NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Duh vremena<br>Milivoje Glišić
Bager i prioriteti

Velja Ilić nema ništa protiv da bude predsednik Republike Srbije

      Kada je ostareli i oboleli Frojd, na intervenciju predsednika Ruzvelta, 1938. dobio dozvolu od nacističkih vlasti da emigrira iz okupiranog Beča, otputovao je "Orijent ekspresom" u Pariz, zatim u London. Gestapo je, kao poslednji uslov, zahtevao od Frojda da pred polazak potpiše pripremljenu izjavu da se prema njemu lepo postupalo. Otac psihoanalize je potpisao i dodao: "Svakome mogu srdačno da preporučim Gestapo".
       S moje strane, srdačno preporučujem Radeta Markovića!
       U ovom trenutku nije najbitnija Markovićeva ostavka, kaže Velja Ilić, imamo mnogo prečih egzistencijalnih problema pred sobom.
       Zločini ne zastarevaju, neka prorade institucije, za bager nikad nije kasno. Ako neko u međuvremenu opere svoju biografiju, tim bolje - biće više časnih ljudi u Srbiji.
       Najslavniji bagerista ovih prostora Velimir-Velja Ilić, gradonačelnik Čačka i čelnik DOS-a, ipak vidi šefa Državne bezbednosti kao elementaru nepogodu koja se nadvila nad nejakom srpskom demokratijom. "Ta nesreća od Markovića će, ako ne pre ono posle naše pobede u decembru, morati da objasni svoje veze sa podzemljem, umešanost u ubistvo Slavka Ćuruvije i sve ostale terorističke akte. Neka bude siguran da mi nećemo zaboraviti njegova nedela! Da u njemu ima bar malo ljudskosti i poštenja, odavno bi sam podneo ostavku. Ovako ne zaslužuje da na njega gubimo vreme i energiju."
       Velja je, inače, umeo lepo s policijom. Istorijskog 5. oktobra pregovarao je na Ibarskoj magistrali: "Nemojte, ljudi, da štetimo kamione." Policija se, kao sada Rade Marković, nije dala; morali su da štete...
       - Mi pregovaramo sa policajcima u kordonu - opisuje Ilić dan D - a ljudi natrčavaju i počinju da ih biju. Policajac dođe da razgovara o predaji, a neko izleti iz mase i nokautira ga!
       Stvari su se, po Iliću, usložnjavale:
       - Nije moglo da se izdrži. LJudi su se gušili i padali. Policija nam je poručivala: "Gde ćete, zašto se povlačite, izdržite još malo, ovi će se predati, popustiće." Ili: "Sad krenite, skoro je gotovo. Policija se lomi da li da interveniše ili da pusti narod u Skupštinu." Imali smo obećanje da će se policija pridružiti ako bude puno naroda. Tako je i bilo.
       Sada je bolji život prvi na listi Veljinih prioriteta:
       - Građane ne interesuje da li će Rade Marković ostati na funkciji još mesec dana do republičkih izbora ili ne. Oni s pravom očekuju bolji i kvalitetniji život od nas koje su birali. I to mora da bude naš prioritet, za sve ostalo ima vremena.
       (Samo Rade Marković nema vremena, zato se i ne predaje. Još manje vremena ima onaj za njega, koji ga hrabri da se ne preda. Marković je odlučno, u ekran, rekao da ni o jednom zločinu ništa ne zna; zanimljivo je da ga novinari oslobođenih medija, koji su mu pružili gostoprimstvo, nisu pitali kako je mogao da bude šef Državne bezbednosti ako ništa nije znao!)
       Priča se da je Velja Ilić lukavstvom zaustavio užičke bagere, da bi proslavio čačanske. "Išli smo na sve ili ništa. U naš grad smo se vratili kao pobednici i heroji."
       Politički početak Velje Ilića nije mnogo obećavao: preuzeo je čačanski ogranak Srpskog pokreta obnove 1992, kada je stranka na lokalnom nivou bila bez naročitog uticaja. Izgradio je i sebe i stranku, tako da je pobedio na izborima 1996. i postao gradonačelnik Čačka. Zatim se posvađao sa Vukom Draškovićem. Rekao je da Vuk ne bi trebalo da se kandiduje za predsednika Srbije, jer ga prati gubitnička fama. Pale su teške reči. Ilić se izdvojio u "Srbiju Zajedno", da bi na kraju formirao, sa Milanom St. Protićem, "Novu Srbiju". Tu je dočekao Oktobar...
       Za vreme agresije NATO-a Velja Ilić se krio od tadašnjih vlasti na planini Jelici. Bežao je ispred pizme režima 45 dana, pratila ga je poternica, podrivao je sistem bezbednosti i izdao zemlju! A, zapravo, tražio je samo da Vojska Jugoslavije izmesti teško naoružanje iz naseljenog mesta.
       Ilić, rođen 1951. u Čačku, po obrazovanju je inženjer tehnologije, a po zanimanju privatni preduzetnik. Od svog rada živi 20 godina. Izdržava petoro dece iz dva braka. Odličan je organizator, što se videlo i u pripremi pohoda na Beograd, na Skupštinu i Televiziju...
       Svestan svoje današnje snage, Velja Ilić nema ništa protiv da bude predsednik Republike Srbije. Ako ga narod bude hteo. On lično drži da može. Kaže da mu raste ugled...
       Opasno je, opet, što svi u DOS-u mogu sve. I hoće sve, u obrnutoj srazmeri sa jačinom stranke koju su uneli u zajednicu. Biće zabavno na političkoj sceni kada se, posle izbora 23. decembra, DOS razloži na proste činioce. Ima lidera i od dva odsto, oni su već najglasniji.
       Daj bože da se ne posvađaju pre 23. decembra.
       Samo ih posmatramo!
      
      


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu