NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Tolerisani grešnik

("Skupština razbijenog nosa", NIN br. 2604)

      U ovom članku autor vrši strateško preuređenje uloge Udruženja književnika Srbije u javnom mnjenju, u prethodnom, dužem, periodu. I izvodi zaključak o Slobodanu Rakitiću, predsedniku Udruženja, neobjektivnošću koja ga neprijatno dezavuiše.
       Tvrdnja da se Slobodan Rakitić "deklarisani antikomunista i šef opozicione partije, našao na istoj strani sa Miloševićem", netačna je. Rakitić, po logosu svoje ličnosti, po shvatanju demokratije kao kulture življenja, koje je ne svodi samo na politiku, po veoma jasnim gledištima o problemima srpskog naroda, nije ni mogao da se nađe na istoj strani sa Slobodanom Miloševićem tako što bi bio zarobljen "službenom ideologijom Francuske 7". NJegova gledišta su doputovala iz većih upora. I ne moraju se jednačiti sa nekim i nečim iz nekakve zarobljenosti.
       Međutim, ovde se javlja pitanje, kao metodološki princip: zašto bi podudaranje gledišta, o nekim pitanjima, naročito u opasnim događanjima, i sa Slobodanom Miloševićem, moralo da se smatra pogrešnim, ako bi ta koincidencija bila korisna za poslove srpskog naroda? Milošević je dosta grešio i zato što je ostajao uglavnom u svome tesnom dvorištu.
       Uloga Udruženja kao nacionalne institucije je tražena zbog nedovoljne razvijenosti društvenih institucija, posebno institucija demokratije. Ako je ono imalo ovu ulogu po potrebi vrlo kontroverznog i opasnog vremena, treba li mu tu ulogu oduzeti sada kao grešniku kojem se nacionalizam tolerisao u prethodnoj deceniji? Ako se o nacionalizmu ne govori zlurado, da li se može reći da su opasnosti za Srbe garantovano stvar prošlosti? I da ni izvesna istorična opreznost nije potrebna?
       Da li će Udruženje književnika Srbije biti smetnja za široka susretanja sa književnostima sveta zavisi, čini se, manje od Uprave, a više od snage i načina inicijative da se izlazi izvan nacionalnih granica. Koliko ja znam pisce, svaki Moravac među njima želi da bude čovek sveta. U čemu je onda problem?
       Što se tiče esnafskih interesa pisaca, oni, po prirodi stvari, moraju fundamentalno da budu predmet interesovanja Udruženja.
       I za sve široko je polje. I molim, najpre onome ko ovo treba da čuje: nemojte katancem!
      
       DRAGAN GLINTIĆ,
       Beograd


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu