NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kralj elegancije

Poznat po "svojoj" crvenoj boji, najglamuroznijim haljinama koje nose slavne žene, Valentino sada izlaže i u muzejima posle samo četiri decenije bavljenja modom

      Sve lude za Valentinom" naslov je teksta koji je nedavno objavio prestižni modni magazin "Marie Claire" povodom obeležavanja jubileja (godišnjice rada) jednog od najvećih živih magova modnog dizajna. Razlog je jednostavan - objašnjavaju modni znalci nedostižnu popularnost ovog kreatora - niko ne ume da obuče žene tako zavodljivo i luksuzno kraljevski kao on, čak i onda kad su one zaista kraljice.
       LJubav je, čini se, obostrana. Nije samo Valentino svojim modnim zamislima postavio žene na pijedestal već su i one njega učinile slavnim prihvatajući njegov prepoznatljiv stil.
       Damama koje oblači Valentino nisu zajednički ni tip ličnosti, ni lepota, ni godine, kao ni poreklo, ali u "njegovim rukama svaka, bez izuzetka, postaje jedinstvena"!
       - Liz Tejlor ili Šeron Ston su dive i bez haljina koje nose, jer imaju svoj stil, jasno određen karakterom i načinom življenja. Ipak, prepoznaju se u stilu Valentino, zato što moj stil ima, kao i one, sopstveni identitet i nezavisnost - potvrđuje Valentino.
      
       Ostvarene fantazije
       Vreme nije naudilo velikom majstoru modnog zanata budući da slava italijanskog krojača, njegov autoritet u svetu modnih poslenika i modne publike ne jenjava. Lista njegovih klijentkinja se neprestano širi, a koliko je ona zanimljiva pokazuje i nedavno objavljena knjiga Pola Pelea i Patrika Morijea pod imenom "Valentino: 30 godina magije", o protekle tri decenije njegovog rada.
       Zašto baš Valentino oblači najpoznatije žene iz sveta džet-seta, aristokratije, šou-biznisa, finansija i moći?
       Ključ svog uspeha poznati kreator vidi u tome što je oduvek želeo da udovolji lepšem polu i ostvari njegove najskrivenije fantazije kada je o oblačenju i izgledu reč.
       - Moj cilj uvek je bio da napravim haljine iz snova. S tim ubeđenjem svakog dana održavam živom svoju strast za ovim poslom i to tako traje već 40 godina - priznaje Valentino.
       Tajna njegove neprolaznosti jeste i u umeću da pomiri prošlost, sadašnjost i budućnost, u skladu s vremenom koje se neprestano menja.
       Teško je udovoljiti mušičavim zvezdama, shvatiti njihove potrebe i želje, izboriti se sa njihovim kapricima.
       - Da bi neko radio ovaj posao, potreban je poseban senzibilitet za žene. Zbog toga su mnoge moje klijentkinje pre svega moje prijateljice. Kroz prijateljstvo se produbljuje svest o osobi koju imate ispred sebe i tako postaje gotovo lako da ostvarite njihova očekivanja - otkriva poznati dizajner.
       Među njegovim prijateljicama bila je i DŽeki Kenedi, Liz Tejlor. Osim toga što su više puta stale pred oltar, zajedničko im je i poverenje da kreiranja svojih toaleta u tim svečanim trenucima prepuste Valentinu.
       Novinari su u stopu pratili Žaklinu u vreme njenog drugog venčanja, obaveštavajući ceo svet i o tome koju marku boje za kosu koristi buduća gospođa Onazis. Nagađali su i kakvu će venčanicu obući, ne sumnjajući da će ona imati Valentinov potpis.
      
       Italijan u Parizu
       Neslućeno interesovanja vladalo je i za izgled venčanice Liz Tejlor 1991. godine, kad se poslednji put udavala, budući da je model do same ceremonije držan u tajnosti. Modne novine "NJoman's NJear Daildž" objavile su fotomontažu glumice u mogućem modelu. Liz se na venčanju pojavila u haljini na bretele sa korpama koje su pokrivale samo polovinu grudi, gornji deo bio je od čipke, a suknja u obliku krinoline. Bila je to jedna u nizu Valentinovih kreacija za pamćenje.
       Danas Valentino iz Francuske šalje u svet svoje nove kolekcije. U ovoj za jesen/zimu 2000/2001. nije odustao od svojih omiljenih boja - crvene, bele i crne (pridodao im je i aktuelne boje srebra i zlata), ni od krzna i raskošne čipke, ni od izdužene siluete, toliko karakteristične za njegove kreacije. Nova generacija holivudskih zvezda otkriva i prihvata njegov bezvremeni (uvek aktuelan) stil i onu primamljivu dozu glamura koju je lansirao u svojim modelima. Čine to na isti način, kao i one starije dive koje su početkom šezdesetih odlazile u njegov prvi atelje u otmenoj Via Kondoti u Rimu.
       Međutim, Valentino Garavani je svoju karijeru započeo vrlo mlad u Parizu. Bilo je to pedesetih, kad je napustio svoje rodno mesto Vogeru i stigao u svetsku modnu prestonicu. Tih godina u Parizu je bio čuven Diorov atelje u kojem su se svakog popodneva održavali defilei. NJegovi učitelji bili su Žan Dese i Gi Laroš, kod kojih je radio. Početkom šezdesetih vraća se u Italiju, gde počinje da stvara sopstvenu modnu kuću.
       Svoj dom pronašao je ipak u Francuskoj. Iako je više puta objavljivao da obožava Italiju i da je Rim za njega najlepši grad, u svojoj zemlji bi, kaže, održavao revije samo da prostru crveni tepih ispred njega. Nije to ni kapric ni protest slavne osobe, već žaljenje jer smatra da Italija ne radi dovoljno za modu na internacionalnom nivou, kažu upućeni. Sam je izjavio:
       - Moda je dragulj na koji Italija treba da bude ponosna! Ali dragulji se ne pakuju u običnu hartiju!"
       Danas živi u dvorcu okruženom prostranim parkom, blizu Versaja. Zdanje iz XVIII veka, koje je svojevremeno Luj XV poklonio nekoj svojoj miljenici, sasvim odgovara potrebi za luksuznim i udobnim životom modnog maga i njegovog dugogodišnjeg životnog saputnika Đankarla Dametija. On je i menadžer, ortak i prijatelj i sa Valentinom je od prve revije visoke mode održane 1962. godine u firentinskoj palati Piti. On je čovek iz senke, brine se o poslovima i ulaganjima novca. Svoje preduzeće Valentino je pre dve godine prodao za vrtoglavu cifru od 300 miliona dolara.
       Poslednjih godina veliki kreator je čest izlagač i u svetskim muzejima. U istoriji mode XX veka on će ostati zapamćen i po prvoj reviji održanoj u Metropoliten muzeju 1982, kad je ova renomirana institucija prvi put otvorila svoja vrata modi. Tri godine kasnije Valentino je u Milanu u dvorcu Sforca predstavio prvi veliki projekat - izložbu koja je nazvana "Atelje iluzija". Bila je to velika izložba najpoznatijih scenskih kostima čuvene milanske Skale. Početkom devedesetih publici se predstavila Akademija Valentino sa izložbom o Rimskoj školi slikanja. Na velikoj njujorškoj postavci "Valentino: 30 godina magije" prikupljena su znatna sredstva za izgradnju nove bolnice za negu obolelih od side. Još jedna u nizu izložbi bili su njegovi kostimi nazvani "Valentinov san". Oni su inspirisani Rudolfom Valentinom, izradila ih je Vašingtonska opera.
       Crteži slavnog kreatora izabrani su kao delo-simboli za izložbu "Italijanska metamorfoza 1943-1968." u Gugenhajm muzeju u NJujorku.
      
       JELENA MILIĆ
      
      
Valentinov bukvar

O "Lepotici dana" (on je obukao Katrin Denev u Bunjuelovom istoimenom filmu): To je žena koja treba da bude više iznenađujuća danju nego noću.
       O "lepotici noći": Ako treba da sanjam, odmah pomislim na večernju haljinu.
       O kapricu: Oni koji su prosto božanstveni jesu kaprici žena-devojčica i njih obožavam, ne podnosim kaprice žena koje nemaju smisao za humor i u sebi ne nose određenu dozu ironije!
       O svojim omiljenim bojama: Bela je za mene boja koja donosi sreću - seća se svoje kolekcije iz 1967. koju sam posvetio DŽeki Kenedi - za nju sam izradio dvanaest belih haljina;
       O čuvenoj Valentino-crvenoj boji - Koristim je toliko zato što sam rođen u znaku Bika, a crvena boja je apsolutni i najbrži lek protiv tuge i depresije. Ovu boju smatram i bojom budućnosti.
       O obrazovanju: Čak i žena koja je neverovatno lepa, mora da poštuje određena pravila koja kažu da gospođa, osim ako nije devojka od 20 godina, na ulicu ne može da izađe u uskoj, pripijenoj majici. Postoje ograničenja, a to nisu samo limiti obrazovanja već i elegancije!
       O mašnama/njegov omiljeni detalj: One su za mene očigledan simbol ženstvenosti. Nezamenljive su kao što su to uzvičnici na kraju rečenice. Predstavljaju rafiniran detalj, kojim se završava pokret na draperiji.
       O najelegantnijoj ženi: Valis Simpson, vojvotkinja od Vindzora, imala je posebnu "strogost" - grube crte lica, ali je plenila neverovatnim šarmom. Bila je mršava poput štapića a ipak je posedovala neverovatnu eleganciju.
       O tufnama/njegov omiljeni desen: Obožavam žene koje nose materijale sa tufnicama jer uvek izgledaju zabavno, čak i kad stoje čini se da se kreću, baš zbog ovog desena!
       O životu: Englezi bi rekli LIFE, a ja da je on neprestana borba (lotare), obaveštavanje (informare), stvaranje (formare) i obrazovanje (educare).


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu