NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Optimizam s pokrićem

Istraživanje Centra za proučavanje alternative pokazuje da se broj ljudi spremnih da aktivno učestvuju u društvenim promenama popeo na milion i po. Verujem u tu moć

      Ako se kroz neko ime ipak može da personalizuje napor desetina hiljada ljudi u decenijskom naporu nevladinog sektora u ovoj zemlji, onda bi to bilo ime - Sonja Liht. Ne samo što je predsednik nezaobilaznog Fonda za otvoreno društvo, već njen angažman seže do osamdesetih, "kad pojmovi nevladine organizacije i treći sektor nisu bili u upotrebi", u ono vreme "novih društvenih pokreta" kad je ono skupljeno stotine hiljada potpisa protiv gradnje nuklearke na Savi, u vreme početka rada Helsinškog parlamenta građana i Odbora za zaštitu ljudskih prava.
       - Kad sam 1992. kao predstavnik Helsinškog parlamenta bila u Savetu Evrope, nisam mogla da poverujem da su nevladine organizacije tog sveta izviđači i igrači bridža. A nema ni puna decenija od tada. Zato ovaj prodor trećeg sektora zaista jeste fenomen poslednje decenije 20. veka. On se rasprostro i u tzv. treći svet. Razvijen je u Indiji, Južnoj Americi.
      
       Gde smo mi u tom bumu?
       - Nismo u zaostatku. Tačnije, zbog izolacije mnogo manje smo u zaostatku za svetom na tom planu, nego u drugim oblastima.
      
       Kako to tumačite?
       - Razvoj trećeg sektora kod nas kreće početkom devedesetih. Prve nevladine organizacije nicale su reaktivno. Dakle, kao protivljenje nekim pojavama u društvu na koje se moralo reagovati. To su, pre svega, bili mirovni pokreti. Recimo, među prvim je osnovan Centar za antiratnu akciju 1991. godine. U drugoj polovini devedesetih pojavljuju se i proaktivne grupe. To su organizacije koje se bave nečim što je razvoj društva. I na kraju, u tom jednom potpuno heterogenom delu društva kod nas se razvio jedan pravi pokret - a to je "Otpor". Ja sada verujem da će se iz te jedne osobene pojave, kakve nema ni u regionu ni u Evropi, razviti čitav niz novih nevladinih organizacija (NVO).
      
       Čega to ima u "Otporu"? Romantičnog "čegevarizma"?
       - Ne. On je sasvim moderan. I kad mladi na Zapadu, na MTV gledaju ono dvoje iz "Otpora", oni imaju utisak da gledaju svoje. Ti mladi ljudi su, inače, stvorili sasvim novi imidž ovoj zemlji. Uspevši da se, u situacijama progona u društvu, odupru izbacivanju u ilegalnost, oni su i po nastupu i po simbolima izgradili most između nas i Evrope. Slična je bila i uloga radija B-92. Mi smo preko upravo tih urbanih akcija, krajnje modernih, bili u stanju da svetu pošaljemo razumljive poruke.
      
       Šta smatrate najvećim uspehom nevladinog sektora u ovoj deceniji?
       - To što je opstao u krajnje neprijateljskim unutrašnjim okolnostima i spoljnoj izolaciji. A od pojedinačnih akcija najvažnijom smatram učešće u pripremanju i samoorganizovanju građana pred septembarske izbore.
      
       Da li su naše nevladine organizacije spremne za velike izazove vremena koje je pred njima?
       - Ja mislim da jesu. Naše NVO imaju važan rezultat. One su pomogle građanima da svoj nesporni interes za politiku i političke rasprave prenesu iz polumraka kafana i bircuza u javnost. Pomogle su da se oni oslobode straha od pritisaka iz političke sfere. Čujte, pa Bor danas ima osam NVO. Pre godinu dana nije imao nijednu. Kad je pre tri i po godine u Nišu počeo da radi "Otvoreni klub", to je bilo čudo. Danas tamo radi stotinak NVO. Nesporni autoritet u ovoj oblasti Pavel Demeš, koji je u Slovačkoj organizovao onu nevladinu kampanju za smenu Mečijara, kaže da je Niš danas grad-model za uspešnu saradnju lokalnih NVO.
      
       U kom pravcu će se treći sektor razvijati posle ove neizbežne "političke faze"?
       - Pre svega, živimo u zemlji koja postaje ekološki ugrožena. Očekujem da će građani sada odlučno stati u zaštitu svoje životne sredine. Ili primer iz Niša: profesori engleskog jezika su nedavno ustali protiv nedopustivo niskog nivoa nastave. Očekujem da će i ljudi iz drugih oblasti ustati u odbranu svojih profesija. Očekujem da će se roditelji organizovati da pomognu školama. Očekujem da se u ovoj zemlji zakoni više neće donositi bez javnih debata. Dakle, u raznim će pravcima ići to organizovanje.
      
       Kolika i kakva podrška se može očekivati od stranih fondacija?
       - U početku će broj donatora biti veći. To stanje veće zainteresovanosti traje nekoliko godina. Onda se podrška smanjuje, a NVO se usmeravaju da traže podršku domaćih donatora.
      
       U zemljama u regionu u procesu izgradnje trećeg sektora učinjeno je niz promašaja. Da li bismo mi mogli da se nečemu naučimo na njihovim greškama?
       - Tranzicija je jedan vrlo, vrlo težak proces. Radikalni su rezovi, brze su promene. Pošto smo mi u zaostatku, moraćemo ići i brže od drugih. Zato je regionalna saradnja važna. Kažem, ako možeš da biraš da li da putuješ u Pariz ili Sofiju, odaberi Sofiju. Zašto? Zato što se na njihovim greškama može mnogo naučiti. Ako ne savladamo tu lekciju, moraćemo da učimo na svojim greškama. Ako smo pametni, izbeći ćemo to.
      
       Vi verujete u "našu pamet"?
       - Pa, verujem. Verujem i u našu kreativnost. I u moć ove sada nakupljene pozitivne energije. Istraživanje Centra za proučavanje alternative pokazuje da se broj ljudi spremnih da aktivno učestvuju u društvenim promenama popeo na milion i po. Verujem u tu moć.
      
       Kakva će biti uloga Fonda za otvoreno društvo?
       - Naša osnovna filozofija ostaje ista. Podržavaćemo i dalje različitosti. Različite škole mišljenja. Želimo da suzbijemo i "nove dogme". Recimo, sad imam na umu dogmu o šok-terapiji. Danas i sam DŽefri Saks priznaje da je pogrešio. Namera nam je da Saksa dovedemo ovde da nam objasni gde je grešio. Fond insistira na otvorenosti društva. Protivi se svakom monopolu. Sigurni smo zato da treba obezbediti pluralizam medija i pluralizam u kulturi.
      
       SLOBODAN RELJIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu