NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nove tehnologije umesto šljivovice

Prvo treba da pokušamo da vratimo sve naše mlade stručnjake koji su otišli u svet, a zatim da u Srbiji tražimo talente, još od osnovne škole. Nastojaćemo da Srbija bude centar modernih tehnologija na Balkanu, i motor razvoja u modernim tehnologijama, pre svega mislim na Internet i kompjuterske tehnike. I Bil Gejts treba uskoro da dođe u Beograd. Imamo, takođe, razgovore sa japanskom vladom o njihovom sponzorstvu u vidu umreživanja bolnica i škola u Srbiji u kompjutersku mrežu i podizanja nivoa te kompjuterske tehnologije u Srbiji.
Znači, mi želimo da se Beograd pred Evropom ubuduće ne pojavljuje samo sa govedinom i šljivovicom, nego pre svega sa novim softverskim programima i novim rešenjima u kompjuterskoj tehnologiji

      Nakon skupštinskih izbora u subotu Zoran Đinđić će - kao što je poznato - dobiti mandat da sastavi novu, demokratsku vladu u Srbiji. O šansama, planovima i mogućnostima te vlade vodili smo razgovor na samom kraju predizborne kampanje DOS-a.
      
       Razlike između Zorana Đinđića i Vojislava Koštunice ticale su se guvernera, načina rešavanja krize na jugu Srbije, policije, statusa Crne Gore... Da li su te razlike suštinske prirode ili je reč samo o razlikama u brzini?
       - Jasno je da su to razlike u brzini. Mi smo već izgubili mnogo vremena, a i dalje se ponašamo opušteno kao narod. Zbog toga sam ja došao u raskorak, ne toliko sa Koštunicom, koliko sa tim tempom koji je ovde uobičajen, koji nas vuče u neki orijentalni ćošak, gde, navodno, uvek ima vremena.
      
       Kad je reč o jugu Srbije nije bila sporna samo brzina, već pitanje - diplomatijom ili silom. Vi ste, čini se, bili za ovo drugo.
       - Ja sam bio za to da se diplomatiji da određen rok, a ako se stvar ne reši na taj način, onda mora silom. Mislim da smo sada animirali i neke druge zainteresovane za rešavanje tog spora, a pre svega Grčku i Makedoniju, da smo animirali Pakt za stabilnost... Kada ta dolina dođe pod kontrolu Albanaca, onda nema više ni Pakta za stabilnost, ni balkanske integracije, ni Makedonije, ni evropske Grčke... Oni su se sad dogovorili da traže od NATO-a da se ta stvar hitno reši.
      
       Ne brine li vas to što ćete započeti mandat kao predsednik vlade upotrebom oružane sile?
       - Meni je jako žao, ali to je uzvraćanje na pretnju. Ako sada postoji ugrožavanje koje potencijalno nosi mnogo više ljudskih žrtava, onda je bolje sprečiti nego lečiti.
      
       Sporan je bio i guverner Dinkić. Vi ste ga najpre predlagali za tu funkciju, a nedugo potom tražili ste da on podnese ostavku. Šta se tu dogodilo?
       - To je sve vrlo čisto. Dinkić je učestvovao u našoj kampanji i svojom ličnom energijom veoma doprineo da kampanja promeni ton i da to od klasične dosadne kampanje, kakva je vođena ranije, postane šarolika kampanja sa mnogo ekonomskih tema. Na samom početku, pre nego što smo krenuli u tu priču, pitao je - ako pobedimo, da li on može da bude guverner? Ja sam, naravno, rekao da mi nemamo drugog kandidata, i to obećanje smo bili spremni da ispunimo. Ali, kada je on počeo da se ponaša malo neumesno, da uslovljava, kao da je direktno izabrani predsednik, onda je to već bilo nešto drugo...
      
       Kada je prestao da sluša i pokazao sklonost da deluje samostalno?
       - Ako neko igra u timu, on nije samostalan. Ne može bek da kaže - ja ću da budem centarfor, jer sam istrčao na teren. Mi kao odgovorni ljudi ne možemo da radimo samo ono što nam se sviđa, nego i ono na šta smo obavezni.
       On kaže - ja sam postao guverner, izabrali ste me, e, sada ćete da vidite... Mi smo rekli - stani, nismo deca. To je koaliciona vlada, a koalicije obavezuju i na neke neprijatne stvari. Razgovarali smo, rešili taj problem.
      
       Nije li to, ipak, bio uvod u neke nove moguće nesporazume između vas kao budućeg premijera republičke vlade i Dinkića kao guvernera Narodne banke Jugoslavije. Jer, on će krojiti monetarnu politiku. Šta ako sutra srpske firme budu nelikvidne, a Dinkić zavrne sve novčane slavine?
       - Mi smo striktno protiv štampanja para da bi se davale plate, jer se time samo obezvređuje novac i varaju se ljudi. Znači, kao da uzimamo od onih koji imaju dinare i dajemo onima koji nemaju.
      
       Dakle, može da dođe do zavrtanja slavina?
       - Može i to da se desi, ali ja pre svega vidim opasnost u tome da se preceni značaj monetarne politike. To već sada vidim u nekim pompeznim najavama. To je kao lekar koji dođe kod pacijenta i kaže - ja ti garantujem da ću ti spustiti temperaturu, bez obzira na to kakvo ti je zdravstveno stanje. Znači, biće ti stabilna temperatura, ali ćeš se raspadati.... Novac je kao temperatura. On je stabilan ako je organizam zdrav. A ako je organizam bolestan, onda nije dobro da taj novac bude stabilan. Mi smo, inače, za realan a ne za fiksni kurs dinara. Ako se ispostavi da Narodna banka Jugoslavije radi nešto što Srbiji ne odgovara, imaćemo probleme, ali ne na štetu Srbije, nego na štetu njihovih nadležnosti. Nema nikakvih problema da i mi, ako to štiti interese Srbije, proglasimo nenadležnost savezne vlade, ali će to onda biti loše.
      
       Vaša vlada će biti sastavljena od jednih lidera DOS-a, dok su drugi lideri DOS-a na federalnim funkcijama i po prirodi stvari bliži Koštunici. Da li će to sutra biti linija razlaza DOS-a?
       - Veliko je pitanje po kojoj će liniji ići DOS, kad se bude razilazio: da li po liniji personalnih simpatija ili po liniji nekih ideoloških i političkih stavova. To ni meni još nije jasno.
       Mislim da će se posle izvesnog vremena aktivirati i političke razlike i da će one postati relevantne. Sada nisu. One stranke koje danas imaju neku konzervativno-hrišćansku ideologiju, mogu sutra da postanu leve, a neke koje imaju građansko-progresivnu, da postanu liberalno desne kada dođe do izjašnjavanja o realnim pitanjima. Političke razlike u demokratijama na Zapadu su nastale na osnovu socijalnih opredeljenja, a ne na osnovu vrednosnih. Pogledajte Francusku, Nemačku, Englesku, najveći nacionalisti su bili socijalisti. Socijalne teme nisu bile relevantne kod nas pedeset-šezdeset godina. Kad postanu relevantne, imaćemo pravo partijsko polarizovanje u Srbiji. Ja ne znam šta će biti ni sa Demokratskom strankom u tom slučaju.
      
       Možda će se ponovo rascepiti na nekoliko novih partija?
       - Ko to zna.
       Petog oktobra ste uspostavili veze sa nekim ljudima u policiji i sarađivali sa njima. Da li ste se zapitali - nisu li među njima i neki od onih koji se nalaze na haškim poternicama, ubice Slavka Ćuruvije, kidnaperi Ivana Stambolića i slični, a koje će državni organi pod vašom kontrolom sutra morati da gone?
       - Ja sam se dosta informisao o tome, ali mi je bilo važno ovo drugo i treće. Znači, da među njima nisu ubice Slavka Ćuruvije, da nisu ljudi koji su učestvovali, recimo, u atentatu na Ibarskoj magistrali i da nisu ljudi koji znaju šta je sa Stambolićem, a neće da kažu...
      
       Dakle, sigurni ste da ti nisu među ovima sa kojima ste sarađivali?
       - Da. Mada sam, s druge strane, prilično siguran da je većina njih na listi za Hag, tj. za neke od njih i znam, jer sam proveravao u međuvremenu. Međutim, sada je moj čvrst stav da bih se radije povukao u privatan život i ne bih se bavio politikom, nego što bih njih isporučio u Hag. To je moj, apsolutno, čvrst stav. Ti ljudi nisu ubijali nenaoružane civile i nije moguće da su neposredno učestvovali u ratnim zločinima. Učestvovali su u operacijama u kojima su stradali civili, ali dovoljno dugo ih poznajem i u kritičnim situacijama ih poznajem da bih mogao da garantujem da su oni profesionalno obavljali svoj posao.
      
       Znači, mislite da su se oni 5. oktobra iskupili za ono što im se stavlja na teret?
       - Ne, ne mislim da se na bilo koji način može iskupiti za ratne zločine, jer nema amnestije za ratne zločine. Reč je o nečem drugom. Zaključio sam da su te optužbe protiv njih mehaničke, da je neko naprosto dao spisak ljudi koji su tamo na Kosovu bili aktivni i stavio ih na listu. Razgovarao sam i sa ljudima koji imaju veze sa Haškim sudom. Rekao sam im da je moj stav takav da očekujem da se taj mehanički pristup prema kome su svi koji su učestvovali u tim operacijama apriori krivi, pa će se u Hagu dokazati da nisu, da je to katastrofa. Mislim da ćemo naći neko rešenje.
       Mislim da mi u Srbiji treba da osnujemo jednu komisiju koja će paralelno sa Haškim sudom da ispita sve te događaje i skupi dokumentaciju iz koje bi se videla naša verzija tih stvari, svakog incidenta. Mislim da to kao vlada treba odmah da uradimo i da eksperte Međunarodnog suda pozovemo da zajedno sa nama utvrde istinu o svemu tome.
      
       Kertes je uhapšen i optužen. Da li je to put da se dođe i do Slobodana Miloševića? Očekujete li vi da i Slobodan Milošević sedne na optuženičku klupu i za šta bi on mogao da bude optužen?
       - Da, očekujem. Inače, svi putevi vode ka Miloševiću, jer je to bio takav tip vlasti. Neka niko sada ne kaže da je tu postojala demokratija u kojoj je neko nekoga mogao da ubije, ili da uzme pare, a da to šef nije odobrio ili naredio. Mislim da je svima jasno da je tehnologija te vlasti bila zasnovana na jednom upravljačkom centru. I Rade Marković je samo jedna karika koja vodi do Miloševića. Rekao sam to svojevremeno i u razgovoru sa Koštunicom. Rade Marković nije imao nikakav odnos sa Ćuruvijom, ali mene interesuje ko je to naredio. Naravno, odgovaraće svi koji su u tome učestvovali, ali najviše onaj ko je naredio. Prvo za korupciju i zloupotrebu finansijske vlasti, što je najjednostavnije dokazati. Zatim za izbornu krađu od 24. septembra. Pa za atentate i ubistva. Mislim da će se već promenama na vrhu Državne bezbednosti otvoriti Pandorina kutija svedoka. Raspao se sistem lopovske solidarnosti i svaki lopov sada pokušava da spasava svoju kožu, što je prirodno. Nema više niko razloga da štiti nalogodavca.
       Milošević ima peh da mu se, za razliku od Tuđmana, sistem raspao pred njegovim očima kao kula od karata i on je sad tu kao jedan penzionisani goli car... Pošto on sada više nikoga ne može da zastraši, svi ti koje je zastrašivanjem i ucenama terao da rade za njega, sad će vrlo rado da daju izjave. Ja mislim da će to čak da bude i degutantno kada krene.
      
       Neće li se sve ipak završiti samo na sitnim ribama, kao što je, recimo, Kertes?
       - Mislim da je Kertes bio jedna od najkrupnijih riba. U svakom slučaju moramo prvo da utvrdimo ko su bile krupne ribe po kojim poslovima, jer nije svako ko je bio na visokoj funkciji imao bitnu ulogu u tim prljavim poslovima. Treba nam pravda kao svest o tome da su krivci identifikovani i kažnjeni. Bez toga nema budućnosti. Ili će se oni ponovo dočepati vlasti i zatvoriti taj proces, ili će taj proces njih da odnese. Nema trećeg. Nije moguće posle ovih deset godina ogromne pljačke, zloupotreba, ubistava, sada reći, hajde, sad smo na nuli i sad svi krećemo od nule. Ali, važno je, takođe, reći da to neće raditi vlada, nego sudovi..
      
       Da li će Zoran Đinđić ostati predsednik stranke?
       - Možda u naredna dva-tri meseca, a posle toga verovatno ne. Moja ambicija je, ako budem imao vremena, da pokušam novu političku generaciju da podignem u stranci, pre svega od mladih lokalnih lidera koji su se prekalili tokom ovih godinu-dve dana i da podignemo jednu novu generaciju članova stranačkog rukovodstva, kakav je, na primer, Čeda Jovanović, a mi ostali da budemo neki politički savet. To je glavni zadatak za 2001. godinu i moja briga, jer bez stabilnih stranaka sa njihovom raširenom strukturom, nema trajanja demokratije.
      
       Vidite li mogućnost za kompromisno rešenje sa aktuelnim rukovodstvom u Crnoj Gori?
       - Moramo najpre da definišemo šta je problem. On nije u supstanci, nego u formi. U supstanci nema nikakvog spora da postojeće stanje treba promeniti i tu promenu legalizovati. Jedino je sporno, da li to uraditi tako da se Srbija i Crna Gora najpre razdvoje i da se traži međunarodno priznanje za obe, pa onda tako te dve međunarodno priznate države da utvrde zajedničke funkcije, pri čemu nije sporno da će to opet biti neke zajedničke funkcije... Vidimo da je za opciju razdvajanja, a potom ponovnog spajanja, sadašnje rukovodstvo Crne Gore i možda jedan deo stanovništva u Crnoj Gori. A protiv nje je Srbija i veći deo međunarodne zajednice. Međutim, rizici su da će u pauzi postojanja savezne države pitanje Kosova da se radikalizuje, jer će istog trenutka sa referendumom u Crnoj Gori koji bi vodio razdvajanju, na Kosovu verovatno biti organizovan referendum koji bi utvrđivao nezavisnost Kosova.
       Drugi problem je da samo razdvajanje u očima međunarodnih investitora smanjuje šanse naše zemlje da bude privlačna. Time mi postajemo opet nestabilni kao što smo bili pre 5. oktobra. Znači, više je negativnih nego pozitivnih faktora na strani opcije za razdvajanje.
      
       I, kakva je vaša prognoza? Kako će se to okončati?
       - Ja sam vrlo otvoreno razgovarao sa Milom Đukanovićem o tome. Pitao sam ga, da li možeš sebe da zamisliš kao istorijsku ličnost odgovornu za to što su Srbi izgubili Kosovo? Da li možeš da zamisliš da u knjigama istorije kroz sto godina piše da zato što je Milo Đukanović insistirao na nečemu, Srbi su izgubili Kosovo, pri čemu niko neće pominjati da je Milošević to uzrokovao, nego će reći, definitivno se Kosovo odvojilo kada je Crna Gora to uradila.
      
       Kakav je bio njegov odgovor?
       - Odgovor je bio ne, ja mislim da se to neće desiti. Rekao je još da misli da mi možemo da obezbedimo saglasnost u međunarodnoj zajednici da je Kosovo deo Srbije, a ne Jugoslavije.
       A ja sam mu rekao - kad to uspeš, javi mi. Onda ćemo da sednemo, pa da vidimo. Ostalo je, dakle, da sednemo posle izbora zajedno sa Koštunicom, Žižićem i Bulatovićem i da napravimo jednu realističnu analizu posledica jedne i druge odluke za našu ukupnu sudbinu i za istorijsko mesto svakog od nas u tom procesu. Milo je pristao na to i imam utisak da je on sada spreman da razgovara o svemu.
      
       Znači, i dalje je sve otvoreno i sve opcije su u igri?
       - Prirodno je da mi ne možemo da garantujemo šta će neko da uradi. Znajući Đukanovića kao realističnog političara, koji ipak ne donosi iracionalne odluke, ja sam uveren da ćemo naći neko rešenje koje neće biti jako rizično. To odvajanje Srbije i Crne Gore je vrlo rizično i nisam siguran da neko kasnije spajanje uopšte ima perspektivu, jer sam postupak odvajanja u Srbiji će da proizvede takve emocije da ćemo onda imati problem. Neko ko misli da je razvod braka moguć bez problema, taj ne zna bračnu filozofiju.
      
       Najavili ste energičnu borbu protiv korupcije. Da li će to biti otežano činjenicom da ste već sada okruženi brojnim poslovnim ljudima, koji sigurno imaju svoje interese?
       - Imaćemo tri strukture u vladi. Prva će biti struktura savetnika. U tome se oslanjamo na ljude iz posla koji imaju iskustva, ali oni mogu samo da skiciraju različite opcije i scenarija, ali ne i da učestvuju u donošenju odluka. LJudi koji učestvuju u donošenju odluka, tj. ministri i potpredsednici, ne smeju da imaju nikakve veze sa biznisom. Znači, ja ću, na primer, od Čovića da tražim da podnese ostavku na mesto predsednika Upravnog odbora svoje firme. Oni koji donose odluke i koji pred javnošću treba da brane te odluke, moraju da budu apsolutno čisti od svakog prigovora oko konflikta interesa.
       Drugo, mislim da ćemo isterati taj princip pitanja nekorumpiranosti kroz čitav niz kontrolnih institucija. U Srbiji se može studirati primer korumpiranosti. U principu to se kod nas neće rešavati samo ličnim poštenjem saradnika i time da se oni negde zakunu, nego kontrolnim mehanizmima koji neće dati šansu da učestvuju u korupciji.
      
       Šta nameravate da učinite sa nekadašnjim privrednim gigantima, poput "Crvene zastave", EI Niš, Železare Smederevo i sličnih koji proizvode samo gubitke? Nameravate li da ih spasavate ili da ih pustite da propadnu?
       - Ne možemo ih pustiti da propadnu, jer u njih je mnogo uloženo. U Smederevo je uloženo oko pet milijardi maraka. Smederevo trenutno vredi milijardu maraka. Ono nema šanse da se podigne na nivo onoga što je u njega uloženo. Kada bi sada neko ponovo hteo da napravi Smederevo, morao bi da uloži u njega milijardu.
       U svakoj od takvih firmi gde sam bio, postoje delovi koji su vrlo zdravi, ali drugi ih ne puštaju da odu, jer je to sve slamčica za koju se hvataju, pošto ne postoji koncepcija za one koji nisu zdravi. Znači, ti koji nisu zdravi, moraju da se odvoje i da postanu predmet posebnog tretmana koji će voditi ili njihovom gašenju, postepenom, ili nekom ozdravljenju ili nekoj njihovoj transformaciji u nešto drugo.
       Priča o ekonomiji zasnovanoj na malim i srednjim preduzećima lepo zvuči, ali bez nekoliko industrijskih giganata nema konkurentne privrede. Mora da bude pet-šest uporišta. I, mi moramo da uočimo koja su ta uporišta. "Zastava" je jedno uporište. Oni su me molili i ja tu vidim i neku svoju ličnu obavezu, da probamo da dovedemo "Folksvagen", koji inače nije bio suviše zainteresovan. Ali, ja ću pokušati da kao jedan od mehanizama pomoći Srbiji izdejstvujem i to da dođu ljudi iz "Folksvagena" i da vidimo da li u "Zastavi" mogu da naprave ono što su napravili u "Škodi" i da onda "Crvena zastava" bude fabrika koja će proizvoditi automobile za region.
      
       Vas odavno optužuju da ste "nemački čovek". Znači li to da će se sada ovde pojaviti nemačke firme i partneri, pre svih drugih?
       - Nije stvar u tome da Nemci imaju uticaja na mene, nego da ja imam uticaja u Nemačkoj i da to treba da bude aktivirano. Ako ikakvog smisla ima što sam trpeo te pogrde ovih deset godina, onda je smisao u tome da ja u Nemačkoj imam veliki kredibilitet i da to vlada i ljudi u Nemačkoj cene. I oni u Nemačkoj, valjda, znaju da moraju nešto za to da plate.
       To je bio i sada jeste jedan odnos međusobnog razumevanja i poverenja i političkog dijaloga. Nikada niko iz Srbije sa nemačkim kancelarom i njegovim okruženjem u istoriji nije imao tako bliske odnose, niti je to slučaj sa ijednom važnom zemljom. To je prvi put da se javlja šansa da mi preko političkog uticaja izdejstvujemo neke druge povlastice.
      
       Može li se na duži rok rešiti problem snabdevanja naftom i gasom? Govori se da su Rusi zainteresovani da otkupe neka domaća petrohemijska postrojenja ili rafinerije i da to plate naftom i gasom. Da li ste vi skloni takvom aranžmanu?
       - Ima razgovora o tome. Ja sam im dao temu za razmišljanje da oni prepuste neka naftna polja u Rusiji nama na pedeset ili sto godina i da mi budemo strateški partneri, da i mi vadimo naftu, a oni da imaju jedan deo svojine nad benzinskim pumpama i rafinerijama u Srbiji. O tome ćemo razgovarati u januaru.
      
       Pošto će biti benzin, pošto struja, pošto hleb? Ranije vlade su iz političkih razloga vodile politiku niskih cena ove strateške robe. Da li vi nameravate da nastavite na taj način ili ste spremni da rizikujete socijalni bunt da bi obezbedili razvoj ovih oblasti?
       - Mislim da ćemo neke cene držati pod kontrolom, naročito ovih osnovnih namirnica. Po mom mišljenju, to su hleb, mleko, neke kategorije mesa, šećer, ulje i deterxent.
      
       A benzin i struja?
       - Struja takođe. Mislim da je za benzin marka i dvadeset realna cena, jer druge zemlje koje prodaju benzin za dve marke, imaju perfektne puteve i kroz visoki porez na benzin plaća se zapravo saobraćajna usluga. Kod nas to nije slučaj. Hleb će za dve ili tri godine imati ekonomsku cenu, a ljudi koji to ne mogu da plate, dobijaće dodatak. Od ukupnog grejanja u Srbiji je 30 odsto na struju, a u proseku u Evropi je deset odsto. Struja je kod nas subvencionisana i niko ne ulaže u druge izvore energije, jer je struja bila šest puta jevtinija nego što je njena ekonomska cena. Postepeno mora da se utvrdi realna cena svega i ljudi koji tu cenu ne mogu da plate, biće nekako subvencionisani.
      
       Šta bi sutra, ili u nekoj doglednoj perspektivi, mogli da budu dominantni proizvodi "made in Serbia"?
       - Nešto novo. Pre godinu dana bio sam u Izraelu. Izrael, koji je bio zemlja pomoranxi, a u međuvremenu je, za deset godina, smanjio udeo poljoprivrede u ukupnom nacionalnom dohotku sa šezdeset na šest odsto. Oni su sada zemlja "hajteka", kompjutera, softvera. Mislim da i mi istom cilju treba da težimo. Naravno, kod njih to rade male farme. Udeo i fizički obim proizvodnje hrane kod njih nije smanjen, ali hrana je jeftina. Mi možemo da pričamo o zdravoj hrani, ali jedan čip i kilogram paradajza neće nikad koštati isto, pri čemu za proizvodnju čipa treba tri minuta, a za proizvodnju kilograma paradajza treba tri ili četiri meseca. Naravno, treba proizvoditi paradajz, ali treba težiti ukupnom napretku društva, onim granama koje su visokoakumulativne. Mi imamo velike planove u toj oblasti. Imamo plan da napravimo u Beogradu jedan centar za visoke tehnologije. Razgovarao sam sa jednim od najuspešnijih ljudi u Grčkoj u toj oblasti, sa Kokalisom, koji je valjda drugi ili treći čovek po bogatstvu u Grčkoj, koji čak i na Harvardu ima katedru Kokalis fondacije, što je izuzetak na američkim univerzitetima. On je zainteresovan da učestvuje u finansiranju centra za visoke tehnologije u Beogradu.
       Prvo treba da pokušamo da vratimo sve naše mlade stručnjake koji su otišli u svet, a zatim da u Srbiji tražimo talente, još od osnovne škole. Nastojaćemo da Srbija bude centar modernih tehnologija na Balkanu, i motor razvoja u modernim tehnologijama, pre svega mislim na Internet i kompjuterske tehnike. I Bil Gejts treba uskoro da dođe u Beograd. Imamo, takođe, razgovore sa japanskom vladom o njihovom sponzorstvu u vidu umreživanja bolnica i škola u Srbiji u kompjutersku mrežu i podizanja nivoa te kompjuterske tehnologije u Srbiji.
       Znači, mi želimo da se Beograd pred Evropom ubuduće ne pojavljuje samo sa govedinom i šljivovicom, nego pre svega sa novim softverskim programima i novim rešenjima ukompjuterskoj tehnologiji.
      
       STEVAN NIKŠIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu