NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Crveni karton

Ministar unutrašnjih poslova Oto Šili upozorava: "U Nemačkoj svaka politika koja makar podseća na nacionalizam vodi u propast"

      Posle gotovo jednogodišnje rasprave o tome da li zatražiti zabranu ekstremno desne Nacionaldemokratske partije Nemačke, sada su Ustavnom sudu u Karlsrueu podnesena čak tri zahteva da se stranka zabrani. Zabranu su zatražili vlada (krajem januara) i ovih dana oba doma nemačkog parlamenta. Zahtev donjeg doma, Bundestaga, za zabranu NPD zasniva se, prema rečima izvestioca Odbora za unutrašnju politiku Mihaela Birša, na "suštinskoj srodnosti" NPD sa (Hitlerovom) Nacionalsocijalističkom radničkom partijom Nemačke.
      
       Protiv odluke da se podnese zahtev za zabranu stranke glasali su poslanici opozicije, stranaka Unije i liberali. To su obrazložili strahovanjem da bi Ustavni sud mogao da odbije zahtev, što bi samo ojačalo NPD, odnosno - ako bi zahtev bio prihvaćen - pristalice stranke povukle bi se u ilegalu i to bi otežalo praćenje njihovih (ne)dela. Ipak, većina poslanika Bundestaga procenila je da u demokratskom društvu nema mesta za stranku kakva je NPD i razlozi za takvu procenu izneseni su na 207 stranica zahteva podnetog sudu u Karlsrueu.
       Dvojica profesora prava zastupaju Bundestag. Inače, govoreći o razlozima za podnošenje zahteva, Mihael Birš je rekao da stranka koja slavi nacionalsocijalizam i propagira rasizam, kolektivizam i princip vođe i bezuslovne poslušnosti, nema šta da traži u demokratiji. Argument da nema razloga da se stranka zabranjuje, jer na izborima dobija "samo" jedan odsto glasova, neodrživ je pošto su na osnovu člana 21 Ustava, koji predviđa mogućnost zabrane stranaka koje ugrožavaju demokratski poredak, pedesetih godina već zabranjene dve ekstremističke stranke. Ili, kako kaže zastupnik zahteva profesor Volfgang Lever, "demokratija je igra u kojoj postoje pravila kao i u fudbalu, a član 21 je crveni karton". Prema mišljenju političara i pravnih stručnjaka, između NPD i (Hitlerove) NSDAP gotovo i da nema razlika kada je reč o programu, strategiji, tradiciji i jeziku stranaka.
       Tako NPD koristi "izrazito vojnu retoriku koja onda prerasta u nasilje", kaže pravnik Ginter Frankenberg. Proteklih godina protiv članova stranke (u poslednjih pet godina broj je sa tri i po porastao na 6500) podneto je 770 krivičnih prijava zbog nasilja. NPD je, prema oceni državne bezbednosti, najradikalnija među ekstremističkim desničarskim strankama i pribežište je militantnih neonacista.
      
       Nemački socijalizam
       NJena strategija ima tri cilja: "borbu za glave, ulice i parlamente", u čijem ostvarivanju NPD tesno sarađuje sa skinhedsima i neonacistima.
       Stranka se zalaže za "nemački socijalizam" sa antikapitalističkim elementima, jer se "veliki kapital" optužuje da uništava radna mesta što ima odjeka na istoku Nemačke gde u nekim područjima nezaposlenost dostiže gotovo 20 procenata.
       Deo ideologije NPD su rasistički motivisano neprijateljstvo prema strancima i antisemitizam, a njeni čelnici relativizuju nacističke zločine u vreme Trećeg rajha. Profesori koji zastupaju zahtev Bundestaga da se NPD zabrani, ukazuju i na značajne političke posledice eventualne zabrane stranke - na taj način bio bi joj uskraćen pristup javnoj infrastrukturi - ne bi mogla da koristi medije, iznajmljuje prostorije za skupove niti koristi sredstva iz budžeta predviđena za finansiranje stranaka.
       Kako Birš kaže: neprihvatljivo je da se javnim sredstvima finansiraju protivustavne aktivnosti NPD koja je, zapravo, "prototip stranke koja bi morala biti zabranjena". Ali, više uticajnih političara upozorilo je da je (eventualna) zabrana NPD samo jedan od koraka (u pravom smeru).
       Tako je poslanik Zelenih Čem Ezdemir rekao da je zahtev za zabranu stranke samo jedan od koraka u borbi protiv desnog ekstremizma, dok je predsednik Odbora za unutrašnju politiku Bundestaga Ute Fogt izjavio da zabrana može biti samo jedan od elemenata borbe protiv ekstremnih desničara. Činjenica da je zahtev za zabranu NPD (najzad) podnet ukazuje na odlučniji pristup raščišćavanju sa ekstremistima, ali i poliranju sopstvenog ugleda u očima sveta. Zaista je neprimereno da Nemačka učestvuje u bojkotu Austrije zbog ulaska desničarskih narodnjaka u vladu, a istovremeno kod kuće iz godine u godinu raste nasilje prema strancima. Ministarstvo unutrašnjih poslova nedavno je saopštilo da je prošle godine zabeležen "tužan rekord" - ukupan broj krivičnih dela iz kategorije "desni ekstremizam, nasilje prema strancima, antisemitizam" porastao je za 59 odsto i registrovano je ukupno šesnaest hiljada slučajeva.
       Poređenja radi - rekord za prošlu deceniju, do ovog izveštaja, zabeležen je 1997. godine sa 11 700 krivičnih dela. Prošle sedmice, podnoseći izveštaj Službe za zaštitu ustavnog poretka (državna bezbednost), ministar unutrašnjih poslova Oto Šili rekao je da je broj militantnih ekstremista porastao sa devet hiljada na 9 700, a oni su počeli i "strukturno da se organizuju".
       Broj nasilnih dela prošle godine porastao je na 998 - to je čak za trećinu više nego 1999. godine. Naravno, objašnjenja za takav rast nikada ne nedostaje - broj razjašnjenih slučajeva porastao je za 74 odsto što samo svedoči da država nije bespomoćna u suočavanju sa desnim ekstremizmom, kažu političari.
      
       Mladi u čizmama
       Osim toga, zahvaljujući mnogobrojnim izveštajima o nasilju desničara i građani su postali budniji, učestalo prijavljuju sumnjive, jer osećaju da desni ekstremizam ugrožava celo društvo. Jedan od zanimljivijih poduhvata u naporima da se suzbije ekstremizam sa desnice jeste program ministra unutrašnih poslova Ota Šilija kojim bi ekstremistima trebalo da se olakša da se reše "lošeg društva".
       Tako se otvara "vruća linija" za one koji žele tu vrstu pomoći, služba bezbednosti iskoristiće kontakte koje ima među ekstremistima kako bi "napipala" one koji bi da se vrate u normalan život i pomogla im. Onaj ko to želi, može da računa na pomoć u nalaženju posla, stana, dobijanju kredita.
       Obećava se i status "krunskog svedoka" (zaštita) bivšim ekstremistima koji su spremni da svedoče protiv dojučerašnjih istomišljenika, a vođama desničara, spremnim da se pokaju, nudi se i mogućnost da "iščeznu iz javnosti", pa i da promene identitet, ako to žele. Istina, kritičari tvrde da će ceo program koštati sto hiljada maraka "po glavi", što je Šili odlučno demantovao - biće mnogo jeftinije, tvrdi. Zagovornici programa ne veruju preterano u mogućnost da preobrate glavešine desničara, ali veruju da mogu da pomognu mladim simpatizerima ekstremne desnice.
       Reč je o mladim ljudima koji marširaju u čizmama i kožnim pantalonama, koji su shvatili da taj marš nikuda ne vodi, ali zbog pritiska grupe ne mogu da napuste desnicu. Inače, u zvaničnim analizama razloga za porast nasilja zdesna, nema ničeg novog - sve je sažeto u oceni predsednika Johanesa Raua na jednom savetovanju u Lajpcigu prošlog meseca: "Mnogi među nasilnicima ne rukovode se čvrstim ideološkim opredeljenjima, nego bespomoćnim besom zbog neizvesne egzistencije. Mnogima nedostaje orijentacija (u životu)."
      
       Koliko god to bilo tačno, naročito na istoku zemlje, nije bez osnova ni primedba jednog od učesnika istog savetovanja:"Kada vidim na koji način danas političari zastupaju demokratiju nisam posebno iznenađen što su građani u toj meri nezainteresovani.
       Posmatram stranačke prvake kako jedan drugog vređaju i nazivaju zločincima ili desnim radikalima, vidim da su interesi izborne borbe potisli u drugi plan (prave) zadatke politike". Političari su, najzad, ipak krenuli u akciju.
       Tri zahteva Ustavnom sudu za zabranu NPD, program za pomoć onima koji bi da napuste ekstremnu desnicu, kampanja u medijima protiv desničara, otvoreno i jasno suprotstavljanje njihovim zahtevima, u poslednje vreme mnogo oštrije sudske kazne nasilnicima - sve to može da donese rezultate ili ih već donosi.
       Na prošlonedeljnom zasedanju Bundestaga usvojena je rezolucija kojom se od stranaka zahteva da problem stranaca ne zloupotrebljavaju u predizbornoj kampanji, a ministar unutrašnjih poslova Oto Šili upozorava: "U Nemačkoj svaka politika koja makar podseća na nacionalizam, vodi u propast." Na parlamentarnim izborima u dve nemačke savezne zemlje poslednje nedelje marta desnica je dobila upola manje glasova, što - naravno - ne znači da je posao obavljen.To je tek svedočanstvo da se ide u pravom smeru.
      
       NENAD BRISKI


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu