NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kompromis iznad svega

Vlada je sastavljena od ljudi čija su politička ubeđenja, stručni i moralni integritet veoma različiti, ali takva kakva je, ispunjava dovoljan uslov da se pred svetom pojavi kao legitimni zastupnik jugoslovenskih interesa

      Jugoslaviji je trebalo bolje, a dobijeno je ono što se na jedvite jade našlo. Kompromis je ključna reč koju su upotrebili svi - od onih koji su novu saveznu vladu Zorana Žižića kritikovali, do onih koji su u nju ušli - da bi objasnili kako su se i zašto partije (i ljudi) potpuno različitih ideoloških ubeđenja, moralnog, ljudskog i stručnog integriteta našle u jednom jugoslovenskom timu.
       Najoštriji, lider Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislav Šešelj, rekao je da je to vlada kompromisa između nosilaca kontinuiteta, Socijalističke narodne partije (SNP) koja je bila protagonista korupcije, bezakonja i kriminala, i nosilaca diskontinuiteta i "buldožer revolucije" Demokratske opozicije Srbije (DOS). Najblaži, "utilitarista", Zoran Đinđić, jedan od lidera DOS, rekao je da Žižićeva vlada nije stvorena iz zadovoljstva, niti pak iz ubeđenja već iz krajnje nužde. "Nelagodno nam je kad mislimo na tu vladu, ali smo prošli kroz te dileme jer je atmosfera prema Jugoslaviji u svetu povoljna, a izvori za finansiranje obnove zemlje mogu biti samo spoljni", objasnio je Đinđić. Među članovima Žižićevog kabineta, rekao je on, ima različitih ideoloških ubeđenja i ona se neće promeniti ni ulaskom u vladu.
      
       Jul u novembru
       Baš to bilo je vidljivo i u govoru novog premijera - ideje o otvaranju Jugoslavije, poštovanju međunarodnih uzusa i okretanju ka tržišnoj privredi, bile su zamagljene govorom koji više pristaje ranijoj (i prirodnijoj) koaliciji SNP i Socijalističke partije Srbije (SPS) i Jugoslovenske levice (JUL). Prepoznatljiva klaustrofobičnost ("nećemo prihvatiti bilo koju vrstu uslovljavanja kojima se ugrožava državno pravno ustrojstvo savezne države i republika članica"), oštra kritika Kfora i Unmika sa pozicija politike koja je napuštena i samo jedna rečenica posvećena Haškom tribunalu, i sve to izrečeno krajnje arhaičnim rečnikom, Žižića svakako nisu predstavili kao modernog, demokratski i reformski orijentisanog premijera.
       Zato ni LJubiši Ristiću (JUL), uprkos podrugljivom smehu kolega u parlamentu, nije bilo baš sasvim teško da zaključi da je u nekim delovima Žižićev program sličan onom koji je predlagala lider Direkcije JUL-a Mira Marković.
       Priča iz skupštinskih holova da je Žižić prvo sam napisao govor da bi kasnije bio prerađivan rukopisom DOS-a (zbog čega je navodno i sednica parlamenta kasnila četiri sata) možda je samo priča, ali je očito da će "naknadnih korigovanja premijera" još biti.
      
       Istog dana, u subotu, jugoslovenski predsednik Vojislav Koštunica i novi savezni ministar inostranih poslova Goran Svilanović požurili su da modeliraju tu jednu Žižićevu rečenicu "da saradnja sa Haškim tribunalom nije prioritet", navodeći da će neke saradnje ipak biti i da će kancelarija Haškog tribunala u Beogradu uskoro ponovo proraditi. Ta rečenica na koju su kritički ukazali i strani izveštači iz jugoslovenskog parlamenta, ne može, međutim, sasvim da se pripiše Žižiću jer je iz mnogih, pre svega Koštuničinih izjava vidljivo da je prioritet politike SRJ da se određenije izjašnjavanje o Haškom tribunalu odloži.
       Za sada, Svilanović (za koga se veruje da je lični Koštuničin izbor) biće zadužen ne samo za diplomatske odnose već i za pravni deo jugoslovenske saradnje sa svetom, a to pre svega znači za saradnju sa dva haška suda, onim stalnim, Međunarodnim sudom pravde pred kojim je SRJ tužila NATO zbog bombardovanja, a Hrvatska i Bosna i Hercegovina u odvojenim tužbama tražile od Jugoslavije naplatu ratne štete i Međunarodnim tribunalom za ratne zločine. Tim poslom i ranije se bavio pravni savet pri Saveznom ministarstvu inostranih poslova (SMIP) na čijem čelu je bio Rodoljub Etinski, koji će verovatno biti zamenjen, delom i zbog bojazni izražene u pravnim krugovima da interese zemlje nije zastupao na odgovarajući način.
       Ministarstvo pravde, na čijem čelu je ličnost nespornih profesionalnih kvaliteta, profesor Momčilo Grubač (inače član Demokratskog centra) baviće se "unutrašnjim uvođenjem pravde", a u tom poslu sarađivaće i sa ministrom za nacionalne manjine Rasimom LJajićem. Izabran jer oseća probleme manjina na jednom mestu, u Sandžaku, LJajić će morati da dokaže da ima jednako sluha i za probleme drugih manjina koji su slučajevi za sebe. Uz Grubača, koji je u saveznoj vladi Milana Panića bio ministar za ljudska prava i nacionalne manjine, to bi trebalo da bude dvojac koji će Jugoslaviju predstaviti kao demokratsku zemlju.
       Ključni čovek za reforme i pregovore sa međunarodnom zajednicom, biće, kako je već mnogo puta najavljeno, potpredsednik savezne vlade Miroljub Labus. Kao nekadašnjem potpredsedniku Demokratske stranke, i ranije, jednom od najozbiljnijih kandidata za predsednika DS, Labusu ne manjka političko iskustvo, a zahvaljujući radnom stažu u Saveznom zavodu za statistiku, saveznoj vladi i Ekonomskom institutu, ni znanje o ključnim makroekonomskim kretanjima u jugoslovenskoj privredi. Labus je sam rekao da mu je poznavanje rada preduzeća slaba strana, što je jedna od retkih vidljivih mana vicepremijera. Jedan od retkih gafova koje je napravio - pozivanje na samoupravljanje kao legitiman izbor, u vreme smena u srpskim preduzećima, prilično je zaprepastio strance (pre svega privatne investitore), a ideja da je uvođenje kriznih štabova bilo neophodno da bi se zaustavile pljačke i uništavanje dokaza o radu prethodnih rukovodilaca dovela je u nedoumicu i (od Labusa) bolje "mikropoznavaoce" domaće privrede.
       Labusa kolege opisuju kao staloženog, smirenog i razumnog čoveka, što su osobine koje su nedostajale mnogim članovima ranijeg establišmenta. U diplomatskim krugovima tvrdi se da je na pregovarače iz Međunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke ostavio odličan utisak.
      
      
       Partijska raspodela
       Iako je ranije G-17 plus najavljivao da će tražiti sva ekonomska mesta u saveznoj vladi (u slučaju ministra finansija to nije moguće jer će guverner biti iz DOS-a, dakle iz Srbije), uz Labusa je u Žižićevom kabinetu samo Saša Vitošević, koordinator G 17 plus za poljoprivredu, mlad čovek neznatnog radnog iskustva u jednom od najtežih i najvažnijih ekonomskih resora.
       Mada nije uspeo da u saveznoj vladi dobije ministarska mesta, G-17 plus dobiće savetnička. U toku su konsultacije sa jugoslovenskim stručnjacima iz MMF-a i Svetske banke za angažman u vladi koji bi bio u rangu zamenika i pomoćnika ministara.
       Partijski gledano, savezna vlada sva je sazdana od kompromisa: članovi nove savezne vlade iz SNP na mestima ministra za finansije, za zdravlje, privredu i unutrašnju trgovinu isti su ljudi koji su bili i u prethodnom sazivu vlade Momira Bulatovića i bivšeg jugoslovenskog predsednika Slobodana Miloševića, što ih, i ne ulazeći u njihove lične kvalitete, ne može preporučiti. Da ne govorimo o tome da se prašina u aferi sa deljenjem kvadrata i kredita u prethodnoj saveznoj vladi još nije stišala.
       Novi član SNP na jednom od najvažnijih mesta je Slobodan Krapović, ministar odbrane, po profesiji lekar. Kako je sam rekao, naimenovanjem je bio iznenađen, što na posredan način govori o oskudici kadrova u SNP-u.
       Ne računajući Labusa - koji se na neki način distancirao od DS - dva člana te partije zauzimaju važna mesta: Boris Tadić, novi ministar za telekomunikacije, biće ključna ličnost koja će vedriti i oblačiti medijskim prostorom. Da se zakoni u Jugoslaviji poštuju, Tadić bi mogao očekivati da se pojavi i kao važna figura ukoliko Telekom Srbija uđe u novi krug privatizacije;
       Zoran Živković, ministar policije, kao što je i sam rekao, biće orijentisan na "diplomatski rad" u svom sektoru, povezivanje sa Interpolom i drugim međunarodnim organizacijama iz sfere bezbednosti. Živkoviću se zamera što po profesiji nije pravnik, što bi mogla biti otežavajuća okolnost u naporima da se delovanje policije uvede u legalne okvire, ali mu se ne može osporiti politička veština. Još se nije izjasnio da li će pokušati da ojača status savezne policije koji je jednom Miloševićevom akcijom u vreme kada je predsednik SRJ bio Dobrica Ćosić, sveden na minimum, niti je za sada jasno kakav će ubuduće biti odnos saveznog i srpskog ministra policije, u čijoj ruci za sada stoji topuz. Demokratska stranka Srbije, koja takođe nema veliki izbor kadrova, dobila je mesto ministra saobraćaja na čijem čelu je matematičar i potpredsednik DS Zoran Šami.
       Izvori DOS-a tvrde da se do preraspodele mesta u saveznoj vladi unutar te koalicije došlo lako, možda i zbog toga što će se prava bitka voditi tek kad se budu delila ministarska mesta u srpskoj vladi.
       Isti izvori tvrde da imenovanja nisu od najveće važnosti i da će vlada biti dovoljno dobra da isporuči dve glavne stvari: da omogući da se Jugoslavija reintegriše u međunarodnu zajednicu i bar započne ekonomsku reformu, jer više od toga neće biti moguće.
       Javnost, koja je s pomešanim osećanjem zadovoljstva i opreza konačno dočekala formiranje Žižićevog tima, može samo da se nada da je najtačniju definiciju kompromisa dao još jedan od lidera DOS-a, Vladan Batić: "Postignuto rešenje je iznuđeno, ali je to bila najbolja alternativa, jer bi u svakoj drugoj kombinaciji, bilo da su vladu formirali SNP i SPS, ili da se za tri meseca išlo na nove izbore, žrtve bili građani." I još tog, uslovno rečeno, Batićevog optimizma: "Uprkos svemu, ovo će biti vlada političkog diskontinuiteta."
      
       TANJA JAKOBI
      
      
Pogled sa strane

Piter Dan, Međunarodni institut za strateške studije, London;
       - Glavni zadatak s kojim će se vlada suočiti je uspostaviti red u ekonomiji i podići životni standard stanovništva što je pre moguće. Važno je i poboljšati odnose sa međunarodnom zajednicom posle žalosnih dešavanja u poslednjih deset godina, a ti prioriteti su zapravo blisko povezani. U tome je važan paket koji je ponudila Evropska unija, uključivanje u međunarodne finansijske institucije, uspostavljanje normalnih uslova za funkcionisanje tržišne ekonomije u zemlji, a zatim izlazak na inostrano tržište. Sve su te stvari od izuzetnog značaja, i ako se njima bude adekvatno upravljalo, do poboljšanja života celokupnog stanovništva može doći relativno brzo.
      
       Frans Debije, Profeseur Affilie a HEC Maitre de Conferen-ce a L'Ecole Normale Superieure
       - Ono što predlažem, a što je teško uraditi, jeste monetarna reforma. Dinar bi trebalo zameniti novom valutom, koja bi bila povezana sa evrom, što bi proizvelo višestruko povoljne efekte na ekonomiju. Prvo, stvaranje konvertibilne valute značilo bi veliku razliku u odnosu na sadašnje stanje kada su ljudi prinuđeni da idu na crno tržište. Takva valuta bi imala veliki uticaj na preduzetničku dinamiku, jer bi preduzetnici po prihvatljivoj ceni imali pristup inostranim vrstama robe i sirovinama, što je posebno važno sada, u periodu investiranja. Drugi efekat bio bi da bi se mnogo prljavog posla koji se generiše zbog slabog dinara morao izložiti očima javnosti.
       To bi stvorilo snažan podsticaj za pročišćavanje ekonomije, za drugačiju praksu. To bi predstavljalo i znak da se stvarno radi o zaokretu, prelasku sa jednog sistema na drugi: sa ratne ekonomije, kontrolisane od strane mafije, na novi sistem, u kome će pristup konvertibilnoj valuti imati svi, jer će u njoj biti plaćeni. To je i društvena revolucija, i mislim da ne bi trebalo da bude teško doći do konsenzusa, tim pre što bi Evropska unija pomogla takvu reformu. Najbolje bi bilo da ta valuta bude zajednička za Srbiju i Crnu Goru, čak i za Kosovo. Ako bih želeo da budem veoma provokativan, mogao bih reći da valuta koja je u opticaju na Kosovu može biti uzeta kao zajednička.
      
       Mari-Žanin Kalic, ekspert u Paktu stabilnosti za jugoistočnu Evropu, zadužena za Jugoslaviju
       Mi koji radimo u međunarodnim organizacijama želimo da čujemo savete šta jugoslovenske vlasti i ostali učesnici misle da međunarodna zajednica treba da učini kako bi pomogla proces tranzicije. Iduće nedelje biće održana konferencija gradova i opština u Beogradu jer mislimo da je uspostavljanje direktne veze od primarne važnosti, i da je to odlična prilika za gradonačelnike da nam kažu kako možemo pomoći da prevaziđu teškoće sa kojima se sreću i stabilizuju proces. Jednostavno, mislim da je to dvosmerni proces, da moramo razgovarati jedni sa drugima i dobiti ideje kako najbolje da radimo.
      
       S. ĐURĐEVIĆ-LUKIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu