NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šta da se radi
Novi koncept deviznog kursa
 
Dr Dejan Jovović

Dugoročnu stabilnost dinara nije moguće postići bez otklanjanja fundamentalnih neravnoteža, odnosno strukturnih promena domaće privrede i rigorozne finansijske discipline

      Nestabilnost jugoslovenskog dinara je dugoročne prirode, gde kontinuirano postoji veliko odstupanje između zvaničnog i tržišnog ("crnog") kursa. Ako se pogleda novija svetska ekonomska istorija, može se videti da naš dinar najverovatnije drži neslavni svetski rekord (ispred zemalja L. Amerike) po nestabilnosti nacionalne valute, odnosno broja izvršenih neuspešnih devalvacija (22 ukupno, od 1. januara 1952. do 31. marta 1998), sa sedam denominacija (od 1965. do 1994), pri čemu je "izgubio" čak 28 nula.
       Postojao je opšti nered na tržištu deviza i široka lepeza višestrukih deviznih kurseva u velikom rasponu od šest do čak 50 dinara za 1 DEM, početkom oktobra 2000. godine (zvanični, crni, šticovani, carinski, benzinski, za privatizaciju, za isplatu stare devizne štednje, za obavezno procentualno izdvajanje od izvoza...). Nije izvršena devalvacija već je sredinom godine, privremeno, uvedena nekakva posebna "dinarska stimulacija" od 14 dinara na zvanični kurs od šest dinara za 1 DEM!?
       Posle najnovijih krupnih političkih promena u SRJ i određenog ukidanja međunarodnih sankcija, došlo je do pada i izvesnog smirivanja kursa dinara (postignuta je puna kontrola monetarnih tokova u centralnoj emisionoj banci).
       Tzv. zvanični kurs na vrlo niskom, nerealnom, precenjenom nivou, koji je izgubio svaki smisao, i mogućnosti kupovine deviza po kursu od šest dinara za 1 DEM za tzv. prioritetne potrebe i za povlašćene ustanove i firme, omogućili su spekulativno ponašanje pojedinih subjekata, koji su kupljene devize po zvaničnom kursu prodavali na crnom tržištu i ostvarivali velike zarade. Ovo je jedan od razloga zbog čega do sada nije korigovan kurs dinara.
       Kao što smo do sada više puta predlagali, mislimo da posle jednokratne devalvacije treba odmah preći na režim "kontrolisano fluktuirajućeg" kursa dinara (managed flexibilitdž). Diskrecione odluke monetarnih vlasti uticale bi na nivo kursa dinara, a najvažniji kriterijumi bi bili: odnos ponude i potražnje deviza, stanje platnog bilansa i razlika u domaćoj i inostranoj stopi inflacije. NBJ bi utvrdila margine mogućih oscilacija kursa i vršila intervencije u slučaju eventualnih proboja. Ovakav režim bi uzeo u obzir dobre strane obe varijante kursa: prednosti discipline fiksnog kursa, odnosno veće delovanje tržišta kod fluktuirajućeg kursa. Na deviznom tržištu bi se vršila određena kontrola kretanja kurseva stranih valuta prema dinaru, pa u slučaju kada bi to ekonomski interesi zahtevali, NBJ bi na osnovu arbitrarnih kriterijuma intervenisala na tržišu.
       Kontrolisano (rukovođeno) fleksibilan kurs je kompromis između fiksnih i fluktuirajućih kurseva. Ovakav kurs bi svojim oscilacijama otklonio opasnost od inflatornih očekivanja i ugradnje u cene unapred očekivanog kursa. Ako bi se primenio model tzv. pokretnih tačaka ili pariteta (cranjling peg, cranjling band), to bi značilo da kada devizni kurs pređe granice u kojima zvanično utvrđeni kurs oscilira,onda bi se odredio novi kurs dinara sa novim marginama fluktuacija. Prilagođavanje kursa bi se vršilo češće u manjim iznosima ali u intervalima koji ne bi bili unapred utvrđeni. To bi amortizovalo moguće snažne monetarne udare na domaću privredu. U oceni prednosti ovakve varijante kursa dinara navodi se: postizanje stabilnijih uslova privređivanja, jačanje dinara kao platnog sredstva, rasterećenje deviznih rezervi da brane kurs, manji obim intervencija centralnih monetarnih organa (NBJ), smanjenje spoljnotrgovinskog deficita, liberalizacija režima spoljne trgovine zemlje. Normalno, ni ovaj režim nije imun na određene slabosti u koje, recimo, spadaju spekulacije i destabilizacija deviznog tržišta kao rezultat zloupotrebe informacija o nameravanoj promeni kursa.
       Dugoročnu stabilnost dinara nije moguće postići bez otklanjanja fundamentalnih neravnoteža, odnosno strukturnih promena domaće privrede, rigorozne finansijske discipline, smanjenja platnobilansnog i fiskalnog deficita, znatnog povećanja deviznih rezervi, neophodnog priliva inostranog kapitala i pune reintegracije SR Jugoslavije u međunarodnu zajednicu.U tom kontekstu, realni, ravnotežni i jedinstveni kurs dinara treba da bude trajno opredeljenje monetarne politike, u funkciji povećanja naše konkurentnosti na svetskom tržištu, odnosno izvoza i deviznih rezervi, kao i smanjenja visokog spoljnotrgovinskog deficita.
      
       (Autor je naučni savetnik u Saveznom ministarstvu za spoljnu trgovinu)


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu