NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Troškovi brakorazvodne parnice

Ekonomski razlaz Srbije i Crne Gore koštaće onoliko koliko u njega bude uloženo političkih strasti. Koliko god mek da bude, dve privrede postaće jedna drugoj stranci, pokazuje iskustvo bivših jugoslovenskih republika koje bi ponovo da se tržišno povežu

      Kad bi Srbi i Crnogorci mogli da smireno sednu i sve stave pod olovku, možda bi utvrdili: da Crna Gora u Srbiji kupuje polovinu potrebne robe, da na tom tržištu prodaje četvrtinu svoje proizvodnje; da su godišnje srpske isporuke ka Podgorici jednake dvomesečnom izvozu u svet, što nije za potcenjivanje; da Srbija ne želi saputnika koji se povlači po svetskoj štampi kao švercer i kradljivac kola i da Crna Gora ne želi zajednicu u kojoj će bez ikakvog interesa štititi "Zastavu"; da je Milu Đukanoviću pametnije da ima samostalnu državu jer svih 50 zemalja članica MMF-a, čija je privreda jednaka crnogorskoj, imaju veću pomoć Zapada po stanovniku, od onih koje su ostale u zajednici a da bi Srbiji bilo bolje da se Jugoslavija ne raspadne, da se investitori ne bi obeshrabrivali; da je Beogradu važnije da od kreditora dobije novac da sagradi porušeno, nego da ga deli sa Crnom Gorom koja nije polupana a hoće da razvija turizam; da sve dok je Kosovo nemirno, Crna Gora može da se zakune samo u srpske turiste da razlikuju Prištinu, Primošten i Petrovac i da je za Srbiju bolje da ima "svoju" luku Bar nego da se lomi po Rijeci i Solunu; da je, ekonomski, lakše ući u reforme odvojeno, ali da se svet ujedinjuje dok samo mi cimamo Balkan idući natraške.
      
       Bol
       Sve te međusobno protivrečne jednačine, sa "iks" nepoznatih bile bi dovoljne da slude jedan solidan kompjuter, ali u kalkulacije - glavolomke s obe strane, već se uselio virus političkih strasti i poremetio sve iole razložne računice.
       Stojan Stamenković, danas još jugoslovenski ekonomista a sutra možda samo srpski, izjavio je da je crnogorska ekonomija (samo i jedino na osnovu brojki) ravna statističkoj grešci ("pet odsto više, pet odsto manje", kaže on), i da po Srbiju neće biti znatnijih posledica. Vojin Đukanović crnogorski ministar industrije, odmah je proglasio Stamenkovića nosiocem hegemonističke ideje "Velike Srbije" i ocenio da je stanje u manjoj republici znatno bolje nego u većoj.
       Guverner Narodne banke Jugoslavije Mlađan Dinkić, koji je donedavno smatrao Đukanovića reformski orijentisanim, tvrdi da Crna Gora nema šta da traži u pregovorima o sukcesiji bivše Jugoslavije "jer je još deo jedne države, a ne legitimni naslednik" i smatra da "Crnogorce više ne treba ni pozivati da učestvuju u razgovorima jer su zloupotrebili gest dobre volje na saveznom nivou". Druga strana pak misli da "ne može neko u ime Crne Gore pregovarati i ugovarati njena prava i obaveze, a da ona o tome nema ni elementarne informacije".
       Socijalistička narodna partija, srpski partner u saveznoj vladi, misli da je Đukanoviću došao kraj. Srbiji se žuri da okonča otvorena pitanja i da investitorima pokaže gde joj leže granice i vlast.
       Zlovoljne diplomate, kojima je Milo Đukanović već pomalo dojadio, veruju da će, kad se osamostali, Crna Gora postati mafijaški raj vladajuće elite, mala of šor tačka koja će plivati u stranoj pomoći i u kojoj će se prati novac, "valjati" droga i cigarete i krijumčariti ljudi. Sagovornik NIN-a, potpredsednik crnogorske vlade LJubiša Krgović, koji vidi remetilački faktor u državi koju personifikuje Vojislav Koštunica, smatra da je najbolje poslušati savet koji je kandidat za srpskog premijera Zoran Đinđić dao u LJubljani: "Da li je nešto iz Crne Gore ili Slovenije, o tome treba da presudi kupac, a ne političari."
      
       Ekspanzija
       Ali nije sve tako jednostavno, tvrdi isti Đinđić. "Ko veruje da je moguće da razvod ne boli, ne zna ništa o bračnom životu", poručio je on crnogorskom predsedniku sugerišući da jednom kad se dve države razdvoje, srpski privrednici možda neće želeti da sklapaju poslove sa Železarom u Nikšiću (zbog gubitka poslova u Srbiji, za devet meseci prošle godine zabeležila je pad proizvodnje od 13,6%), neće imati interesa da kupuju crnogorske cigarete (Duvanski kombinat Podgorica prepolovio je proizvodnju zbog smanjene potražnje u Srbiji i jakog tržišta švercovanih cigareta u Podgorici), ni frižidere iz "Oboda" (skoro zatvoren). I da uopšte ništa neće biti kao što je nekad bilo.
       Ko će profitirati? Za početak, Hrvati, što je direktan upliv ekonomije u politiku. Čim odnosi između Podgorice i Beograda zahlade, za hrvatska preduzeća otvara se tržište u Crnoj Gori. Na makedonskom nisu konkurentni, jer tu (posle "mekog" razvoda) dominiraju srpske firme. Na terenu Bosne i Hercegovine snage su izjednačene.
       Ovde potpuno prestaje priča o politici i počinje čist račun i nova preraspodela tržišta koja će iz dana u dan postajati sve važnija ukoliko Srbija sa ili bez Crne Gore uđe u reforme.
       Stojan Stamenković veruje da je zaista moguća srpska ekspanzija (ali ekonomska) u Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu i da će ta dva tržišta u skoroj budućnosti postati mnogo važnija od crnogorskog. Analiza Instituta za istraživanje tržišta iz Beograda to i dokumentuje. Prema njoj, Jugoslavija je sa obe ove države, u poslednjih jedanest meseci, zabeležila suficit, a samo po jedna petina domaće industrije nema uspostavljene poslovne odnose sa partnerima iz te dve zemlje.
       "Bosna i Hercegovina se sada javlja kao unosniji partner od Makedonije, jer je vrednost robne razmene sa ovom prvom, za gotovo trećinu veća nego s ovom drugom", kaže se u izveštaju i navodi da tek treba očekivati razvoj privrednih odnosa sa Federacijom BiH.
      
       Partneri
       Ipak, u izveštaju se navodi i drugo lice ponovo pronađenih bivših bratskih partnera. Nekad međuzavisne privrede, u međuvremenu su postale veoma nezavisne pa oko 50 odsto anketirane jugoslovenske industrije ocenjuje da je autonomno u odnosu na tržišni horizont bivše SFRJ, 40 odsto jugoslovenskih preduzeća suzdržava se od uspostavljanja poslovnih kontakata sa partnerima iz bivših republika jer se plaši neregulisanog prometa, velikog administriranja i njihove nelikvidnosti (izuzev Slovenije), a svi bivši zajedno plaše se visokih troškova i energije koju treba da ulože da bi jedni drugima ponovo postali poznati.
       Uprkos tome, analiza "Šroder Salomon Smit Barni" dela investicione banke "Sitibank " iz oktobra, pokazuje da analitičari ove kuće očekuju da će BiH i Makedonija biti najveći dobitnici u regionu ( i u trgovini i u snižavanju političkog rizika) posle promene vlasti u Beogradu. "Smanjenje političkog rizika je dvostruko: s jedne strane smanjiće se unutrašnji rizik u zemljama u kojima su Srbi etnička manjina, a s druge opašće politički rizik regiona i povećaće se mogućnosti za razvoj takvih inicijativa kao što je Pakt za stabilnost jugoistočne Evrope. Oba politička efekta potencijalno će dovesti do povećanog priliva stranih investicija", navodi se u analizi i dodaje da se možda može računati i na poreske dividende mira, jer će zemlje u regionu manji deo svog novca trošiti na naoružanje.
       Vlada Crne Gore tu je preduzela inicijativu, predlažući u novoj platformi za regulisanje budućih odnosa sa Srbijom, koncept zajedničke odbrane. Crnogorski ekonomista, a nekad jedan od jugoslovenskih ministara reformista u vladi premijera bivše Jugoslavije Ante Markovića pustio je u etar još jedan probni balon: uvođenje predsedničkog sistema u Crnu Goru, bez armije. "Ako su se Rusija i druge zemlje Istočne Evrope uključile ili se uključuju u sistem kolektivne bezbednosti, ne vidim razlog zašto bi Srbija i Crna Gora bile izuzetak od toga", kaže sagovornik NIN-a LJubiša Krgović.
       Posle tolikih razvoda iza sebe, Srbija i Crna Gora mogle bi da se slože bar u jednome - dobro je ako prođe bez pucanja, kad već nema pevanja.
      
       TANJA JAKOBI
      
      
Ko, kako, koliko

Savezna vlada napravila je analizu međusobnih odnosa dve republike baziranu na metodologiji nacionalnih računa a na osnovu zvaničnih statističkih podataka za 1997.godinu koja se može smatrati poslednjom "normalnom godinom" u odnosima Srbije i Crne Gore.
       Prema tim podacima, Crna Gora je u formiranju društvenog proizvoda Jugoslavije učestvovala sa 5,8 odsto, a Srbija sa 94,2 odsto. Istovremeno, Crna Gora je u svim oblicima finalne potrošnje imala veće učešće od učešća u formiranju društvenog proizvoda, dok je u Srbiji bila obrnuta situacija.
       U Crnoj Gori je, po ovoj metodologiji, 78,9 odsto upotrebljenog društvenog proizvoda bilo iznad ostvarenog u toj republici. Razlika je nadomeštena uvozom (27,5 odsto) i nabavkama u Srbiji (51,4 odsto).
       Srbija je upotrebila 27,2 odsto društvenog proizvoda više nego što je stvoreno u njoj, od čega je 25,6 odsto nadomestila uvozom, a 1,6 odsto nabavkama iz Crne Gore.
       Nabavke Crne Gore iz Srbije bile su za 99,8 odsto veće od isporuka ovoj republici.
       Prema istim podacima, isporuke Crne Gore prema Srbiji učestvovale su u društvenom proizvodu te republike sa 25,7 odsto. Udeo isporuka Srbije Crnoj Gori činilo je 3,2 odsto.
       Raspoloživi podaci pokazuju da su obe republike uvozno zavisne, ali da je zavisnost Crne Gore nešto veća nego Srbije. Istovremeno, ti podaci ukazuju na veliku zavisnost Crne Gore od Srbije i veoma malu zavisnost u obratnom smeru.
       Crna Gora je više od polovine svojih potreba podmirivala nabavkama iz Srbije i više od četvrtine svog društvenog proizvoda plasirala u ovu republiku. Srbija je manje od 2 odsto svojih potreba podmirivala iz Crne Gore, a istovremeno je plasirala u ovu republiku nešto više od 3 odsto svog društvenog proizvoda.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu