NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Zaslužena kazna

Izbori su odgodili atak na stolicu SRJ u UN. Da li je to promena američkog kursa ili sitna izmena plana

      (Od specijalnog izveštača iz Njujorka)
      
       Američki plan za izbacivanje Jugoslavije iz Ujedinjenih nacija storniran je do 24. septembra. Jugoslovenski status u UN direktno će, prema tome, zavisiti od ishoda jugoslovenskih predsedničkih izbora. Ukoliko Slobodan Milošević ostane na vlasti u SRJ, Jugoslavija će izgubiti čak i status posmatrača u Ujedinjenim nacijama, a njenom otpravniku poslova u UN, Vladislavu Jovanoviću, zapretiće i fizičko proterivanje sa američkog tla.
       To su poslednje vesti iz Stejt departmenta o, krajem juna, obelodanjenoj nameri Ričarda Holbruka da ove jeseni u UN pokrene inicijativu kojom će se režim Slobodana Miloševića sprečiti da makar i u svojstvu posmatrača predstavlja Jugoslaviju u svetskoj organizaciji. Američki ambasador u Ujedinjenim nacijama tada, istina, nije mogao znati da će za 24. septembar biti raspisani izbori za predsednika Jugoslavije.
      
       Razlozi odustajanja
       Suočena sa činjenicom da bi grubo proterivanje SRJ iz zdanja na Ist Riveru u NJujorku moglo proizvesti pojačano antizapadno raspoloženje među biračima i negativno uticati na izborne šanse opozicije, Amerika se u konsultacijama sa evropskim saveznicima odlučila za to da egzekuciju Holbrukovog plana odloži za vreme posle izbora.
       Vašington je odstupio od sopstvenog plana iz dva razloga. Prvi glasi da se američka administracija opredelila za javni optimizam u pogledu ishoda izbora. Zvanično je zauzet stav, koji je u utorak u Međunarodnom pres centru Stejt departmenta u NJujorku novinarima obrazložio visoki funkcioner Ministarstva spoljnih poslova koji je želeo da sačuva anonimnost, da je "jugoslovenska opozicija, po prvi put u velikoj meri udružena, stala iza kandidata koji ima šanse da pobedi". Isti visoki funkcioner je, doduše, izneo i dosta čvrsto uverenje da se predsednik Milošević "uveliko sprema da pokrade izbore", kao i podozrenje da će Milošević odbiti da prizna rezultate izbora ako za njega budu nepovoljni. Na taj način Amerika otkriva izvesno duplo dno svog optimizma u pogledu YU izbora: Vašington smatra da će Milošević izbore ili izgubiti, ili pokrasti. Jedina varijanta koja ne dolazi u obzir jeste njegova izborna pobeda, što je drugi način da se nagovesti kako će Sjedinjene Države priznati legitimitet jedino onih izbora koje Slobodan Milošević izgubi. Američki zvaničnik nije hteo otvoreno da kaže kako je stvar privremeno stavljena ad acta do izbora, ali je nedvosmisleno potvrdio da će "razgovori o proceduri" trajati duže od 24. septembra.
       Drugi razlog iznenadnog američkog odustajanja od hitnog proterivanja Jugoslavije iz UN je evropsko protivljenje američkom "tajmingu". Evropski saveznici koji, na čelu sa Francuskom, odskora traže da se više uvažava njihova reč kad su posredi poslovi u njihovom balkanskom dvorištu, zahtevali su od Vašingtona da sačeka ishod predsedničkih izbora. To je, po svoj prilici, poslednji ustupak koji su u ovoj fazi svoje "borbe za demokratizaciju Jugoslavije" izdejstvovali od Amerikanaca. Jer, uprkos naglašenom optimizmu anonimnog američkog diplomate, Vašington nipošto ne očekuje laku smenu vlasti u Beogradu. U Stejt departmentu se izgleda računa ne samo sa velikom krađom glasova, već i sa revoltom prevarenih glasača ("diktatori odlaze tek kad gnevni narod to od njih zahteva, ne pre", reči su sa njujorške pres konferencije). U izvesnoj meri računa se i na to da bi postizborno izbacivanje Jugoslavije iz UN u datom momentu moglo da se "proda" YU javnosti, ne kao osvetoljubivi potez Zapada, već kao zaslužena kazna nelegitimnom i nedemokratskom režimu.
      
      
       Teritorijalni integritet
       Amerikanci su, verovatno, relativno mirno i lako doneli odluku da Jugoslaviju u slučaju Miloševićevog ostanka na vlasti treba proterati iz UN, ali još nije pala i odluka o tome kako stvar tehnički treba izvesti, te ko treba da sedne u upražnjenu jugoslovensku posmatračku stolicu. Oficijelno obrazloženje Stejt departmenta glasi da je još 1992. godine u više navrata i u nekoliko različitih rezolucija Saveta bezbednosti i Generalne skupštine UN konstatovano kako SFRJ, čija se zastava i danas vijori na Ist Riveru, više ne postoji ("raspala se" sama od sebe), i kako zemlje sukcesori, svaka pojedinačno, treba da podnesu zahtev za prijem u UN. Od svih država koje su nastale na ruševinama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije takav zahtev još jedino nije podnela SRJ, odnosno njene članice Srbija i Crna Gora. Ovakvo stanje toleriše se na osnovu nekog prećutnog kompromisa još od 1992. godine, ali Amerikanci su sada odlučili da mu stanu na kraj. I oni i Evropljani se, međutim, još dosta dvoume oko toga kome da dopuste da zasedne u YU stolicu. Svakako Crnogorcima, ali ne samo njima: američki visoki funkcioner u utorak je u NJujorku, na pitanje NIN-a, energično odbacio i primisao da Amerika ohrabruje Crnu Goru da za sebe traži prijem u UN ("mi podržavamo", rekao je, "teritorijalni integritet Jugoslavije").
       Amerikanci takođe još nisu uspešno okončali sve interne konsultacije oko toga kojom će se procedurom poslužiti kako bi SRJ, koju zvanično ne priznaju kao novonastalu državu, niti kao naslednicu SFRJ, oterali iz stolice njene socijalističke prethodnice. Zapelo je oko toga da li će stvar biti rešena na relativno niskom tehničkom nivou (jedna je ideja bila da sve ide kroz Sekretarijat UN, ali je to izgleda odbačeno na visokom mestu u UN). Sada se, moguće je, spore oko toga da li je za izbacivanje potrebna prosta ili dvotrećinska većina u Generalnoj skupštini. Vašington veruje da je prosta većina dovoljna, možda i zbog toga što nije sto posto siguran da može da računa na dvotrećinsku podršku svojoj inicijativi. Čitaoci beogradske "Politike" i podgoričkog "Dana" mogli su da se uvere da savezni premijer Momir Bulatović energično tvrdi da je Jugoslavija ta koja, umesto Amerike, ima podršku dve trećine zemalja članica svetske organizacije. Generalnog sekretara UN izgleda da zasad još niko nije ubedio u svrsishodnost tražene procedure.
      
       Bez vojne opcije
       Ono što celoj stvari za SR Jugoslaviju daje na jetkosti jeste mera u kojoj Amerikanci traže i javno odbijaju podršku za svoje stavove od bivših YU republika, sada suverenih, međunarodno priznatih država. Anonimni funkcioner Stejt departmenta saopštio je u utorak u NJujorku kako je činjenica da SRJ nikad nije zatražila prijem u UN kao nova država nešto što je ne samo nepodnošljiva anomalija, već i "uvredljivo" za ostale bivše republike, sukcesore, koje su to učinile. Oduševljena podrška Milana Kučana za projekat proterivanja SRJ iz UN, međutim, nije nešto što će tu ideju omiliti jugoslovenskom građanstvu.
       A reakcije tog građanstva na ishod izbora i sve što će pratiti taj ishod, nepoznanica su sa kojom se u Vašingtonu sa dosta velikom sigurnošću računa. Ovde mnogi veruju da bi među Srbima bilo sasvim popularno i rešenje po kom bi u neku buduću kancelariju, koja će u UN predstavljati zemlju koju tu sada predstavlja Vladislav Jovanović, došli članovi opozicije. Isto tako se mnogo spekuliše i sa navodnim Miloševićevim namerama da proizvede neki rusvaj u Crnoj Gori kako bi tamo na brzinu prigrabio vlast.
       Brifing u Njujorku izgleda da je u najvećoj meri sazvan kako bi se dalo još publiciteta podršci koju Milo Đukanović i njegova vlada dobijaju ne samo od Amerikanaca, nego i od drugih država koje su oni okupili u okviru SECI (Inicijativa o saradnji jugoistočnih evropskih zemalja). Državni sekretar Medlin Olbrajt ručala je sa ministrima spoljnih poslova ovih zemalja u utorak u NJujorku, a oni su joj, u prisustvu gospodina Branka Lukovića iz Crne Gore, rekli da smatraju da je od najveće važnosti da se onemogući bilo kakva vojna akcija protiv demokratske vlasti u Crnoj Gori. Veliko pitanje da li je takva akcija bilo kome u Jugoslaviji bila i na kraj pameti, no ako ona izostane, u svetu će to, uz malu pomoć Amerike biti shvaćeno, pre svega, kao rezultat energične američke aktivnosti na prevenciji sukoba u jugoistočnoj Evropi.
      
       LJILJANA SMAJLOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu