NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Duh vremena<br>Milivoje Glišić
Brutalan seks

Psihijatar Jovan Marić ustanovio je da su Srbi i u krevetu nebeski narod

      Najotmeniji su oni Srbi koji nisu Srbi. Koji se stide što su začeti na ovoj geografskoj širini i dužini. U modi je čisto srpska pojava, odricanje od identiteta. Nedavno je svoj primer istakao mladi reditelj Gorčin Stojanović, upravnik Jugoslovenskog dramskog: nije, veli, on kriv što su se njegov otac Leskovčanin i majka Hercegovka našli u Sarajevu, gnuša se sebe što je glasao za Koštunicu, proleće je a on u Srbiji, lično oseća da nije ništa, ali nacionalisti tvrde da jeste nešto...
       S druge strane, ima autora koji smatraju da su Srbi nešto posebno, naročito u krevetu. Nebeski narod! Jedna Zagrepčanka preporučila je prijateljici: ako hoćeš brutalan seks, idi u Beograd! Na toj liniji deluje psihijatar Jovan Marić, šef katedre i večiti gost Ruške Jakić. Prof. dr Marić je naučnim istraživanjem ustanovio da Srbin preferira grub seks, dok Srpkinja u zrelim četrdesetim postaje nesnosna u postelji. Pre toga glumi čednost, "ti si mi drugi", da bi impresionirala partnera.
       Iako brutalan u onim stvarima, Srbin nedovoljno poznaje potrebe žene, pa to nadoknađuje iscrpljivanjem.
       Antropolog Ivan Čolović suprotstavlja se ovoj tezi i kaže da to što je neko Srbin ne povlači specifičan nacionalno uslovljen način ponašanja u krevetu, ali ovde nije reč o Čoloviću, nego o Mariću.
       U intimnoj ispovesti za novine, profesor Jovan Marić priznao je da ga zaokuplja knjiga "Multiorgazmički muškarac" američkog psihijatra Čantrasa, da ustaje u sedam ujutro i slavi Đurđevdan, da jede piletinu i ribu, mlečne proizvode, voće i povrće, i da nikad ne bi išao na ručak s političkim konvertitima. "Kad bih se ponovo rodio, opet bih bio psihijatar." Savetuje košarkaše "Partizana" i psihološki ih održava. U poslednje vreme spava sve manje, ali ga teši Napoleon koji je, kaže, rekao da muškarac spava četiri sata, žene pet, a debeli šest! Žali što nema dara za pevanje, ali je uvek za interesantne, privlačne devojke. Šeta Knez-Mihailovom...
       Prof. Marić je šef katedre za medicinsku etiku na Medicinskom fakultetu, odskora i direktor Instituta za psihijatriju (gde je posmenjivao sve načelnike), ali tu njegove ambicije ne prestaju. Nedavno je upao u Srpsko lekarsko društvo, da bi bio predsednik. Dolazila je policija...
       Priča se u dobro obaveštenim krugovima da je miljenik ministra zdravlja Joksimovića.
       Jednom se između psihijatra Jovana Marića i novinarke Vesne Radusinović vodio javni dijalog.
       Marić:
       - Vi ste poznati po oštrom i britkom, da ne kažem opakom i zlobnom jeziku. Zašto to činite? Da li je to vaša karakterna osobina ili smatrate da jedino tako treba sa srpskim ženama sa kojima uglavnom razgovarate? I jedno malo lično pitanje - kažite mi nešto o ukusu Marića (Milomira, Vesninog momka). Jedan, to jest ja, volim vitku, a drugi Marić voli - tri tačkice. Pardon, šest tačkica ima ta reč. Zašto?
       Vesna:
       - Mislim da je ovom čoveku definitivno potreban dobar psihijatar. Mislim da je on zbog nečega jako iskompleksiran. Uostalom, mislim da su psihijatri najveći ludaci i da ne mogu nikome da pomognu. O tome šta on voli, ne bih u javnosti, to ću mu reći kad se vidimo. Ja sam zlobna i surova? I zašto to činim? Ja sam jedna fina osoba.
       Marić:
       - Ja sam psihijatar i bavim se ozbiljnim stvarima.
       Vesna:
       - Uostalom, on je psihijatar, nije esteta, nije njegov posao da komentariše moj izgled, da li sam debela ili nisam...
       Rezultat je, rekao bih, nerešen.
       U svojoj knjizi "Depresija -očajnički krik za ljubavlju" profesor Marić kaže da je žena od ranog detinjstva okupirana emocijama (muškarci su manje emotivni?) i ima potrebu da ih iskazuje i realizuje, ali ako je u tome sprečena, pada u depresiju. Ali, s druge strane, depresiju ne treba pobeđivati po svaku cenu, jer je patnja plemenita emocija koja umudruje čoveka. NJu treba iživeti, razmišljati, pričati o njoj i tako proći kroz svojevrsno čišćenje duše!
       Doktor Marić, pri tom, primećuje da nije čudno što su umetnici stvarali svoja najbolja dela dok su najviše patili!
       Izdvojio bih i sledeću tezu doktora Marića: najpre se rađa ljubav, sledi seks, pa onda, nažalost, zbog jednog i drugog, često nastupi depresija.
       U izvesnim okolnostima seks je, dakle, depresivan, čak i kod Srba! Dr Marić preporučuje, da se ne bi završilo sa sodom u očima i metkom u leđima, da partneri savladaju tehniku raskida. "Ukoliko smo intenzivno zaljubljeni, ili volimo nekoga, a smatramo da je ljubav najvažnija stvar na svetu, kada se desi raskid te ljubavi, jasno je da ćemo da patimo." Muška depresija je ređa, tvrdi autor, ali dramatičnija.
       U daljem naučnom radu doktor Marić je došao do zaključka da se muški i ženski hormoni razlikuju i da je zato ženski pogled na svet drukčiji od muškog. Priroda je, veli, muškarcu dala mišiće, a ženi lukavstvo, naročito u ljubavnim odnosima.
       Posebno bih naglasio značaj Marićevog otkrića da je u partnerskim odnosima važno ponašanje posle vođenja ljubavi. Tada se najbolje vidi da li neko nekome pripada ili ne. Ukoliko muškarac odmah ustaje i odlazi u kupatilo da se opere, tim aktom, nesvesno, prosto želi nju da što pre spere sa sebe. Isto je i kada ona njemu kaže: težak si, pomeri se!
       Muškarac se pomera i pali cigaretu...
       Dr Jovan Marić toplo preporučuje, preko Ruške Jakić, svoje delo "Kakvi smo mi Srbi", u dva toma. Deluje muški, voli ga ekran!


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu