NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kost razdora

Sukob dve grupe kinologa za prevlast i novac u Jugoslovenskom kinološkom savezu najverovatnije će se završiti na sudu. Pse, ionako, niko ništa ne pita

      Veća grupa nezadovoljnih kinologa osnovala je nedavno Organizacioni odbor jugoslovenske kinologije zahtevajući da Finansijska policija i Služba revizije odmah prekontrolišu poslovanje Beogradskog kinološkog društva, Kinološkog saveza Vojvodine, Kinološkog saveza Srbije i Jugoslovenskog kinološkog saveza. Razlog traženja ovako drastičnih mera jesu, kako kažu, "kriminalne radnje u poslovanju kinoloških organizacija Beograda, Vojvodine, Srbije i Jugoslavije", jer "rukovodstvo JKS raspolaže godišnjim prihodom od oko milion i po maraka" a "ništa ne ulaže u razvoj kinologije". Najavljeno je i podnošenje krivične prijave protiv generalnog sekretara Jugoslovenskog kinološkog saveza Mahmuda al Dagistanija.
      
       Dugovi
       "U periodu od 1993. godine do 1997. godine, kada smo bili suspendovani zbog neplaćanja računa, Mahmud Dagistani je izdao 100 hiljada rodovnika, čime je obmanuo ogroman broj vlasnika rasnih pasa", kaže Stanko Jovanović, odgajivač nemačkih ovčara i doskorašnji član Kinološkog društva "Zemun". Stanković kaže da je Dagistani u medijima izjavljivao da smo izbačeni iz Međunarodne federacije zbog političkih sankcija, "što nije bilo tačno" a "istovremeno je tvrdio i da su svi računi plaćeni, što, takođe, nije bila istina".
       Jugoslovensko kinološko društvo suspendovano je iz međunarodnog članstva u Monaku 1993. godine jer nije platilo svoja dugovanja u iznosu od oko 40 hiljada nemačkih maraka. Ovakvu situaciju, kao i optužbe upućene na njegov račun, za NIN objašnjava Mahmud al Dagistani, predsednik Jugoslovenskog kinološkog saveza:
       "Te godine suspendovali su nas iz članstva jer nismo ispunili neke obaveze prema međunarodnom udruženju. Međutim, bila su to ukupna dugovanja kinoloških saveza bivše Jugoslavije. Svako društvo je moralo da plati određenu sumu godišnje, na ime članstva u međunarodnom udruženju. Zabranjeno nam je samo da organizujemo međunarodne kinološke šampionate. Pričaju da je naš rodovnik 25 maraka, a zapravo je 400 dinara. Od toga Kinološko društvo uzima 100 dinara, republički i pokrajinski kinološki savezi po 150 dinara, dok ostatak ide u JKS. Od tog novca, a to je ukupno pet maraka, plaćamo porez, rodovnike, materijalne troškove. Nema govora o nekim milionima maraka. Mi bismo bili presrećni da je tako."
       Dagistani kaže da Jugoslovenski kinološki savez ne izdaje rodovnike već "to rade pokrajinski i republički savezi", JKS izdaje samo eksportne rodovnike prilikom izvoza naših pasa.
       "Od Međunarodne federacije 1996. godine dobili smo uveravanja da možemo da se učlanimo kao pridruženi članovi. Tim povodom potpisali smo i ugovor o saradnji sa njima. U ime Federacije ugovor su potpisali predsednik i potpredsednik, Hans Miler i Karl Rajzinger, a za naše udruženje Nikola Sjekloća, predsednik JKS i ja, kao generalni sekretar.
      
       Nepostojeći
       Dodatno zamešateljstvo sa velikim brojem kinoloških saveza koji su želeli da postanu legitimni predstavnici Jugoslavije razrešila je Međunarodna federacija stavom da "članica ove federacije može da bude samo po jedno društvo iz zemlje" te shodno tome "Federacija ne priznaje više nacionalnih udruženja iste države". Istovremeno, upozoreno je i da društvo koje pretenduje da postane članica Međunarodne kinološke federacije mora da se bavi svim rasama koje priznaje Federacija, kao i da "klub koji odgaja samo jednu jedinu rasu ne može da bude član Međunarodne federacije".
       Ipak, sudeći prema dopisu Saveznog ministarstva pravde od 26. oktobra ove godine, "Jugoslovenski kinološki savez nije upisan u Registar udruženja, društvenih organizacija i političkih organizacija", tako da pravno i ne postoji.
       Dušan Marinović, član novoformiranog Organizacionog odbora, upravo ceneći prethodne dokaze, kaže da takva organizacija nema pravo da deluje i radi bilo šta, inače će biti novčano ili krivično kažnjena: "Iako zvanično JKS ne postoji, Dagistani poseduje pečat JKS, žiro-račun, obavlja razne poslove i transakcije preko Kinološkog saveza. Umesto da se nalazi u zatvoru, on preti vlasnicima pasa, naručuje njihova batinanja i lupanja stakla na kućama, kao što je bio slučaj sa mnom."
       Marinović tvrdi da se u Jugoslaviji godišnje izda oko 25 hiljada rodovnika za štenad po prosečnoj ceni od 20 maraka."Iako nisu priznati u svetu, domaći rodovnici su duplo skuplji. Na taj način se prikupi oko pola miliona maraka godišnje, a od davanja dozvola za organizovanje više od 300 domaćih kinoloških manifestacija Jugoslovenski kinološki savez godišnje prikupi još 100 hiljada maraka. Izdavanje diplome psima šampionima košta oko 40, a polaganje sudijskog ispita i stažiranje sudijskih pripravnika još 25 maraka", kaže Marinović.
       Prema Marinovićevim rečima, rukovodstvo JKS raspolaže godišnjim prihodom od oko milion i po maraka, a "vlasnici rasnih pasa ne vide ni paru od toga, već sve troši tridesetak ljudi".
       "Čak 97 kinoloških društava plaća godišnju članarinu Jugoslovenskom kinološkom savezu. Na kinološkim priredbama godišnje se proda oko deset hiljada pehara, a JKS "posredovanjem" zarađuje oko 350 hiljada maraka. Pehari u Italiji koštaju od 500 do 1800 maraka, a Kinološki savez ih kod nas prodaje kinološkim društvima koja organizuju takmičenja za dve do tri hiljade maraka", tvrdi Marinović.
       Dagistani objašnjava da JKS nije ni imao potrebe da se registruje u Saveznom ministarstvu jer je Savez registrovan 1986. godine u MUP-u, prema tada važećim propisima, a na osnovu Samoupravnog sporazuma.
       "Kinološki savez Srbije registrovan je 1997. godine, takođe u MUP-u", kaže Dagistani.
      
       Dokazi
       Godišnje se na teritoriji SR Jugoslavije ošteni oko 25 hiljada rasnih pasa, svedoče podaci Jugoslovenskog kinološkog saveza. Taman toliki godišnji broj bio je svojevremeno "rezervisan" i za sve republike bivše SFRJ. Poređenja radi, u Nemačkoj se godišnje okoti oko 120 hiljada štenadi. Srazmerno gledano, desetak miliona Jugoslovena gaji duplo više pasa od Nemaca. Ukupan broj rasnih pasa u SRJ procenjuje se na oko sto hiljada. Približan je i broj pasa lutalica, ali "samo" na teritoriji Beograda.
       Dagistani smatra da mnogi koji traže njegovu ostavku "i nisu kinolozi", već je u pitanju "grupa ljudi koja je zbog raznih izgreda često kažnjavana i na kraju isključena iz kinoloških društava".
       "Sve njihove optužbe su laž. Ako žele da dođu na moje mesto ili u rukovodstvo JKS, neka to urade legalnim putem a ne ovako", kaže Dagistani.
       Svakako najveći kuriozitet u ovoj priči jeste to što je Dagistani istovremeno generalni sekretar tri kinološka društva (JKS, BKD i KSS), što on odlučno demantuje. Potkrepljuje to činjenicom da se predsednik JKS bira na skupštini koja ima 97 delegata, dok se sekretar bira iz redova Saveza.
       "Ne biram ja sam sebe, i ne naturam se. Volonter sam već pet godina, i do danas nisam uzeo nijednu dnevnicu", kaže Dagistani.
       Početkom oktobra Dagistani je, navodno, podneo ostavku na sve funkcije u kinološkim udruženjima pošto su u prostorije Kinološkog saveza upali delagati iz raznih krajeva. Ubrzo je stigao demanti Jugoslovenskog kinološkog saveza, a i Dagistani je vest o podnošenju ostavki negirao.
       "U svemu se vrti veliki novac, zato Dagistani pristaje da radi volonterski. Jedan kinološki sudija, baveći se ovim hobijem, može mesečno da zaradi desetak hiljada dinara, a o zaradama na druge načine da se i ne govori", kaže Stanko Jovanović.
       Posle žestokih međusobnih optuživanja, ovaj spor će svoj logični završetak najverovatnije dobiti na sudu. Mada, i u tom slučaju, jedna strana će, kao i na početku sukoba, ostati nezadovoljna. Pse, ionako, niko ništa ne pita.
      
       ALEKSANDAR ROKNIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu