NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Poraženi pobednici

      Moj prvi susret sa "oslobođenim" televizijama izgledao je ovako: Žarko Korać i Slobodan Orlić, valjda kao poverenici DOS-a, razgovaraju sa novinarkom Televizije Politika. Oni o slobodi medija, ona o slobodi medija. Oni o objektivnom novinarstvu, ona o objektivnom novinarstvu. I tako, takmiče se ko je slobodniji i ko je objektivniji. Ne marim za Žarka i Bobu, njihov je posao da pričaju o objektivnom i slobodnom novinarstvu. NJima verujem ili ne verujem na reč. Novinarki pored njih ne verujem na reč, verujem u njena dela. NJeno delo-delikt je: na reveru je nosila dva bedža "I ja sam Koštunica". Ozbiljno, nosila ih je objektivno i slobodno.
       Klinci u DOS-u luduju: Koštunica na RTS-u. Ali, nemoguće. Razgovara sa Ivanom Galebovićem. Nemam ništa protiv Ivana, ali zar je RTS oslobođena i od novinara, zar nema ni jednog jedinog koji bi da razgovara sa Koštunicom, zar to mora umesto njih da radi voditelj DOS-ovih mitinga!
       Kasnije, ujutro, vidim da RTS ima i novinare. Ćaskaju sa ljudima. Javlja se rudar sa kopa "Tamnava istok", jedan od učesnika "Kolubarske bitke 2000.". Novinar ga pozdravlja, objektivno i slobodno, sa stisnutom pesnicom i "Bravo, majstore".
       Ali, što bi rekla deca, horor počinje dan posle. Vesti najavljuju i odjavljuju bubnjari Dragoljuba Đuričića obučeni u majice G-17 plus. Priznajem, ne kapiram, da li su to vesti Nove RTS ili je to sponzorski čas G-17 plus.
       Ni to nije ništa. Jer je nešto bio razgovor Aleksandra Mandića sa Koštunicom. Ne sumnjam da je i Mandić onoliko bogoradio nad intervjuom Milorada Vučelića sa Miloševićem. Sećate se, kaže Milošević, da su Dobrica Ćosić i Milan Panić dvojac sa kormilarom, a kormilar nešto kao Amerika, CIA... NATO je došao posle. Gledam Mandića pa mi Vučela dođe kao gromada. Dušan Mašić (B 92) kaže mi da preterujem, eto Manda je pustio gledaoce da pitaju Koštunicu šta hoće. Ama, nije Manda, Koštunica je pristao da odgovara na pitanja gledalaca, bez ikakve cenzure. Ta otvorenost i hrabrost se njemu broji. Mandi se njegovo druženje i ljubav prema Koštunici kada iz stana izađe na ekran upisuje kao poltronstvo. Zato, novi erteesovci, zarobite već negde jednog novinara da on razgovara sa predsednikom. Zašto da im hleb troše spikeri i reditelji.
       I da završim sa RTS-om. Vraćam se u pređašnji život, prestajem da ga gledam kada na ANEM-u/B 92 vidim kako premlaćuju Dragoljuba Milanovića. To sam morao da vidim na RTS, morao je moj drug Crkvenjakov da nas obavesti o sudbini ma koliko omraženih Milanovića, Komrakova, Jovićevih. LJudi su, bre... Zbogom, RTS. Majstori, džaba ste krečili.
       Vraćam se u prevratničku noć četvrtak na petak. Posle dvostrukog razočaranja (TV Politika i RTS) kratko skočim na BK. Sasvim u redu: Bogoljub je Karić opet zgužvao kapu, opet krenuo da se izvinjava i menja stranu. Nisam sumnjao.
       Preznaja se i mučeni Miodrag Vujović, osnivač SPS-a i TV Palma dok razgovara sa Dragoljubom Mićunovićem, teže mu nego kada ga Šešelj napada što je pod pritiskom socijalista prekinuo da emituje plaćene reklame radikala.
       Bežim na YU info kanal. Čoveče, prava televizija. Vesti kratke, jasne, bez euforije, bez navijanja, najbrža slika sa ulice. Konačno, našao sam svoju televiziju u prevratničkoj noći.      
      
       DRAGAN BUJOŠEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu