NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Duh vremena<br>Milivoje Glišić
Unutrašnji konflikt

Gradonačelnik Beograda Milan St. Protić odlazi u Vašington jer mu se duša buni što je na vlasti

      Kao odani vojnik partije, Milan St. Protić je pristao da ide u Vašington. Prosto se žrtvovao: "Pripalo mi je da odem na nezahvalno mesto, a svi koji misle da je to zadovoljstvo, neka se sete kakva je bila politika SAD u poslednjih deset godina prema našoj zemlji".
       S druge strane, ima nečeg veličanstvenog u žrtvovanju, tako da čovek koji sebe vidi kao istorijsko biće (a Milan St. Protić je istoričar) s pesmom na usnama prihvata ulogu žrtve: "Biti tamo u ovom trenutku je kao da ste na žeravici, ali ja sam uvek birao takva mesta!"
       Pepeo je zaveštao otadžbini.
       I dok Milan St. Protić bude sagorevao u svojstvu ambasadora kod DŽordža Buša Mlađeg, strankom, Novom Srbijom, rukovodiće kopredsednik Velja Ilić koji ostaje u zemlji i ljutito podmazuje bager: Đinđić mu, veli, nije dao ono što mu pripada. Đinđić, opet, tvrdi da je i Milanu St. Protiću i Velji Iliću nudio mesto potpredsednika vlade, ali njima je to bilo malo za žrtvu; Velja je očekivao veći izazov.
       Sada čeka izbore za predsednika Srbije. Konkurenta, kaže, neće imati, osim ako to ne bude Koštunica lično.
       Verujem da će Milan St. Protić umeti da se nosi sa Amerikancima; njegov istorijski predak Stojan Protić (1857-1923) svađao se i sa samim Pašićem, pa je opstajao. Neke enciklopedije kažu da je na vlasti (predsednik vlade, ministar unutrašnjih poslova i finansija) bio autokrata. Potomak je blaže naravi, kao gradonačelnik Beograda nikog nije uhapsio. Mada krv nije voda: "Beogradu treba gradonačelnik policajac", kaže Milan St. Protić, "i to pravi, strah i trepet, da bi se ovaj grad doveo u red."
       Meko srce Milana St. Protića u stanju je, međutim, sve da otrpi. Jedne noći, kaže u ispovesti NIN-u, zvonili su mu đubretari da preparkira auto. I on, demokrata, ilustracije radi, pita se kom bi to gradonačelniku iz redova SPS-a ili JUL-a zvonili u gluvo doba. Auto je preparkirao.
       Demokratija ih je odvela u askezu: "Toliko smo smanjili i ukinuli privilegije gradskih funkcionera da smo se pretvorili u askete." Milan St. Protić od simbola vlasti ima samo kravatu, inače nosi farmerke. Mobilni plaća sam.
       Gradonačelnik zna svoju istorijsku meru i političku težinu: "Ovde sam došao iz političkih razloga, a ne zbog toga što je primarno bilo da se vodi računa o đubretu i kanalizaciji. Došao sam da bih bio garancija da se ova zemlja promenila na bolje i da je sklonjen jedan poguban režim kome je najmanja zamerka što je grad prljav. Mi ih nismo zato obarali, već zbog toga što su ovaj narod ponizili, izbrukali, što su nam živote uništili..."
       Ukratko, đubre može da sačeka, važna je moralna čistoća. I đubre čeka.
       Na kraju krajeva, Milan St. Protić je nešto kao engleska kraljica, simbol bez vlasti. "Ako pročitate šta piše u Statutu, videćete da su ovlašćenja gradonačelnika kao ovlašćenja engleske kraljice - nikakva. Nemam nikakvu vlast, ni o čemu ne mogu da donesem nikakvu odluku."
       Konačno, ratnik se i umorio:
       - Mislim - kaže Milan St. Protić - da je Milan St. Protić u proteklih deset godina dosta uradio i da danas ima miran san, jer je učinio sve što je mogao da se ovaj režim sruši. Sada predstoji posao onima koji prethodnih godina nisu baš toliko ratovali...
       Makar da iznose đubre.
       Svaki čovek mora da razvija svoje komunalne talente. Nema za to boljeg mesta od glavnog grada Sjedinjenih Država: šta rade kad nestane struje, kako funkcioniše gradski prevoz, ko stanuje u Užičkoj ulici. Kad se vrati iz Vašingtona, Milan St. Protić bi bio svetski gradonačelnik, ako ga Beograd bude hteo i ako on bude hteo Beograd.
       Rečeno je već da je i sama pomisao na Ameriku Milanu mrska, ali nema kud: "Vratio sam se iz Amerike da bih se tukao protiv Miloševića i sada, kada je on pao, umesto da uživam, treba ponovo tamo da odem. Koliko god neki ljudi zlonamerno komentarisali, meni se tamo ne ide. Ali postavlja se pitanje da li je moj eventualni odlazak u Ameriku korisniji za ovaj narod nego moj ostanak. Moja dilema je vrlo prosta: da li da se povučem iz svega i da se vratim onome što je moja struka i gde sam najbolji? Bio sam vrlo blizu te odluke, jer, kao što sam rekao, moj cilj je ostvaren. Dilema još nije razrešena, a onda je došla ideja, od drugih ljudi, da ja odem u Vašington."
       Milošević je pao, motiva više nema. Jedini motiv je narod. Za narodno dobro i Žarko Korać je hteo da bude ministar spoljnih poslova, ima veze u svetu, a srpskom narodu su potrebne veze, ali ga nisu razumeli.
       Uopšte uzev, mnogim političarima narod je jedina ambicija. Lično su zadovoljni sobom.
       Iako je, što se moći tiče, neka vrsta engleske kraljice, Milan St. Protić je zadovoljan onim što je za tri i po meseca učinio na mestu gradonačelnika Beograda. Komunistički rečeno, prebacio je normu. Rejting mu je 50 autobusa mesečno, a kada bude pao ispod toga, predlaže da ga kritikujemo.
       Ne voli, kaže, Vašington, više mu se sviđa Pariz.
       U Ameriku će ići i zato što ne zna šta će sa sobom; ima unutrašnji konflikt:
       - Ja sam i sam sebi kao gradonačelniku opozicionar - kaže Milan St. Protić - meni se duša buni protiv samoga sebe, jer sam sada vlast ili me bar ljudi tako doživljavaju.
       U Vašingtonu je dosadno; samo pomisao na narod u zemlji može da ublaži nostalgiju.
      
      


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu