Koštunica iritira nas a ne mi njega. Mi njega samo upozoravamo da ne ide putem svog prethodnika

      Izbori su praktično pretvoreni u referendum I jedina tema je nezavisnost Crne Gore - da ili ne. Je li to dobro?
       - Nije dobro. Mi smo na izbore pristali pod pritiskom, iako smo mogli da nastavimo da vladamo bilo manjinski, bilo da sklopimo neki novi koalicioni sporazum. Nismo mislili da izbori treba da budu izjašnjavanje o državnom pitanju, iako smo znali da to pitanje "visi" kao najakutnije. Država je, jednostavno, taj nužan gabarit u koji smiještamo našu priču o boljem životu, a to ne može bez demokratije I čistih, utemeljenih stavova o ovom pitanju.
      
       Prema prognozama, očekuje se da će vaša partija dobiti većinu, ali da će i dalje postojati "intenzivna manjina" - tako to kažete u Podgorici - koja će biti protiv odvajanja Crne Gore. Kako će izgledati ta nezavisnost, s obzirom na to da je reč o temeljnoj vrednosti, za koju se obično smatra da je potreban "društveni konsenzus", to jest vrlo visok stepen unutrašnje saglasnosti?
       - Mene zabrinjava činjenica što mediji više razmišljaju o manjini nego o većini. Valjda se u svim demokratskim zemljama poštuje i gleda volja većine. Previše se, a ja mislim odnekud i ciljno, poteže argument da ne treba većina da bude većina, da ne treba Crna Gora da se ponaša kao što se ponašaju sve demokratske zemlje, da ako građani nešto odluči, da tako i bude. Čak ima zahtjeva da se odustane od neke demokratske namjere, iako je izvjesno da će imati većinu od 50, 60, 70 posto zato što postoji intenzivna manjina koja će napraviti problem. Koja je to država kojom vlada "intenzivna manjina"? Ta manjina treba da bude prepuštena političkoj eutanaziji, procesima koje će je marginalizovati, jer to nije opozicija u Crnoj Gori nego opozicija Crnoj Gori. Oni su dozirani, dobijaju politički adrenalin...
      
       Recite, odakle?
       - Iz Beograda. Direktno iz Beograda. Iz istih onih centara koji su podsticali srpski velikodržavni projekat. Ja se zaista pitam zašto se u Sava centru ne okupe Srbi iz Beograda, iz Valjeva, koji nijesu porijeklom iz Crne Gore, I da oni pitaju "šta to hoće Crna Gora?" Intenzivnu manjinu doziraju Crnogorci u Beogradu. Nije rekao niko sa Čubure da će Pljevlja proglasiti autonomiju - to su rekli Pljevljaci u Beogradu.
      
       Šta u DPS-u i vašoj koaliciji prepoznajete kao stav službene Srbije prema prilikama u Crnoj Gori?
       - Srbija nema stav. Ili, Srbija ima konfrontirane stavove, što proističe iz heterogene strukture njene vlasti koju čini 18 stranaka. Pogledajte šta govori Čanak, a šta Koštunica. Neoprostivo je da se on miješa u izbore u Crnoj Gori, optužujući jedan narod, nazivajući ga separatističkim. Milošević nikada nije koristio onako teške riječi, da vlast laže, i ako je rekao, rekao je to u nekom užem krugu.
       Srbija nema službeni stav. Ima ga Koštunica, ali to je njegov lični stav. Po Ustavu, on kao predsjednik čak nema ni pravo na stav.
       Racionalan izbor Srbije je da nema stav. Nego da ostavi nas da odlučimo na izborima.
      
       Mislite da je to pošteno?
       - Nije pošteno. Gospodin Vujanović je izjavio da za raspad zajedničke države neće biti krivi Crnogorci. Crna Gora je iskreno bila posvećena Jugoslaviji, ali taj projekat nije uspieo. I sad hoćemo da kažemo pokušali smo, bilo je lijepo, uz sve muke je bilo lijepo, ali nije racionalno tako se organizovati i idemo dalje.
      
       Šta biste vi voleli da vidite kao stav Beograda?
       - Da Beograd hoće Beograd. Da Beograd hoće Srbiju i da makne sa sebe Crnogorce - Miloševićeve bubnjare.
      
       Da li ste malo zabrinuti da bi sadašnja situacija i kampanja u prilog nezavisne Crne Gore, zbog toga kako se vodi, mogla trajnije da ošteti odnose sa Srbijom?
       - Ne. Pokvarićemo odnose sa srpskim nacionalistima, i u Srbiji i u Crnoj Gori. Srbija hoće da bude demokratska evropska zemlja i nema interesa da stvara konflikte u okruženju. Srbija mora da rešava ogroman problem koji ima sa Kosovom. Podsjetiću vas da je Đinđić rekao da se Ustav Srbije neće mijenjati dok se ne vidi status Kosova, a ambasador Protić je rekao da će taj status biti nejasan još dvadeset godina.
      
       Mislio sam na to da pojedine kvalifikacije kao što je "duboko usađeni velikosrpski nacionalizam", koju je upotrebio savetnik gospodina Đukanovića Grahovac, ili "velikosrpski hegemonizam", ili "Crna Gora nikad nije bila porobljena i neće ni biti", što u TV-spotu kaže premijer Vujanović, ili čak "teritorijalne pretenzije", što je rekla jedna novinarka na televiziji, mogu iritirati javnost u Srbiji.
       - Mogu da iritiraju kao što izjave Koštunice iritiraju javnost u Crnoj Gori, ovu intenzivnu većinu. Kada dođe u Herceg Novi, zaobilazeći zvanične državne organe, i kaže "ja sam predsednik dve srpske države". On uopšte nije predsjednik Srbije i Crne Gore, bile one srpske ili nesrpske države. On je predsjednik Jugoslavije, i to njegove, koju je naslijedio od Miloševića i u kojoj ne stanuju ni Srbija ni Crna Gora. Koštunica iritira nas a ne mi njega. Mi njega samo upozoravamo da ne ide putem svog prethodnika. Velikosrpski nacionalizam, velikosrpski hegemonizam, mislite da to ne postoji? Postoje stranke ovdje u Crnoj Gori koje promovišu takve ideje.
       Kada na promociji SNP-a izađu i skandiraju "ovo je Srbija", Predrag Bulatović izađe i kaže "nije ovo Srbija, ovo je Crna Gora". A nije to rekao kada je stajao iza Miloševića u Beranama, kada su to isto vikali. Sada on mora da emancipuje svoje biračko tijelo koje je otrovano velikosrpskim nacionalizmom. Kasni tri godine za nama.
      
       Imam utisak da je čitav koncept nezavisne Crne Gore zasnovan i na jednom idealizovanom viđenju budućnosti i idealizovanih odnosa u Evropi a naročito u neposrednom okruženju. Gospodin Đukanović, recimo, stalno govori o demilitarizaciji regiona, ali, ako pogledamo vesti, pre bi se reklo da se stvari razvijaju suprotno.
       - Nemamo mi idealizovane vizije budućnosti, mi imamo viđenje one budućnosti koja će nam biti zajednička, a to je demilitarizovanje Balkana. Sve puške u soške, a mlade vojnike na univerzitete. To je projektovana budućnost. To sigurno ova generacija neće dočekati, vjerovatno ni nekoliko sljedećih, ali treba postaviti cilj, pa makar po onoj izreci Dostojevskog: idete prema cilju, a psi laju.
      
       SRBOLJUB BOGDANOVIĆ