NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Policijska pravda

      ... Boško Buha je imao razloga za radovanje. Ujutru su svi pripadnici Brigade bili u kasarni. Došli su i sa odmora, sa bolovanja, stigli su i oni koji su bili raspoređeni na dužnost u policijskoj stanici u Volginoj ulici... svi. Brojno stanje, ujutru 6. oktobra, bilo je tri stotine ljudi. Sada mogu da krenem i na Tiranu, a kamoli na 'dvadeset deveti', pomislio je zadovoljno.
       I dalje mu je sve išlo naruku. Iz G17 plus su zvali i rekli: "Šta god vam treba, od para do hrane i benzina, javite i stiže. Odmah." Magacini u kasarni su bili puni. Kuvar, čovek iz Ministarstva unutrašnjih poslova, prešao je na Buhinu stranu. "Ja sam s vama", rekao je.
       I još se, tog jutra, video i sa Legijom...
       ... Televizija im je pomogla u tome. Veče pre Brigada je, preko novog RTS-a objavila saopštenje. "Gde smo i šta smo", kaže Buha, "tek da se zna i da ljudi budu spremni da nam pomognu ako treba."
       Mihajlo Ulemek je očigledno gledao novu televiziju. A Buha je bio upravo ono što mu je trebalo. Jedna od najsnažnijih policijskih jedinica, idealan "sused" u eventualnoj gužvi...
       ..."Poslao me je Legija", rekao je Buhi jedan njihov zajednički prijatelj, "hoćeš li da se vidiš s njim?" Buha je jedva čekao. Komandant JSO pojavio se u Trebevićkoj ulici već u 9 ujutru.
       "Izljubimo se", svedočio je kasnije Buha, "pitamo se kako stoje stvari, znamo se još sa Kosova, i začas se dogovorimo. Ako neko krene na njega - ja sam tu. Neko na mene - on je tu. Na nivou policije, posle toga, za nas dvojicu nije postojalo rešenje. Takva sila smo bili."
       Buha je naredio zbor. Na velikoj pisti, u krugu kasarne, njegovi ljudi postrojili su se, pod punom opremom i sa naoružanjem, u obliku ćiriličnog slova "P". Kada se komandant pojavio, dva minuta su mu aplaudirali.
       Znao je šta to znači. I mirno je mogao da stane među njih, u sredinu, i da im kaže šta sve može da se dogodi. "Možemo da se bijemo i da poginemo", rekao je. Jedva su čekali, ono prvo.
       Istog dana Vlajko Stojiljković je, na sastanku u MUP-u, Boška Buhu proglasio izdajnikom, a Policijsku brigadu paravojnom formacijom.
       U subotu ujutru kasarnu su pozvali iz policijske centrale u Ulici 29. novembra. Pukovnik Miloš Vojinović, načelnik Uprave policije, pitao je da li može da dođe do Buhe. "Može", odgovorio je Buha preko ađutanta, "u jedanaest". Vojinović je, inače, hijerarhijski Buhin šef.
       "Ništa nije bilo", svedočio je za ovu knjigu komandant Policijske brigade, "došao, malo politike - 'vi ste normalni ljudi, zna mene, zna moga zamenika' - da bi u tom momentu zvao Branko Đurić. Kaže, 'hajde da se vidimo, da popijemo kafu'. I njemu sam rekao 'može'. Nisam imao više čega da se plašim."
       Pre nego što je krenuo, svom zameniku je ipak naredio: "Ako ne zovem tad i tad, vi u kolonu i na njih."
       "Razumem!", odgovorio je Vladimir Ilić.
       U policijskoj centrali, uz kaficu, Buha je zamoljen da preuzme obezbeđenje Koštuničine inauguracije.
       Sledećeg dana, u MUP-u, sastao se sa generalom Vlastimirom Đorđevićem, Legijom, pukovnikom Nikolom Ćurčićem iz SAJ-a i pukovnikom iz rezeda sobe.
       Đorđeviću je predloženo da bude spona između četiri jedinice. DOS je hteo legalitet. Sa Đorđevićevim pristankom, imao ga je. Jedan od najvažnijih ljudi MUP-a Srbije, načelnik resora javne bezbednosti, prešao je na njihovu stranu.
       Vlajko Stojiljković proglasio ga je za izdajnika. Kvalifikacija koja je do samo pre dva, tri dana značila siguran gubitak službe, a možda i života, sada nije značila ništa. Đorđević je nastavio da radi.
       "Nismo mi bili nikakvi pučisti ni Indijanci koji hoće da sruše generale i vlast", pričao je kasnije pukovnik iz rezeda sobe, "mi smo hteli da zaštitimo pravdu."


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu