NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Stradanje narodne volje

Međunarodne institucije, posebno SAD, ne žele SDS u vladi. Bilo kakvog predstavnika SDS-a! Između podrške međunarodnih institucija i demokratske volje naroda, ako se sve svede na tu dilemu, ja iskreno mislim da je volja naroda veća vrijednost

      Mladen Ivanić je 12. januara Narodnoj skupštini RS izložio svoj program, objavio imena ministara i - nestao. Usledili su dani u kojima su i Srbi, računajući vreme na svoj način, ušli u treći milenijum. I 15. januara (kad je bio zakazan ovaj intervju za NIN) u RS se praznovalo. U Banjaluci ništa nije radilo, ali su novine već objavljivale strašne pretnje američkog ambasadora u Sarajevu da Ivanić - ukoliko ne desetkuje svoj dva dana star kabinet - može očekivati uvođenje sankcija. Priča se da je gospodin Tomas Miler još u toku premijerovog izlaganja u Skupštini zvao - valjda da iznese neke primedbe. Ili, možda, zbog nečeg drugog. Sad već ambasadorova pretnja objavljena je kroz usta dosadašnjeg premijera Republike Srpske Milorada Dodika. U novinama je najavljivan i odlazak jedinog ministra koji je nominalno iz SDS-a.
       Čudan početak. Mladen Ivanić pripada onom delu političara Srba za koje je važilo da su moderni, kooperativni - i, na kraju, poželjni. I kao da se sve izokrenulo preko noći. U stvari, čim je postao mandatar, Ivanić se našao između dve vatre. S jedne strane SDS, nacionalna stranka, pobednik, lošeg ugleda u međunarodnoj zajednici, koja bi povlačenjem korak unazad trebalo da kupi svoju budućnost a s druge međunarodna zajednica (pre svega Amerikanci) koja već šestu godinu u BiH čeka da narod uvaži njen izbor, kolikogod da je on dijametralno suprotan od na izborima izražene narodne volje. S kim se bilo teže dogovoriti, pitali smo novog premijera.
       - Nisam uspeo nikoga u potpunosti zadovoljiti. Bio sam svjestan da idealnog rješenja nema, i da je kompromis moguć. Smatrao sam da zbog elementarnog uvažavanja demokratskih principa SDS mora da bude prisutan. Ta partija ima 31 poslanika od potrebnih 42. Smatrao sam da period od tri godine, u kojem se nije uvažavala volja naroda, i u kojem vlada nije imala jasnu većinu, treba da bude prošlost. Problem je simbolizam. Međunarodne institucije, posebno SAD, ne žele SDS u vladi. Bilo kakvog predstavnika SDS-a! Između podrške međunarodnih institucija i demokratske volje naroda, ako se sve svede na tu dilemu, ja iskreno mislim da je volja naroda veća vrijednost. Najveća, u stvari.
      
       Šta su tražili iz SDS-a?
       - U početku daleko veće prisustvo. Međutim, postali su mnogo realniji. Smatram da je zastupljenost SDS-a jednim čovjekom, koji pripada vrlo liberalnoj strukturi, koji je stručan u svojoj oblasti, što niko ne osporava, realna mjera za uslove u kojima se nalazimo.
      
       Protivnici nalaze više ljudi iz SDS-a u vladi?
       - Naravno. Tako gledano, svih dvadeset bi moglo biti iz SDS-a. Ali to je stvar manipulacija, kalkulacija.
      
       Dokle ide američki pritisak?
       - Kaže se da će se SAD povući iz svih programa u RS i da će nastojati svojim uticajem da obezbijede blokadu međunarodnih finansijskih institucija.
      
       Da li postoji razlika između evropskog i američkog pristupa?
       - Evropske zemlje su iskazale mnogo veću toleranciju. Ni one nisu sretne zbog prisustva SDS-a, ali s obzirom na to da većina evropskih zemalja ima takav parlamentarni sistem, znaju šta je većina u parlamentu i razumiju probleme sa kojima sam se suočio.
      
       Ali opšte je poznato da se SDS znatno transformisao u međuvremenu.
       - Za dio međunarodnih institucija to je još partija kojom upravlja Karadžić. Takav pristup je rezultat određenih frustracija iz rata i koje dijelom mogu da razumijem. Ali oni i dalje tumače prilike u RS i BiH kroz vizuru ratnog neprijatelja a danas je 2001. godina. Veliki broj ljudi iz rata više i nije u Republici Srpskoj. Tu je na sceni nova generacija političara i smatram da to nije adekvatno prihvaćeno. S druge strane, konačno je priznato da nacionalizam i te kako postoji i u druga dva naroda. I ako ima išta pozitivno u svim ovim pritiscima, to je da su prvi put HDZ, SDA i SDS dovedeni na istu ravan.
      
       Ipak, da li je to dobra demarkaciona linija?
       - Nerealno je, i predstavlja cinizam, tvrditi da ljudi koji su bili generali tokom rata, recimo Sefer Halilović, danas član Alijanse za promjene, predstavljaju demokratsku budućnost Bosne i Hercegovine a da neki ljudi u SDA, u HDZ i u SDS-u, tokom rata nisu bili ni članovi tih partija - predstavljaju prošlost.
      
       Zašto vaša vlada još nema ministra odbrane?
       - To mjesto podrazumijeva veliki broj konsultacija zbog neposrednog upliva koji Sfor i druge institucije imaju u toj oblasti. Nisam imao vremena da se konsultujem ni sa našim Generalštabom, ni sa tim institucijama i zato sam odlučio da to privremeno odložim. Neće to dugo trajati, nedjelju-dvije. Sigurno će to biti civil.
      
       Kako u ovoj zemlji izgledaju konsultacije o ministru?
       - Konsultacije se, u suštini, vode o ministru policije zbog snažnog prisustva NPTF, pa i drugih institucija, o ministru finansija, zbog međunarodnih finansijskih institucija koje žele da znaju s kim će sarađivati, i vrlo malo, o ministru pravde. Ostali ministri nisu predmet konsultacija sa predstavnicima međunarodnih institucija.
      
       Kao da međunarodna zajednica, protiveći se nacionalističkim strankama, u stvari neposredno pothranjuje nacionalizam?
       - Međunarodna zajednica je u poslednje tri godine imala taktiku ignorisanja rezultata izbora, posebno u RS. Izbori od 1998. nisu nikada implementirani, nismo dobili vladu u skladu sa tim rezultatima. Stanje u kojem se danas nalazimo pokazuje katastrofalne rezultate takve politike. Smatram da se takva politika više ne smije voditi. Sebi nikad neću dozvoliti da vodim vladu koja neće imati stabilnu većinu. Kad nemate legitimitet, ne možete ništa učiniti.
      
       Odlazak Biljane Plavšić u Hag podseća i na druge probleme sa međunarodnom zajednicom koji vas čekaju. Prethodna vlada je obećavala da će doneti zakon o saradnji sa tribunalom, a sad je to ipak ostalo ovoj vladi.
       - Saradnja koju će Jugoslavija postići sa Hagom pomoći će i nama i dati osnovne pravce koje ćemo i mi ovdje slijediti. Jugoslavija ima veću političku slobodu i mogućnost da uspostavi neke standarde koji će onda biti prihvatljivi i za RS. Očekujem da ćemo nakon uspostavljanja odnosa podijeliti iskustva Jugoslavije koja je već daleko više ušla u saradnju sa Haškim tribunalom nego mi.
      
       Da li je Koštuničina ideja o suđenju optuženima u sopstvenoj zemlji realna?
       - Tu će biti problema, ali politička snaga Jugoslavije i novog rukovodstva je velika tako da međunarodne institucije to neće moći jednostavno ignorisati. Nama ovdje bi mnogo pomoglo da se Haški tribunal neposrednije odredi prema ratnim liderima Bošnjaka i Hrvata. Ne mogu da vjerujem da ni jedan od ključnih ličnosti ta dva naroda nije na listi a da jesu sve političke ličnosti iz Republike Srpske. To već poprima elemente kolektivne odgovornosti. Pokušaj bacanja anateme.
      
       Pred izbore u RS Koštunica je primio vas, Šarovića i Čavića. Da li Beograd i Banjaluka dobijaju komplementarne političke garniture koje će moći da uspostave normalnu, neophodnu saradnju?
       - Uvijek sam nastojao da se partijsko-politički aspekt saradnje ostavi po strani i da je interes jednog istog naroda, oba dijela naroda s jedne i s druge strane rijeke, da sarađuje. Sada i lično poznajem dio ljudi iz nove vlasti pa iskreno vjerujem da će se lakše postići razni dogovori. I u Jugoslaviji i kod nas ima se na umu činjenica da je Bosna i Hercegovina država. Tako se i ponašaju svi, od predsjednika Koštunice, gospodina Đinđića do svih ključnih političkih ličnosti. I smatram da ćemo se sada brže i lakše dogovarati o svemu.
      
       Kako će međunarodna zajednica gledati na tu saradnju?
       - To je valjda interes međunarodne zajednice da Republika Srpska bude stabilnija. Valjda je interes da kod nas dođe do nekog uzdizanja ekonomske aktivnosti i stabilizacije političkih prilika. Valjda je interes da RS sarađuje sa vlašću koja se tretira kao demokratska.
      
       Ne izgleda da se političari iz Sarajeva slažu s vama?
       - To je znak da sarajevski politički establišment još nije shvatio da su se okolnosti u regionu promijenile. Nakon posjete gospodina Koštunice Sarajevu stanje će se polako mijenjati. Problem je što je dio političkog establišmenta u Sarajevu gradio svoje pozicije na teoriji žrtve, jer se smatralo da će se tako dobiti podrška međunarodnih institucija, finansijska i politička. U novim okolnostima takva teorija je anahrona, zastarjela.
      
       Specijalne veze između SRJ i RS, hoće li toga konačno biti i šta se pod tim tačno podrazumeva?
       - Treba biti realan i uspostaviti veze u oblastima gdje je to moguće. Jedino može biti sporno pitanje dvojnog državljanstva. Ali nama je izuzetno stalo do dvojnog državljanstva i smatram da na to imamo pravo. Taj dokument treba da omogući istinsku saradnju jednog te istog naroda u oblasti kulture, u obrazovanju, u nizu oblasti koje su vezane za tradiciju a posebno u oblasti ekonomije. Moji kontakti sa međunarodnom zajednicom pokazuju da ne bi trebalo biti većih rasprava.
      
       Politički nasilan prekid ekonomskih odnosa naneo je veliku štetu obema stranama. Da li je njihova obnova prioritet?
       - To je prioritet prioriteta! To je najlakši način kako da se Republici Srpskoj podignu privredne aktivnosti, a rekao bih i u Jugoslaviji. Prije prekida iz Jugoslavije smo uvozili razne proizvode u vrijednosti od gotovo 800 miliona maraka, a tamo smo izvozili za više od 400. U razgovoru sa kolegama iz vlade Jugoslavije i buduće vlade Srbije, stekao sam utisak da je to i njihov interes i čim prođe period utvrđivanja vlasti u Jugoslaviji, sešćemo i vrlo konkretno razriješiti nekoliko pitanja: od carina, procedura, papira za pojednostavljivanje međusobne trgovine.
      
       Kakvo stanje u privredi nasleđujete?
       - Pa, stopa nezaposlenosti oko 40 odsto, i dalje se povećava. Naslijedili smo stanje u kojem nema gotovo nijedne direktne strane investicije. To su priče o velikoj podršci međunarodnih institucija. Privatizacija je trebalo da se završi prije pola godine, a tek je počela. Penzioneri potražuju od vlade 120 miliona maraka za neisplaćene penzije u 1999. i 2000. godini. Neizvršene obaveze samo prema korisnicima budžeta iznose više od 280 miliona. To možda ne djeluje kao visoka cifra, ali cio buddžet je planiran na 860 miliona. Imamo ogroman trgovinski deficit. Više od milijardu maraka iznosi deficit u raznim trgovinama. Dvije trećine toga što uvozimo je roba široke potrošnje, a opreme za manje od deset odsto. Uvozimo da trošimo, a ne uvozimo da bismo podizali novu privredu.
       Prema mojim saznanjima, sa tri miliona dnevno, prihod je opao na 500 hiljada u ovom periodu. Istovremeno, stari dug prema svijetu do 1992. sa milijardu i dvjesta miliona povećan je za novih 580 miliona. Bez stvarnog rezultata u privredi. Novac je potrošen, otišao za robu, mi se zadužili a pravog efekta nije bilo.
      
       Kao da nema ni tračka svetlosti u tunelu?
       - Kad se sve poređa onda je vjerovatno posao premijera u RS jedan od najtežih poslova koji bi neko mogao zamisliti. Međutim, u reforme se mora ići i u promjene se mora ići. I mi znamo šta treba uraditi.
      
       Šta?
       - Prije svega, ići u ono gdje država može neposredno svojim odlukama da utiče. Prvo je povećanje naplate prihoda. To znači biti protiv korupcije. To je ključno. Imamo namjeru da formiramo poseban antikorupcioni tim koji će imati zadatak da pregleda sve zakone, da vidi koje su sve slabe tačke, i da eliminiše te nedostatke. Taj tim bi trebalo da predloži donošenje posebnog zakona za skraćenje perioda u kojem se mora donijeti sudska presuda povodom procesa u koje su uključeni nosioci javnih funkcija. Moramo uspostaviti kontrolu u svim finansijskim institucijama koje brinu o prikupljanju prihoda. Mora postojati interna kontrola u carinama, u finansijskoj policiji, u upravi javnih prihoda. To je prostor gdje možemo postići najbrže i najveće efekte, jer sve direktno zavisi od nas.
      
       Kada očekujete rezultate?
       - Neće se preko noći popraviti stanje, ali sam siguran da u roku od šest mjeseci ovo hoće dati efekte. Žestoko ćemo se boriti protiv rada na crno. Imamo procjenu da se tako gubi oko 300 miliona maraka godišnje. Zbog neplaćanja doprinosa za ljude koji rade na crno u privatnim preduzećima, izgubi se sto miliona maraka. Tim novcem, uz ono što već prikupljamo, ne bismo imali problema da isplaćujemo penzije, zdravstvo i školstvo na nekom pristojnom nivou za naše uslove.
      
       Kako ćete da pokrenete pitanje odgovornosti?
       - Rekao sam ministrima, oni će imati potpunu slobodu da vode politiku i poslove. Dođe li do problema, neću se ustručavati da smijenim ministra, taman izgubio i političku podršku Skupštine.
      
       Ići će se i na ispitivanje odgovornosti bivše vlade?
       - Ići će se na ispitivanje odgovornosti svih u skladu sa zakonom, bez političkog revanšizma i na bazi dokaza. Nemam namjeru proizvoditi afere, ali ono što znam da se događalo, da su političari zaustavljali raščišćavanje pojedinih afera, to nemam namjeru raditi.
      
       Mnoge su partije dobijale izbore obećavajući velika strana ulaganja. Rezultati su katastrofalni. Očekujete li promenu?
       - Promjenama u Jugoslaviji stvoreni su uslovi za priliv stranog kapitala. Jugoslovensko tržište možda jeste veće ali sva ostala su mala i nijedan ozbiljan investitor tu neće doći. Ali ako bi se sva ta tržišta povezala, ako se trgovina učini jednostavnijom, a pogotovo ako bi se postigao sporazum tipa onoga koji ima Turska sa Evropskom unijom, neka vrsta bescarinske trgovine, onda je ovaj prostor zanimljiv za investitore. Mnogi smatraju da će Jugoslavija i Hrvatska privući investitore i da ćemo mi biti zaboravljeni. Smatram da je sjeverni dio Republike Srpske idealan prostor: Sava blizu, autoput blizu, željeznička mreža blizu. I mi imamo veće iskustvo u ekonomskoj saradnji i sa Hrvatskom i sa Sarajevom i sa Beogradom. Neće biti jednostavno još dugo iz Beograda raditi sa Zagrebom. Mi smo već u toj poziciji.
      
       Odakle očekujete rešenje? Iz Pakta za stabilnost ili neke inicijative iz regiona?
       - Region je još frustriran. Dio regiona još živi sa strahom od nastanka nove Jugoslavije. To su političke gluposti, ali frustracije postoje. Trebaće još vremena, ali jedini je pravi potez ako inicijative dođu iz regiona. Pakt stabilnosti može nešto da nametne, može nešto da doprinese ali ne može riješiti problem. Problem se rješava samo ako inicijativa dolazi iz regiona.
      
       SLOBODAN RELJIĆ
      
       BRANKO PERIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu