NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Globalno sirotište

NASLOV: "Život nema pravila", SAD, 1999.
REŽIJA: Lase Halstrom
SCENARIO: DŽon Irving
ULOGE: Tobi Megvajer, Šarliz Teron, Majkl Kejn, Pol Rad, Delroj Lindo, Keti Bejker, DŽejn Aleksander

      Vuk Pavlović
      
       Postoje filmovi za koje vam je žao što nisu ispali bolji s obzirom na početni potencijal i zanimljivu priču. U takve spada i sentimentalna drama "Život nema pravila" - ambiciozna a nedorečena adaptacija istoimenog romana DŽona Irvinga u režiji Šveđanina Lasea Halstroma ("Šta izjeda Gilberta Grejpa?"), i po scenariju samog Irvinga.
       Početak ove priče odvija se 1943. godine u mešovitom sirotištu "Sveti Klaud", negde u zabiti američke države Mejn. Upravnik sirotišta je stari doktor Larč (Majkl Kejn) koji, osim što se brine o napuštenoj deci, obavlja i nelegalne abortuse. Svestan da bi uskoro mogao biti penzionisan, Larč (inače eteroman) za svog naslednika priprema mladog, naivnog i častoljubivog Homera Velsa (Tobi Megvajer), dugogodišnjeg štićenika sirotišta. No, kada u sirotište dođu pilot Voli (Pol Rad) i njegova zgodna devojka Kendi (Šarliz Teron) ne bi li ona abortirala, Homer reši da zajedno sa njima napusti sirotište i tako prvi put vidi svet van njega. Voli zapošljava Homera kao berača jabuka na svojoj porodičnoj farmi, i on se vešto uklapa u ekipu crnaca nadničara. Uskoro Voli odlazi u rat, Kendi ostaje usamljena, a zatim se postepeno između nje i Homera razvije strasna tajna ljubav.
       Glavni problem filma "Život nema pravila" leži u preopširnom scenariju, odnosno u činjenici što Irving očito nije mogao ili nije želeo da se liši nijednog segmenta sopstvenog romana. Mnogo toga je hteo da kaže odjednom i na istom mestu, a to ovde naprosto nije funkcionisalo, to jest pokazalo se kao i hiljadu puta do sada kako proza i film ne trpe istu formu iskazivanja. Rezultat je sledeći: posle fine i dobro postavljene prve trećine filma koja se dešava u sirotištu, priča počinje da gubi na intenzitetu, zapetljava se i nepotrebno širi u više pravaca, čime polako ali sigurno sve dublje tone u vode nelogičnosti, da bi završila u ćorsokaku.
       Osnovna greška i jeste zato u Irvingovoj nespremnosti da se odrekne bar dela svog romana. Načeo je pregršt različitih tema, a da se nije opredelio koja je primarna - je li to priča o odnosu između starog doktora i njegovog štićenika, ili je to ljubavna priča ili je reč o izneverenom prijateljstvu i ljubavnom trouglu, ili su tu podjednako važni i siromašni berači (plus incest između oca i ćerke), ili je to pak drama o siročetu od koga će u budućnosti postati doktorsko ime? Od svega toga ima svašta po malo, pa je film ispao nedorečen, i pride predugačak (materijala jošte za poveći TV serijal) - sve u htenju da se dokaže kako je čitav svet jedno veliko sirotište. Pri tom je Irving zapostavio karakterizaciju likova i razradu njihovih odnosa, do balčaka se zaglibivši u konfuznom galimatijasu punom patetike, predvidljivosti i sterilne neodređenosti.
       Šteta, jer početak filma je obećavao nudivši zanimljiva i razložnija rešenja za razvoj priče. I mada režiser Halstrom nije imao kuraži da interveniše na tekstu, njegov talenat je neosporan - i u kompoziciji kadra i u postavkama scena, pa i u valjanom ritmu radnje (ali samo u prvoj trećini filma). Halstromovo rediteljsko umeće je kako-tako privelo film kraju, no i to je nedovoljno da bi "Život nema pravila" dosegao dalje od (žalosnog) proseka.
       Ako se izuzme prekrasna fotografija te vrhunska gluma Tobija Megvajera i ser Majkla Kejna (za šta je nagrađen Oskarom), sasvim je nejasno po kojim kriterijumima je "Život nema pravila" bio nominovan za Oskara u konkurenciji najboljih filmova ove godine.
      
      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu