NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Predsednik običan čovek

U ovom trenutku može se reći da Buš ima veću podršku među najmlađom kategorijom birača i među seniorima, dok Gor zadržava prednost među ženama i nada se većoj naklonosti crnaca

      Nepune dve nedelje uoči predsedničkih izbora u Americi sigurno je samo to da će ovogodišnja trka za Belu kuću biti jedna od najneizvesnijih u posleratnoj istoriji. Ni republikanac DŽordž Buš ni demokrata Al Gor nisu uspeli da obezbede biračku podršku koja bi im garantovala bar manje napetu završnicu dvanaestomesečne predsedničke trke.
       Istraživanja koja ukazuju na popularnost predsedničkih kandidata, a kojima se bave svi mogući mediji i istraživačke kuće, pokazuju skoro svakodnevno kolebanje među biračima, koji izjavljuju da im ni tri javna, direktna sučeljavanja predsedničkih kandidata nisu pomogla da se opredele kao i da će se njihov izbor u dobroj meri svoditi na pokušaj da se izabere manje loš od dvojice kandidata.
       Cifre trenutno pokazuju da je Buš, posle višenedeljnog kaskanja za Gorom, uspeo da povrati popularnost tako da sada vodi, međutim reč je o vođstvu od tek dva do tri procenta. Rezultati najnovijeg Galupovog istraživanja, objavljeni u utorak, sugerišu da Buša podržava 46 odsto birača a Gora 44. Do sličnih cifara došli su i istraživači televizijske stanice Ej-Bi-Si i "Vašington posta".
      
       Običan čovek
       DŽon Zogbi, istraživač koji je do u detalje ispravno prognozirao rezultate predsedničke trke 1996, izjavio je da će ove godine posao biti daleko teži. "Nemoguće je predvideti ishod izbora. Iako guverner Teksasa DŽordž Buš vodi, vođstvo je neznatno i na nivou je statističke greške. Dakle, može se dogoditi da izbore odluči činjenica koji će kandidat poslednji napraviti grešku ili, recimo, koji će se poslednji pojaviti na televiziji."
       Kada je o pojavljivanjima na televiziji reč, čini se da ih je bolje iskoristio Buš. Iako mnogi smatraju da je na debate dolazio nepripremljen i da nije imao odgovore na mnoga pitanja, kao ona koja su se odnosila na spoljnu politiku, Buš je inteligentno, ili zato što je zaista takav - krajnje prosečan, pa s toga idealan za poistovećivanje, uspevao da se nametne kao nepretenciozan "običan čovek" iz naroda, čiji je verovatno najveći uspeh u tome što mu je polazilo za rukom da tokom debata isprovocira prilično arogantnog birokratu Gora.
       Gor je u televizijske rasprave ušao ovenčan titulom odličnog govornika i političara koji poznaje stvari o kojima govori. Dogodilo se, međutim, da je ciframa, procentima i proračunima zatrpavao javnost koja se u matematiku ne razume baš mnogo a još manje se interesuje za nju. Gor je, piše "NJujork tajms", ispao "previše pametan za svoje dobro... a mnogi čak smatraju da se previše hvalio svojim znanjem". Osim toga, potpredsednik je bio prilično netolerantan prema svom protivkandidatu, praveći "face" na njegove odgovore, glasno duvajući u mikrofon ili čak upadajući Bušu u reč. Kamere su, naravno, sve ovo brižljivo beležile pa se materijal sa duela vrteo danima pošto su oni završeni, očigledno otapajući Gorovu prednost.
       U prilog ovakvom mišljenju govori i činjenica da Gor počinje da vraća deo izgubljene podrške sada, kad su debate završene i kad ga ljudi ne gledaju u direktnom prenosu.Popularnost potpredsednika, na užas ljudi iz njegovog okruženja, dovedena je u pitanje čak i u poslovično demokratski orijentisanoj Kaliforniji, jednoj od ključnih država za pobedu na predsedničkim izborima.
       "Nema sumnje da su demokrate nervozne. Gor se nije predstavio onako dobro kako se očekivalo. Nije u debatama zbrisao Buša, kako se verovalo da može. S druge strane, Buš je dokazao da baš nije toliko glup da bude predsednik i da može da se nosi sa Gorom", smatra Greg Viktor, urednik u dnevnim novinama "Pitsburg post-gazeti" u Pensilvaniji, državi u kojoj se još vodi žestoka borba kandidata za naklonost birača. Viktor smatra da je zanimljiv način na koji su se mediji odnosili prema kandidatima i u tom odnosu čak nalazi razloge pada popularnosti Ala Gora. "Već posle prve debate mediji su počeli da pronalaze neistine u Gorovim citatima i da na njima insistiraju. Mislim da je umnogome to okrenulo ljude protiv Gora. I Buš je hvatan na greškama, ali budući da se na neki način od njega to i očekivalo, niko se njima nije bavio tako detaljno kao u slučaju njegovog protivkandidata."
      
       Glasovi
       O podeli među novinarima govori i ovih dana objavljena analiza koja na stranu američkog potpredsednika stavlja "Vašington post", dok u red Bušovih simpatizera ubraja tiražni "Dalas morning njuz", "Portland oregonijan" ili "Sijetl tajms". Poslednju reč nisu rekli "Los Anđeles tajms" ili "NJujork tajms", ali se očekuje da će ovi listovi, koji tradicionalno podržavaju demokrate, to učiniti narednih dana. "NJujork tajms" je već otvoreno podržao Hilari Klinton u njenoj trci za Senat. Za utehu Bušu može poslužiti podrška tradicionalno konzervativnog "NJujork posta".
       "Ovo je naša prva Kenedi-Nikson trka" prokomentarisaće Zogbi opisujući predsedničku kampanju. I te 1960. godine kandidati su vodili neizvesnu borbu u kojoj je vođstvo do samoga kraja iznosilo tek dva procenta. Kenedi je pobedio osvojivši mršavih 50,1 odsto, dok je za Niksona glasalo 49,9 odsto birača. Niksonovi ljudi su kasnije sumnjali da je čak bilo izbornih nepravilnosti u državi Ilinois, koje su ih koštale ulaska u Belu kuću. Prema američkim zakonima, pobednik predsedničkih izbora ne dobija se prostim zbrajanjem pojedinačnih glasova već zbrajanjem glasova dodeljenih svakoj saveznoj državi. Tako, recimo, Kaliforniji pripada najviše, 54 takozvanih electoral votes (njihov broj varira u odnosu na populaciju države i može se menjati svakih deset godina sa popisom stanovništva) a osvojiće ih kandidat koji osvoji prostu većinu svih glasova u ovoj saveznoj državi.
       Broj glasova neophodnih za pobedu na izborima je 270. Statistika kaže da je Buš do sada osigurao 205 glasova u državama Srednjeg zapada i državama na jugu Amerike, uključujući najverovatnije i Floridu. Istovremeno, on može računati na još 30 glasova koji su evidentirani kao potencijalni glasovi za Buša. Al Gor, s druge strane, može smatrati svojima 92 glasa zapadne i istočne obale uz još 136 potencijalnih glasova. Kada se ove cifre saberu, vidi se da se guverner Teksasa, bar teoretski, nalazi u blagom vođstvu. Ipak, sve se može promeniti budući da sedamdesetak, očigledno odlučujućih glasova iz neopredeljenih, takozvanih sving-država (Vašington, Nevada, Mičigen, NJu Hempšir, Ajova, Pensilvanija...) ostaje neraspoređeno. One će se naći u fokusu kampanja dvojice kandidata u preostalih desetak dana do izbora.
       U tim neopredeljenim državama Al Gor može imati više problema nego DŽordž Buš budući da mu u dobroj meri sreću kvari Ralf Neder, lider i predsednički kandidat Zelenih, dugogodišnji borac za prava potrošača. Istraživanja, naime, pokazuju da Nederova popularnost (podržava ga do pet odsto birača) direktno ugrožava Gora budući da su Nederovi simpatizeri uglavnom demokrate i liberali za čiju se naklonost Gor nije izborio. U državama u kojima demokrate i republikanci vode rovovsku borbu za svaki glas, Nederovih tri ili pet procenata rešilo bi mnoge dileme.
       Zbog toga se lider Zelenih i našao na udaru kolega demokrata koji ga nazivaju "kvarišom" demokratskih planova. "Nederova trka za predsednika je neodgovorna i bezobzirna u ovom važnom momentu. Sve na čemu je radio u proteklih 30 godina, sada je spreman da ugrozi samo zarad svog ega", zavapio je Nil Pender, demokrata iz Oregona.
       Neder, međutim, svoju trku bez izgleda na uspeh objašnjava željom da osvoji više od pet odsto glasova i time ispuni uslov da mu za naredne izbore država finansira predizbornu kampanju. Novac bi, kaže, doprineo stvaranju snažne treće strane u američkom političkom životu, koja bi kontrolisala zasad neprikosnovene republikance i demokrate.
       Uobičajeni odziv birača u Americi kreće se oko polovine biračkog tela. Desetak dana pre izbora broj neopredeljenih doseže osam odsto a starosna grupa u kojoj se beleži najveći procenat neodlučnih obuhvata glasače između 30. i 44. godine (kategorija naklonjenija Bušu). U ovom trenutku može se reći da Buš ima veću podršku među najmlađom kategorijom birača ali i među seniorima, dok Gor zadržava prednost među ženama i nada se većoj naklonosti crnaca. U uslovima veoma nerešene borbe, demokrate se nadaju njihovoj podršci koja bi u nekim "neopredeljenim" državama, recimo u Ajovi gde crnci čine 10 odsto svih birača, mogla biti od presudne važnosti. Američki crnci nalaze se u fokusu oba tima već nekoliko meseci.
      
       Birači
       Najstarija nacionalna asocijacija sprovela je akciju dosad nezabeleženih razmera sa ciljem da se što više Amerikanaca afričkog porekla upiše u biračke spiskove. Devet miliona dolara utrošeno je u pokušaju da se registruje milion i po novih birača iz redova američkih crnaca. "S obzirom na to da crnci u visokom procentu glasaju za demokrate, tamo gde čine veliki deo biračkog tela oni bi mogli pomoći demokratama da pobede", veruje David Bositis, analitičar Centra za političke i ekonomske studije iz Vašingtona. Bilans dosadašnjeg glasanja crne populacije trebalo bi da raduje Gora. Pre četiri godine, 84 odsto crnaca glasalo je za Bila Klintona. Odlazeći američki predsednik obeležio je početak Gorove kampanje a može se desiti da bude ključna figura i same završnice. Predsednik je, naime, nekoliko puta "signalizirao" da je spreman da se uključi u predsedničku trku i pokuša da da konačni, pobednički zamah Gorovoj kampanji. Gor je, međutim, od samog početka insistirao da je "svoj čovek" idući tako daleko da Klintona ne spomene ni jedan jedini put tokom tri predsedničke debate. Pritisnuti objektivnom mogućnošću da njihov kandidat izgubi izbore, demokrate ponovo razmatraju ideju da u igru vrate neprikosnovenog igrača - Klintona iako je jasno da bi to bio riskantan potez. U ignorisanju Klintona, Gor je dobio podršku onih demokrata koji su smatrali da skandal sa Monikom Levinski daleko nadilazi nesumnjiv uspeh predsednika na polju ekonomije. Zaista 70 odsto Amerikanaca smatra da bi njihov naredni predsednik morao biti daleko moralniji od odlazećeg. Ali ti isti ljudi sa oduševljenjem govore o izvanrednih osam godina Klintonovog predsednikovanja. Mekše krilo veruje da će predsednikov šarm i sposobnost komunikacije sa ljudima, o kojoj potpredsednik može samo da sanja, pomoći uzdrmanom Goru. Ukoliko ova struja pobedi, Klinton bi se ovih dana mogao uputiti u neku od "kritičnih" država agitujući za Gora.
      
       LJUBICA GOJGIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu