NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Naručioci haosa

"Partizan" između SPS-a i JUL-a. Kako i zašto su navijači "Partizana", popularno nazvani "grobarima", uspeli da izazovu incident i prekinu važnu utakmicu. Zataškavanje velikog problema po ustaljenoj praksi

      Adolescenti nisu! Skinhedsi nisu! Neonacisti još manje, a šta su? Navijači "Partizana"! Oni, poznatiji kao "grobari" možda jesu razočarani jer su "delije", navijači "Crvene zvezde" postali "prvoborci" i u ovoj istoriji smislili stih: "Spasi Srbiju iz ludnice, Koštunice." Da li je samo to bio razlog za rušilački nastup "grobara" na njihovoj tradicionalnoj južnoj tribini stadiona "Crvene zvezde" u 115. derbiju? Možda su navijači "Partizana" samo želeli da se "operu" od uprave kluba, pa su početnim skandiranjem (u subotu 14. oktobra): "Uprava napolje", izlili svoj gnev baš na stadionu protivnika, a ne u susedstvu, u Humskoj 1. I pre derbija su to nagovestili, bojkotom. Navodno da neće zauzeti svoje "položaje" na južnoj tribini stadiona, a ako to i učine u većem broju (bilo ih je nekoliko hiljada), okrenuće svoj produženi deo leđa prema igralištu. I onda su učinili ono što su učinili - prekinuli utakmicu!
       Dvadeset minuta trajala je rafalna paljba stolicama (plastičnim), razbijačka lomljava koju i veći snagatori ne bi u punom treningu mogli da naprave! Apel, ili pozdrav, novog predsednika SRJ Vojislava Koštunice - da sve na derbiju protekne u takmičarskom duhu, ostao je bez odjeka. Utakmica je prekinuta, na nečije zadovoljstvo, a možda i žalost, zato što se sve nije kasnije prenelo na ulicu, da bi posledice bile kudikamo veće nego 5. oktobra ispred skupštinskog parka i samog zdanja parlamenta. Pitanje je: ko su naručioci haosa?
       Protiv koje "uprave" su učinili bojkot navijači "Partizana"? Ako je "Crvena zvezda" u potonjoj Jugoslaviji važila za naslednika klubova "Srpski mač" i "Jugoslavija", zatim za (po mišljenju onih iz "Dinama" i "Hajduka") srpski reakcionarni klub, "Partizan" je bio veštačka tvorevina Partije, a njegov izumitelj Svetozar Vukmanović Tempo, zadužen za dovođenje fudbalskih ime na poput Stjepana Bobeka, Zlatka Čajkovskog, Bruna Belina i inih iz Zagreba na radnu akciju izgradnje stadiona JNA. To je, u svakom slučaju, bila lepa fudbalska prošlost. Sadašnjost, posle prošlosubotnjih događanja, ne miriše na isto.
       Deceniju unazad, klub svetlih tradicija i finalista (1966) Kupa evropskih šampiona još jednom vodila je Partija. "Veliki mešter" (rodom iz Knina, gde su samo on i jedan zastavnik JNA bili navijači "Partizana" - pr. a.) Mirko Marjanović bio je predsednik "Partizana", sve dok to prestižno mesto nije "zaledio", zbog funkcije predsednika Vlade Srbije, i prepustio ga Svetoliku Kostadinoviću, istaknutom članu Socijalističke partije Srbije i direktoru Jugoslovenskih železnica.
      
       Personalne veze
       Da ništa ne uspeva kao uspeh, sa državnim novcem, tokom ovih deset godina trudili su se, bez voznog reda, Milorad Vučelić (dvostruki "disident" u istoj partiji), Hadži Dragan Antić, direktor "Politike", Aleksandar Prlja, još uvek važeći ambasador u Švedskoj, Raša Babić, jedan od direktora EPS-a Srbije, Aleksa Jokić, direktor PTT Srbije, ali i Vlastimir Đorđević, načelnik za bezbednost Srbije i general policije. Otuda i slogan: "Sponzor šampiona", na RTS-u - koji je prezentovao "Srbijašume", NIS "Jugopetrol", PTT Srbije...
       Međutim, zaokret je nastupio kada su dugogodišnje bliske personalne veze "Partizana" sa istaknutim funkcionerima SPS-a nedavno zamenjene uspostavljanjem novih veza sa JUL-om. I to sa gospođom Mirom Marković, lično.
       Biti navijač bilo kog kluba, naravno, nije sramota. To opredeljenje, čast i ljubav često ne idu u korak sa realnošću. Često ta realnost prelazi u ideolopolitičku stvarnost. Ona (ljubav) može i da se kupi. Kako? To je "snalaženje" kluba. Za sendvič, besplatne karte, odlazak na utakmice u inostranstvo. Često je to potez koji inspiriše naše klubove, pogotovu "velike" - "Crvenu zvezdu" i "Partizan", od toga nije imun ni Fudbalski savez Jugoslavije! Kažu da su "grobari", navodno, bili ljuti za uskraćeni put u Portugaliju na revanš utakmicu sa "Portoom", ali je to bedna uteha za vandalizam na stadionu "Crvene zvezde", koji može da ima veće konsekvence kada je u pitanju Svetska fudbalska asocijacija (FIFA) i Evropska fudbalska unija (UEFA). NJima se sigurno neće dopasti ono što je prenela engleska televizijska mreža Bi-Bi-Si, koja razloge za prekid utakmice najpre vidi u političkoj situaciji. Videli su snimatelji i novinari iz inostranstva da su organi reda, znači policija, reagovali tek posle desetak minuta od početka haosa. Izveštač Bi-Bi-Sija ide i dalje sa tvrdnjom - da Mirko Marjanović nije dozvolio bliski susret navijača s policijom, pošto je on preuzeo upravljanje MUP-om, podsećajući da je samo pre mesec dana ta ista policija, na mig s vrha, pokušala da zaštiti "delo i lik" sada već bivšeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića, brutalnim prebijanjem navijača "Crvene zvezde". Tako smo došli do saznanja da imamo javnu (navijači "Partizana") i kontrolisanu (navijači "Crvene zvezde") mržnju prema protivniku, fudbalskom dakako.
       Fudbalski savez Jugoslavije u duhu vremena i Partije decenijama nije imao ili želeo da ima (zavisno od ljudi koji su sedeli u "kući fudbala" na Terazijama 35) sistem visokih zakona, a koje su propisale FIFA i UEFA - da nema političkih ispada na fudbalskim stadionima. Došli smo u situaciju da se niko nikome ne zamera u Srbiji i Crnoj Gori, pa smo imali prvoligaše iz Badnjevca, Bačkog Jarka, Budve, Lučana, bez uvrede - sa stotinu kuća...
      
       Put u Kinu
       Došli smo i do trenutka da razdor ili netrpeljivost navijača dva naša neosporno najpopularnija kluba, "Crvene zvezde" i "Partizana", prošle godine izazove ubistvo navijača i da nikome zbog toga ne fali dlaka s glave. Za poslednji haos na tribinama stadiona "Crvene zvezde" pronađen je "krivac" sa usklikom: "Iako su 'Crvena zvezda' i 'delije' došli na vlast to ne znači da nas neko šalje u Kinu (parola na severnoj tribini) i u zatvor."
       Istaknuti filmofil i portparol "Partizana", Slobodan Novaković, pred derbi utakmicu izjavio je: "Nismo hteli da igramo ovaj meč, ali je pobedila 'tvrda linija'." Koja "tvrda linija" nije želeo da objasni. Sondiranje gluposti pokušao je da ublaži član uprave kluba Raša Babić: "To je Slobodan Novaković rekao kao ordinarnu glupost. Sloba je moj drug, ali nije smeo da izjavi tako nešto. Prvo u 'Partizanu' ne postoji nikakvo 'tvrdo jezgro', i pravi ili nepravi 'partizanovci'." Laž je preteška reč, treba je dokazati. U "Partizanu" žele da utakmicu što pre zaborave, ali i da ona bude registrovana u njihovu korist službenim rezultatom "par forfe" - 0:3!
       Ovo nije bio početak i kraj obične fudbalske utakmice. Ona je prekinuta iz nečijeg hira i sve je bilo više od igre. Ako se podsetimo na "Hejsel" 1985, kada je pre finalnog meča Kupa šampiona Evrope ("Juventus" - "Liverpul") 39 osoba izgubilo život, vidimo da je sreća u nesreći što na stadionu "Crvene zvezde" nije bilo mrtvih, a moglo je...
       Predstojeći izbori za važna mesta u Fudbalskom savezu Jugoslavije, nalik su, kao jaje jajetu, ovim poslednjim - političkim. Gundeljska čaura se teško otvara i još teže skida sa grane, ali je i to moguće.
       Vreme generala i policije treba za svagda izbrisati iz fudbala, dakako i iz sporta uopšte. Mi to možemo, samo je pitanje da li i hoćemo?
      
       ALEKSANDAR MIHAJLOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu