NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Ko se hvata Studija B, gubi izbore

Za deset godina postojanja televizije, kroz nju su prošle sve partije i svaka je dovodila svoje ljude. U stvari, nema partije koja nije prošla kroz našu televiziju. U tom smislu, mi smo potpuno pluralistička televizija...

      Ivana Miljuš, urednica Informativnog programa Studija B, trenutno je prvo lice ove televizije. Posle prvobitnih eksperimenata u kojima su emisije vodili uglavnom nepripremljeni novinari, njena emisija "Arena", u kojoj se pojavljuju sve značajnije ličnosti javnog i političkog života, donekle je povratila ugled i gledanost Studija B.
      
       Posle šest godina rada u ovoj kući, Ivana Miljuš prekinula je jednoipogodišnje bolovanje i vratila se na posao petog oktobra.
       - Slučajno sam se našla ispred "Beograđanke" baš u trenutku kada je policija odustala od toga da "brani" zgradu i izgledalo je da im je samo stalo do toga da izađu živi. Prislonila sam pres-kartu Studija B uz staklo i policajac je počeo da mi maše: "Uđi, uđi!" Ubrzo su počeli da se okupljaju svi, novinari, montažeri, kamermani... Prosto je sve nekako krenulo, ekipa počela da se pojavljuje odasvud. Ostavili smo iskusnijim kolegama da se pojave u programu i kažu da je Studio B oslobođen, a mi smo seli da radimo vesti. Nije došao niko sa strane, niko iz DOS-a, sami smo nastavili program. Štrajkački odbor je od septembra održavao minimum programa i bili su to sve naši ljudi, ne oni koje su doveli SPS i radikali.
      
       Izgledalo je, ipak, da vas nema dovoljno. U međuvremenu se situacija malo poboljšala, ali to i dalje nije program kakav bi se očekivao od Studija B.
       - Kada je počeo program, nije bilo lica karakterističnih za Studio B, ali tu je bila cela Informativna redakcija koja se ne slika. Zvali smo sve svoje kolege, ali mnogi neće da se vrate i da rade za sto maraka, mnogi su izgubili te ideale. Nemamo dovoljno ljudi koji bi izašli pred kamere, jer im niko nije pružio priliku, nemaju iskustva, nisu izverzirani, ali ima ljudi koji hoće da rade i koji mogu da nauče. Jurimo škole novinarstva, specijalizacije, niko nije bogomdan, niko nije zvezda, svi bismo da budemo bolji.
       Trenutno je v.d. glavnog urednika Jugoslav Pantelić koji zna kako treba da izgleda televizija, profesionalac je i imam puno poverenje u njega da će se truditi da podigne program i raditi do granice svoje izdržljivosti.
      
       Šta je ostalo od redakcije kada je tehnika u pitanju?
       - Prvi utisak je bio užasan, nisi znao da li da pobegneš kući i da plačeš zbog toga na šta ti liči firma ili si tu gde si, tu su ti i kolege sa kojima si radio, pa hajde da vidimo šta možemo. Tužno je bilo videti sve razvaljeno, dotrajalo, razgrabljeno, razvučeno... Mikrofoni su takvi da u vestima zvučiš kao dopisnik iz Zimbabvea. Onda ti kažu da ti nije dobar tehnički nivo. Pa, nije prijatelji, nije dobar, jer nema...
      
       Do sada je svaka vlast imala želju da menja Studio B. Da li je i DOS imao neke predloge?
       - Za sada nije bilo zahteva, prosto smo i sami postali sumnjičavi što to ne rade, posumnjali smo da možda neće hteti da nam daju plate... Nadam se da neće biti pritisaka, da ćemo moći da dignemo program i možda i finansijski ojačamo. Pa će i Skupština grada valjda biti zadovoljna ako im, recimo, vratimo neke pare.
       Tržište je otvoreno i svi mediji su u agresivnoj utakmici za preživljavanje. Ili ćeš da radiš kako treba, ili te neće biti. Više niko neće piti priču "nezavisni Studio B", ne može više da se laže. Svi koji su lagali, prošli su kako su prošli. Svako ko se hvatao Studija B, izgubio je izbore, valjda će to biti nauk...
       Što se vlasničke transformacije tiče, kao i za sve u ovoj zemlji, treba ekspertski tim da utvrdi šta je čije. Šačica stručnjaka koja će rasplesti vrzino kolo. Za deset godina postojanja televizije kroz nju su prošle sve partije i svaka je dovodila svoje ljude. U stvari, nema partije koja nije prošla kroz našu televiziju. U tom smislu, mi smo potpuno pluralistička televizija...
      
       Veoma ste otvoreni u razgovorima sa gostima. Zamera vam se i da ste ponekad previše neprijatni ili čak drski, naročito kada su vam gosti kolege iz drugih nezavisnih medija.
       - Ne mislim da sam drska, samo sam potpuno spontana i možda treba malo da primirim pokrete. Osim toga, postoje i tehnički detalji, spoj dva stola mi je tačno do nogu, a stolica je razvaljena, tako da ako se malo pomerim, padam. Nije, dakle, sve moj bezobrazluk. Uostalom, gosti se ne bune, posle emisije se uvek siti ispričamo...
       Poštujem to što rade drugi, ali kada ti dođe snimatelj koji je taj dan imao četiri snimanja i sedeće još dvanaest sati u redakciji za sto maraka, onda nije prijatno da čuješ da u drugim redakcijama plaćaju daleko bolje. Nemamo svi iste startne pozicije, neki su bili zaštićeni kao beli medvedi. Ne kažem da se nisu borili, jesu i svaka im čast, ali ipak je većina novinara poslednjih godina jedva preživljavala. Znam da ne možeš da se boriš sa sistemom, niti sa nekim ko je jači od tebe, ali imam pravo da pitam. Verovatno previše glasno mislim, uvek sam bila takva i kada mi to ne ide u korist.
      
       IVANA JANKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu