NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Novo shvatanje stare igre

Mitovi se rasprodaju, fudbalske utakmice sele u sudnice, a posledice rasne diskriminacije ostaju nepresušni izvor zabave i profita. To su uzgredne priče o engleskom fudbalu, sa strane koja nije tako uzbudljiva kao utakmica

      Sa ushićenjem kojim su pratili rađanje fudbalskog mita u devetnaestom i njegovu ekspanziju u dvadesetom veku, Englezi na početku dvadeset prvog veka prate njegovo rušenje. Fudbaleri više nisu nacionalni heroji, već estradne zvezde potrošnog karaktera, a sama fudbalska igra, žrtva (okolo)fudbalskih zbivanja. Pre nepunih mesec dana Gordon Benks, zvanično "drugi najbolji golman 20. veka" (prvi je Rus, Lav Jašin), odrekao se onoga što nijedan engleski čuvar mreže osim njega nikada nije posedovao - medalje svetskog prvaka.
       Aukcijska kuća "Kristi" iz Londona pre dve godine formirala je Odsek za sport, telo koje sačinjavaju timovi stručnjaka raspoređenih u odeljenja za fudbal, boks, golf, tenis, kriket i skijanje. NJihov posao je utvrđivanje originalnosti, procenjivanje vrednosti i određivanje početne cene sportskih antikviteta koje vlasnici žele da prodaju.
       Krajem februara tekuće godine Odeljenje za fudbal posetio je 63-godišnji Gordon Benks, nosilac prelaznog priznanja "Najbolja odbrana svih vremena", koje je na Mondijalu u Meksiku 1970. stekao zaustavivši šut čuvenog Brazilca Pelea. Među šest suvenira koje je odlučio da proda, a sa dva svetska kupa na kojima je učestvovao kao prvi golman reprezentacije Engleske, našla se i zlatna medalja sa Mondijala 1966. Aukcija kod "Kristija" održana je 23. marta, a Gordon Benks ju je otvorio dirljivim govorom: "Najsrećniji i najtužniji događaji u mom životu vezani su za ovu medalju. U svakom trenutku mogu da prizovem trideset pet godina daleku ruku NJ. V. Kraljice Elizabete II koja mi je pruža. Danas ova medalja će postati vlasništvo nekoga ko sebi može da priušti takav luksuz. Za života nisam stvorio imetak koji bih ostavio svojoj deci, Robertu, Vendi i DŽuliji. Svesni da je medalja najvrednija stvar koju posedujem, a da nju nije moguće podeliti na tri jednaka dela, obavili smo porodični razgovor i odredili njenu sudbinu", rekao je čovek čiji je transfer iz "Lestera" u "Stouk Siti" 1967, izneo tada nezamislivih 52 500 funti sterlinga, što je danas nedeljna plata nekih fudbalera. Potom je obrisao suzu poteklu iz desnog oka (levo je izgubio u saobraćajnoj nesreći 1974), i, pre nego što je zahvalio prisutnima, još nekoliko sekundi nem stajao za govornicom.
       Anonimni kupac platio je medalju Gordona Benksa 124 750 funti. Drugi, takođe anoniman, dao je za kapu koju je Benks dobio pre finalnog susreta sa Nemačkom 1966. godine,
       27 025 funti. Uz prihod od ostalih suvenira koje je prodao istom prilikom, Benks, odnosno njegovi naslednici, inkasirali su ukupno 171 690 funti. Tako, nosilac ordena OBE, koji mu je kraljica 1972. dodelila zbog "doprinosa razvoju i afirmaciji nacionalnog sporta", više ne pripada ni sebi ni svojim potomcima, već istoriji i hirovima bogataša. Slučaj Gordona Benksa nije prvi ove vrste u modernoj Engleskoj. Deca Stenlija Metjusa i Bobija Mura takođe su rasprodala fudbalsko nasledstvo svojih očeva. Međutim, ovi su bili bolje sreće. Umrli su na vreme.
      
       RADOSAV MIKIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu