NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Posle mosta

Bez obzira na veliku nadu i tri milijarde dolara koje su vlade u Kopenhagenu i Stokholmu uložile u pre četiri meseca otvoren most između istočne Danske i južne Švedske, čini se da zamišljeni plan integracije ne ide baš kao po loju

      Danska i Švedska konačno su otelotvorile stogodišnju ideju o zajedničkoj oblasti. Zajedničkom mostu. Posle rušenja Berlinskog zida, skandinavski putevi ka Evropi postali su prohodniji i san o Oresund regiji, koji je još u 17. veku snevao čuveni danski kralj Kristijan Četvrti, postao je jasniji. Jasniji nego što je bio posle Drugog svetskog rata kad su Nemci snishodljivo ponudili izgradnju Oresund mosta u sopstvenoj režiji i pod izuzetno povoljnim uslovima plaćanja. Predlog - odbačen.
       Prvog jula 2000. godine danska kraljica Margareta Druga i švedski kralj Gustaf Šesnaesti, inače rođaci, srdačno su se pozdravili tačno na sredini 16 kilometara dugačkog mosta između Kopenhagena i Malmea, trećeg po veličini grada u Švedskoj. Od tada su mnogi građani ovog dela severne Evrope, naročito oni okićeni funkcijama, vreme počeli da računaju - pre i posle mosta.
      
       Rok trajanja
       Vlasnici mosta su danska i švedska vlada. Pola-pola. Radovi na izgradnji zvanično su počeli pre pet godina i smatra se da je jedan od "najčvršćih" svetskih mostova pošto ima i autoput i železnicu. Koštao je tri milijarde dolara, predviđeni "rok trajanja": najmanje sto godina. Članovi Oresund konzorcijuma neprestano pričaju da su specijalnu pažnju posvetili ekološkim aspektima budući da se obe zemlje smatraju ljutim zaštitnicima životne sredine.
       Praktična strana mosta, podatak da se iz jedne u drugu državu od jula može stići za 12 minuta sasvim sigurno nije prednost broj jedan. Glasnogovornici obe države ističu da cilj svakako nije 12 minuta, već, u stvari, "simbolika mosta i značaj Oresund oblasti koji se može postići u okvirima Evropske unije".
       Jorgen Birger Kristensen, potpredsednik i prvi ekonomista Danske banke, veruje da su veličina domaćeg tržišta i dobro kvalifikovana radna snaga faktori koji će doprineti daljoj integraciji. Prednost je i gotovo identičan obrazovni sistem: Oresund ima 11 univerziteta, osam u Danskoj, tri u Švedskoj. Oresund se, takođe, predstavlja kao vodeća snaga u biotehnologiji, medicinskoj tehnologiji i farmaciji. Odmah je dobio ime Medikon dolina (aluzija na američku Silicijumsku dolinu).
       S druge strane, Kristensen vidi i faktore koji će otežati integraciju: različite regulative na tržištu radne snage, kulturne i jezičke razlike, razlike u porezima i penzionom sistemu - poreski sistem u Danskoj je kudikamo oštriji, taksa na automobil, recimo, iznosi 180 odsto od vrednosti kola... Svejedno, on ponosno objavljuje da je u prva tri meseca most prešlo više od milion vozila i da su vozovi prevezli oko četiri i po miliona putnika.
       Da ne bude zabune, statistika pojašnjava i da je na početku, tokom leta, most prelazilo 15 000-20 000 vozila dnevno, a danas se može izbrojati svega šest, sedam hiljada. Pre otvaranja, Konzorcijum je očekivao
       11 800 vozila na dan. Glavni razlog je, naravno, cena. Za prelazak kolima u jednom pravcu treba platiti 230 danskih kruna (oko 25 dolara), što je zaista skupo čak i za skandinavski standard. S tom cenom i važećom frekvencijom saobraćaja na mostu, plan povratka uloženog novca za 27 godina izgleda teško ostvariv. Povodom toga, danski i švedski političari već su počeli da se prepucavaju preko medija.
      
       Šefova vrata
       Svojevremeno je Oresund bio celovito kopno, ali glečeri su se topili, otopili i prirodno podelili Dansku i Švedsku. Populacija: tri i po miliona. Sa 167 stanovnika po kvadratnom kilometru računa se da je naseljenost najgušća u čitavoj nordijskoj oblasti (poređenja radi, velika Švedska ima stanovnika koliko i Srbija, deset miliona; Danska - pet miliona).
       Druga je priča pitanje koliko će se Danci i Šveđani prilagoditi Oresundu, ma koliko dugo u školama učili oba jezika. Tačno je da između ova dva "haj-lo" naroda postoji mnogo sličnosti, ali čini se da i jedni i drugi radije naglašavaju razlike. Naročito Danci, pošto ih je most spojio sa Skanijom, južnom Švedskom koja je do pre 350 godina pripadala danskoj državi.
       Etnolozi obe zemlje zaključili su na nedavno održanoj izložbi u Kopenhagenu da stanovnici Oresunda nikada neće biti homogena grupa. Naprotiv, i u švedskom Oresund centru reći će vam da se stranom posmatraču može učiniti kako Danci i Šveđani imaju dosta toga zajedničkog. Ukoliko pitate njih, reći će da se još kako razlikuju.
       Šveđani, na primer, vole da kritikuju strogu poslovnu hijerarhiju u Danskoj. Oni, Šveđani, kod svog šefa mogu da uđu kad hoće. Danci pak Šveđane zadirkuju nazivajući im zemlju "prohibicionom" zbog državnog monopola, takozvanog Sistembolaga koji kontroliše kompletnu prodaju alkohola u zemlji.
       Problema će jednostavno biti i u "spajanju" Kopenhagena, evropske prestonice u kojoj živi milion i 700 hiljada ljudi, i Malmea, u kojem živi 260 hiljada stanovnika. U večernjim satima, puni vozovi iz Kopenhagena i prazni iz Malmea nisu neobična slika. Danci su Malme već počeli da zovu - Kopenhagen M. Međutim, kako izgleda, prirodni i veštački problemi Oresunda ostaće po strani sve dok novac EU i lokalne privrede uredno bude stizao i formalno priznatoj evropskoj oblasti, Oresund regionu.
      
       ANA VUČKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu