašnje stanje ne može dugo održati, jer je loše. SRJ nije član UN, mada, izgleda, plaća članarinu i to joj je jedini valjani argument da tvrdi da je treba smatrati članom. Onaj drugi, da je bila član UN od 1945. nije ozbiljan. Te države koja je tada bila član UN od 1945, više nema. Ova je tek jedan njen dio, jednako kao što su to i druge, sada samostalne države i članice UN, iz nje proizašle, a koje se nijesu opredijelile za to da njihovo novo ime sadrži tu riječ "Jugoslavija". Radi toga ni Srbija ni Crna Gora ne mogu koristiti mehanizme i djelovati u UN sistemu na potreban način; nemaju pristupa međunarodnim finansijskim institucijama. Jedino mogu, u suštinskom smislu, biti tamo kao problem, kao političko, bezbjednosno ili humanitarno pitanje.
      
       A, imate li bilo kakve kontakte sa Vladislavom Jovanovićem, predstavnikom SRJ?
       - Baš nikakve.
      
       KATARINA SPASIĆ
      
      
Gde je Ivan Stambolić?

Prošlo je pet dana od nestanka Ivana Stambolića, nekadašnjeg prvog čoveka Srbije. Srpska vlast - njena policija i istražni organi kao i njeni mediji tim povodom ne daju nikakve informacije. Za zvanični Beograd nestanak, odnosno otmica, jednog građanina kao da ne znači mnogo. U senci nastupajućih izbora, očigledno, postoje teme koje nisu poželjne, odnosno dozvoljene.
       Ovom prilikom želimo da javno, preko medija koji ne prikrivaju užasnu činjenicu da neko može biti otet a da se to krije od naše javnosti, postavimo nekoliko pitanja srpskim zvaničnicima.
      
       1. Zašto do danas nije izdato zvanično saopštenje srpske policije povodom otmice Ivana Stambolića?
      
       2. Zašto mediji pod kontrolom države neće da obaveste našu javnost o tome šta se desilo?
      
       3. Zašto se istraga ovim povodom ne odvija onako kako se to radi u svim civilizovanim i modernim državama - javno i sa pozivom građanima da svojim informacijama pomognu u oslobađanju Ivana Stambolića?
      
       4. Zašto se prikriva pojava nepoznatih batinaša koji sasvim slobodno deluju po celoj Srbiji - otimaju, tuku i zastrašuju građane?
      
       5. Zašto stranke vladajuće koalicije u Srbiji ne pominju ovu otmicu kao otvoreno terorističko delo a u isto vreme, iz dana u dan, proganjaju kao teroriste mlade ljude i decu koji su politički angažovani u kritici srpskog režima?
      
       6. Koga treba zaplašiti ovakvim odnosom prema otmici Ivana Stambolića?
      
       Želimo, na kraju, da naglasimo da će odgovorni i izvršioci ove otmice sigurno biti kad-tad otkriveni. Njihova drskost i surovost biće kažnjeni jer Srbija nije ni Gvatemala, ni Salvador, ni Čile.
       Svoj deo odgovornosti snosiće sigurno i oni koji svojim nečinjenjem i tolerisanjem nasilja i bezakonja to omogućavaju.
      
       ZABRINUTI GRAĐANI


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu