NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Srpski "Emigranti"

Žarko Laušević i Jack Dimich su na osnovu slavnog teksta Slavomira Mrožeka napravili predstavu koja se tiče Srba odbeglih u Njujork poslednjih godina

      Jedna predstava na srpskom jeziku, usred NJujorka, na Menhetnu u Societdž for Ethnikal culture, okupila je 30. septembra na premijeri više od šest stotina onih koji i dalje govore ili razumeju srpsko-hrvatski. Doduše, Branislav Jakovljević koji od početka devedesetih živi i predaje na jednom univerzitetu u ovom gradu, reći će za NIN ne samo da je predstava bila "sjajna i uzbudljiva", već i da su dvojicu fascinantnih glumaca gledali i oni kojima su maternji razni drugi jezici, uključiv i engleski.
       Reč je, naime, o Mrožekovim "Emigrantima", a glumci su Jack Dimich i Žarko Laušević. Lauševiću je ovo prva uloga otkad je prošle godine otišao u Ameriku, a Jack Dimich je zapravo Željko Dimić (35) koji se za NIN ovako predstavlja:
       - Rođen sam u Bosanskoj Dubici, u bivšoj SFRJ, a sadašnjoj Republici Srpskoj. Glumom se u Jugoslaviji nisam bavio jer nisam bio primljen na Fakultet dramskih umetnosti. Pre tri godine upisao sam se na Lee Strasberg institut za film i teatar u klasi profesora Majkla Margote koji je od 1968. do 1972. bio mentor DŽeku Nikolsonu. Sada sam apsolvent i nadam se da ću diplomirati u maju sledeće godine.
       Marta 1998. igrao sam u Aktor studiju u predstavi "Noć tribada", a oktobra prošle godine igrao sam glavnu ulogu u komadu "Pacovi" američkog autora Izraela Horovica. U maju ove godine snimio sam svoju prvu filmsku ulogu pored Denija Glovera i Sergeja Trifunovića. Američka premijera ovog filma koji se zove "Tri ujutro" biće u februaru iduće godine.
       "Emigranti" Slavomira Mrožeka nastali su tako što je profesor Margota dao Željku Dimiću tekst i rekao mu da pokuša da nađe dobrog glumca iz zemlje iz koje dolazi i da tekst zajedno prevedu na srpski i adaptiraju za naše ljude koji žive u Americi.
       - Kada sam saznao da je Žarko Laušević ovde u Americi, shvatio sam da imam više sreće nego pameti, kako to kaže naš narod. Boljeg izbora od njega nije moglo biti. I krenuli smo šest meseci udarnički da radimo paralelno na prevodu i postavci ovog komada. Naravno, nas dvojica smo ujedno i reditelji.
       Ovi naši "Emigranti" su priča o svima nama koji smo iz Jugoslavije otišli iz različitih razloga i došli u Ameriku u potrazi za boljim životom. U predstavi su dva karaktera: prvi AA (igra ga Žarko Laušević) je intelektualac iz urbane sredine koji je primoran da je napusti zbog neslaganja sa postojećim režimom u svojoj zemlji. On beži u Ameriku kako bi izbegao sve ono što mu se tamo spremalo. Drugi junak je XX, čovek bez škole i zanata, iz ruralne sredine koji je napustio zemlju jer se tamo više nije moglo živeti iz ekonomskih razloga. Predstava zaviruje u njihov zajednički život koji se odvija u najprimitivnijim uslovima u jednoj njujorškoj zgradi. Ona se bavi njihovim odnosima, pažnjom i netrpeljivošću istovremeno.
      
       Jedan od ciljeva koji smo Žarko i ja imali je da svaki čovek u pozorištu pokuša da pronađe sebe u predstavi. Naši "Emigranti" su predstava o onima koji nas na sceni gledaju i o nama samima koji je na sceni radimo.
       Laušević i Dimić su "Emigrante" za sada igrali u NJujorku i Klivlendu, a spremaju se da krajem januara iduće godine idu u Čikago, Detroit i na Floridu.
       Žarko Laušević je u svom partneru otkrio neverovatnog entuzijastu ali i profesionalca i o toj saradnji na "Emigrantima" za NIN kaže:
       - Nikada u životu nisam imao prilike da se sretnem sa takvim fanatizmom kad je ova moja profesija u pitanju. Zahvaljujući toj Željkovoj posvećenosti, ova predstava je i došla do publike posle šezdeset i pet proba koje smo nas dvojica imali u njegovom stanu, a koji je Željko potpuno preuredio za naše uvežbavanje. Ne mogu ja da govorim o tome kakva je predstava, ali mogu da govorim o zadovoljstvu koje imam dok igram sa ovim apsolventom na čuvenoj školi Lee Strasberg. Mislim da je deo toga što mi osećamo morala osetiti i publika. I to je onda dovoljno.
       I za kraj: Željko Dimić i njegovi roditelji su bosanske izbeglice iz ovog poslednjeg rata. Ovih dana, posle šest punih godina, Željko dolazi u Beograd da vidi oca i majku i sa njima dočeka Novu godinu.
      
       RADMILA STANKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu