NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Individualni optimizam

Na zagrebačkom sastanku Hrvatska je definitivno potvrđena kao zemlja zapadnog Balkana, dr Vojislav Koštunica nije se izvinio domaćinima, a svi kojima to nije bilo pravo morali su da ćute, jer je na njih pazilo pet hiljada policajaca

      Nekoliko dana pre velikog sastanka najvažnijih evropskih političara sa političarima "zapadnog Balkana" u Zagrebu je iznenada procvetao jorgovan. Zapanjen tim fenomenom, spiker državne televizije raširio je ruke nad meteorološkom kartom Hrvatske i zbunjeno zapitao šta se to događa i ko je za to kriv. Učesnicima "zagrebačkog sastanka na vrhu" isto pitanje postavili su i demonstranti okupljeni u centru grada. Glavna parola njihovog protesta bila je "Bolje rat 1941. nego pakt Zagreb-Beograd 2000. godine". Gosti hotela "Interkontinental" iznenađeno su gledali grupu ratnih veterana koje je, u znak protesta protiv dolaska dr Vojislava Koštunice u Zagreb, na Trgu maršala Tita okupila organizacija "za zaštitu digniteta Domovinskog rata". Od najavljenih deset hiljada, bilo ih je svega nekoliko stotina. Pred obližnjim muzejom "Mimara", u kojem je bio smešten pres-centar zagrebačkog samita, slušali su rodoljubive pesme i poneki vatreni govor. U hotelu "Interkontinental" političari su dotle slušali govor predsednika Jugoslavije i zaključili da "zagrebački sastanak na vrhu" potvrđuje sve ono što se u domaćoj javnosti danima demantovalo.
      
       Politički cinizam
       Na ovom sastanku Hrvatska je definitivno potvrđena kao jedna od država zapadnog Balkana, dr Vojislav Koštunica nije se izvinio domaćinima, a svi kojima to nije bilo pravo morali su da ćute jer je na njih pazilo pet hiljada policajaca. Činjenica da je predsednik Jugoslavije očekivano izvinjenje zamenio upozoravajućom porukom da "samo istina oslobađa" nikome u Zagrebu se nije svidela. Baš kao ni opaska dr Koštunice da je pre "velikodemokrata" nego "velikosrbin". NJegov govor do novinara je stigao odštampan ćirilicom u originalnoj verziji srpskog jezika, za razliku od, recimo, govora predsednika Crne Gore Mila Đukanovića čiji je govor dostavljen na engleskom, a on je na zagrebački aerodrom stigao u avionu "cesna" s američkim državnim oznakama.
       Pres-konferencija za novinare crnogorskog predsednika bila je, inače, jedan od najzanimljivijih delova samita. Novinari su dugo tražili predviđenu dvoranu i konstatovali kako je sala D zagrebačkog muzeja "Mimara", osim što je "verdž hard to find", ujedno i najmanja prostorija predviđena za ovu svrhu. Kad se zabačena sobica na drugom spratu pretrpala televizijskim ekipama, a "specijalac" na susednom krovu uspravio se kraj posebno postavljene satelitske antene, došlo je do promene, pa je novinarski stampedo krenuo u dvostruko veću halu u prizemlju.
       Milo Đukanović je rekao kako se ne oseća nimalo izigranim od evropskih političara i najavio referendum za osamostaljenje Crne Gore u prvoj polovini iduće godine. Crnogorskom narodu, pojasnio, je, niko ne može darovati njegovu državnost a Crnogorci su, poput Srba, već živeli u međunarodno priznatim državama. Za razliku od predsednika Koštunice, predsednik Crne Gore upadljivo je hvalio Zagreb i hrvatske domaćine i složio se da nema ni govora o formiranju neke nove, četvrte Jugoslavije koju, navodno, zagovaraju evropski političari.
       Inicijativa predsednika Crne Gore o modalitetima osamostaljenja njegove republike na zagrebačkom samitu nije ni raspravljana. Umesto toga, Đukanović i Koštunica imali su poseban sastanak sa glavnim organizatorom samita francuskim predsednikom Žakom Širakom i predsednikom Hrvatske Stjepanom Mesićem. Đukanović je odbio da komentariše spekulacije o direktnom upozorenju Žaka Širaka da Crna Gora što pre treba da reši problem "pranja novca" i organizovanog kriminala, mada se i u završnoj deklaraciji "zagrebačkog sastanka na vrhu" izričito navodi kako će saradnja ministarstava unutrašnjih poslova u zemljama zapadnog Balkana biti jedan od najvažnijih elemenata njihove buduće saradnje.
       Predsednik Milo Đukanović bio je jedan od retkih učesnika samita koji je prevideo i činjenicu da je Jugoslavija, kao savezna država, primljena u većinu međunarodnih organizacija, uključujući i Ujedinjene nacije. "Kad bih hteo da budem ciničan", rekao je Đukanović, "rekao bih, dobro, Jugoslavija jeste u Ujedinjenim nacijama, ali neka gospodin Koštunica pokuša da vrši monetarnu vlast u Crnoj Gori, neka pokuša da vodi spoljnu politiku..."
      
       Rezervni osmeh
       Nastup predsednika Jugoslavije dr Vojislava Koštunice u Zagrebu je, inače, ocenjen kao uvreda, i to ne samo domaćinima, nego i Žaku Širaku i Evropskoj uniji koja je u Koštuničinom govoru kritikovana da nije imala "dovoljan kapacitet zajedničke spoljne politike" potreban za rešavanje krize u bivšoj Jugoslaviji. Argumente za sve to hrvatski političari i mediji traže u činjenici da nisu čuli očekivano izvinjenje koje bi mogli praktično da iskoriste u unutrašnje, dnevnopolitičke svrhe.
       Demonstranti pred muzejom "Mimara" zato su ritualno spalili Koštuničinu sliku i jugoslovensku zastavu, a mediji koji su već pripremili javnost na ovakav ishod, brzo su potražili rezervni "osmeh za goste". On se, međutim, brzo pretvorio u nervoznu grimasu. Hrvatska, tvrdi se sada u Zagrebu, ne treba da očekuje izvinjenje, jer je ona iz rata izašla kao pobednica. Mada se, kako, recimo, otvoreno piše zagrebački "Jutarnji list", političari iz Jugoslavije pretvaraju da su kulturni gosti, domaćini će pristati na njihovu igru pa će ih još ljubaznije dočekati...
       Otužnu farsu upotpunilo je pojavljivanje poznatog zagrebačkog viktimologa i pravnika međunarodnog glasa dr Zvonimira Šeparovića koji je među demonstrante došao sa guskom u ruci i tako aludirao da je na pomolu novo ujedinjenje Hrvata i Srba u zajedničku državu, kao ono iz 1918. i 1943. godine. Uz opasku da guske ovde ništa nisu skrivile, dr Šeparović ipak ih je, parafrazirajući čuvenu rečenicu Stjepana Radića, upozorio da ne srljaju u Beograd, kao guske u maglu.
       Zagrebački samit domaćine, inače, košta 77 hiljada evra. Ostatak svote od milion maraka, na koliko je procenjen ovaj međunarodni skup, snosi Evropska unija. Zemljama zapadnog Balkana obećano je, kao što je poznato, 4,65 milijardi maraka finansijske pomoći, ali samo ako budu poštovale principe međusobne saradnje i regionalne povezanosti. Osim saradnje u iskorenjivanju organizovanog kriminala, to predviđa i različite carinske olakšice i zonu slobodne trgovine na ovom području.
       Raspodela ponuđenog novca veliko je razočarenje za Hrvatsku kojoj je opet pripalo manje od očekivanog. Što se Srbije tiče, barata se cifrom od gotovo tri milijarde maraka, što je više od svote koju dobijaju sve ostale zemlje u regionu zajedno. Ministar inostranih poslova Tonino Picula brzo je objasnio da je to zbog toga što Evropa smatra da je Hrvatska najrazvijenija zemlja ovog područja, a svi ostali, prvenstveno Bosna i Hercegovina i Srbija, još godinama neće moći da dosegnu njen ekonomski status. Diplomatsko objašnjenje ministra Picule još jednom je podvučeno zadovoljstvom zvaničnog Zagreba što Hrvatska u Evropu neće morati da uđe zajedno sa ostalim zemljama zapadnog Balkana, nego po principu "individualnog pristupa".
       Izjava jugoslovenskog predsednika Vojislava Koštunice da je njegova zemlja trenutno najbliža Evropskoj uniji došla je zato kao naručena domaćim "izolacionistima" koji tvrde da se sve na šta Hrvatska u ovakvim prilikama može da računa kad je Evropa u pitanju, svodi na individualni optimizam.
       Medijatori javnog mnjenja posegnuli su zato za omiljenim junakom svih domaćih frustracija. Pošto je izgubio primat na Novoj Radio-televiziji Srbije, bivši jugoslovenski predsednik Slobodan Milošević udomio se na malim ekranima Hrvatske televizije. Partijski skup Socijalističke stranke Srbije dobio je rekordnu minutažu na ovdašnoj televiziji, a slika "Sava centra" prepunjenog Miloševićevim pristalicama nedvosmisleno je upozoravala naciju da u zvaničnim odnosima sa Jugoslavijom i dalje treba biti veoma, veoma oprezan.
      
       Crne slutnje
       Sve ostalo što u Zagreb počinje da stiže sa zapadnog Balkana prevazilazi se "u hodu". Baš kao što su domaći novinari relativno lako savladali ćiriličnu verziju govora predsednika Vojislava Koštunice, kolege sa nehrvatskog govornog područja privikle su se na neke "domaće osobitosti". U tehnički savršeno opremljenoj pres-dvorani koja je u vreme trajanja zagrebačkog samita primila više od hiljadu i dve stotine novinara, nije mogao da se nađe kompjuter koji piše ćirilicu i ekavicu. Svaki put kad bi se na ekranima pojavila ekavski napisana reč, računar bi je automatski podvlačio crvenom bojom... Radna atmosfera bila je sjajna, ali samo za one koji su imali sreće da se dokopaju stolice, računara ili utičnice za lep-top. "Stranci" su zato ležerno zauzeli stepenište muzeja "Mimara" i s lep-topovima na krilu počeli da pišu izveštaje.
       "Domaći stranci" iz svih krajeva bivše Jugoslavije istovremeno su, s blokovima u rukama, pojurili ka slobodnim telefonima kako bi dobili na vremenu i doskočili informatičkom kolapsu u pres-centru. Pokazalo se da više niko ne obraća pažnju na različite govorne verzije koje su se tog dana čule u pres-centru a domaćini su prestali da se čude što predsednika Jugoslavije čak i novinari jugoslovenskih redakcija, u međusobnim razgovorima, zovu samo imenom.
       Crne slutnje obuzele su samo zastupnike nekad vladajuće Hrvatske demokratske zajednice čiji su zastupnici u Županijskom domu nacionalnog parlamenta u Zagrebu prošlog petka pokušali da pariraju samitu šefova država i vlada Evropske unije i zemalja zapadnog Balkana. Hadezeovci su užasnuto prognozirali kako će se u Zagrebu veoma brzo opet čuti "Žikino kolo", a Hrvatska će biti puna kamiona s naznakom "Balkan-ekspres". Čitaoci dnevnih novina u Zagrebu za početak su, međutim, uživali u zajedničkoj fotografiji "misica zapadnog Balkana" na nekoj tropskoj plaži, a ručak u hotelu "Interkontinental" takođe je serviran u skladu sa domaćim prilikama. I gosti i domaćini poslužili su se, opštepoznatim kobasicama "češnjovkama..."
      
       ZORICA STANIVUKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu