NASLOV: "O filo()ofiji"
AUTOR: Branko Romčević
IZDAVAČ: "Samizdat Free B92" Beograd 2001.

      Nenad Daković
      
       Ova knjiga sa neobičnim naslovom je prva knjiga Branka Romčevića koji spada među najmlađe naše autore postmoderne provenijencije. Ona je toliko dobra da može da posluži i kao redak (u našim uslovima) priručnik za savremenu filozofiju. Jer, u našoj i inače oskudnoj domaćoj filozofskoj produkciji, ona delimično pokriva prazninu, pošto je naša akademska filozofija, sudeći po objavljenim radovima, stigla negde do egzistencijalizma, odnosno, do šezdesetih godina veka koji je upravo završen. Drugim rečima, gotovo da i ne postoje ozbiljni sistematski radovi iz strukturalizma i poststrukturalizma koji se, ponekad, izjednačava sa postmodernom, što je i Romčevićevo stanovište.
       Zato nije neobično što je ove studije posvećene filozofiji Žaka Deride, Žorža Bataja, Fransoa Lioatara, Pegi Kamuf, Žila Deleza, Žana Bodrijara i od domaćih autora Novice Milića, Radomira Konstantinovića i Branke Arsić (zaboravio sam na Mišela Fukoa).
       Moglo bi se reći da Romčević u ovim ogledima istražuje osnovne linije preloma ili "linije bekstva", kako bi rekao Delez, koje je savremena filozofija artikulisala postajući pisanje koje dekonstruiše modernu filozofiju, odnosno, metafiziku. Metafiziku koja iz područja filosofije, od Platona naovamo, isključuje sve ono što po ontoteološkom nazoru određuje logos filosofije kao filosofiju ili "ljubav prema mudrosti". Tako je Platon isključio dlaku, nečistoću i blato a Dekart žene i crnce iz sveta filosofije. Prateći, preko recepcije Deridinog dela, ovaj proces savremene dekonstrukcije metafizike kao "potragu za drugošću i razlikama koja filozofiju čini mogućom ali i nemogućom, strukturama koje prave pukotine u diskursu filozofije", Romčević, pozivajući se na Gašea i Rortija, približava se artikulaciji "kontrastruktura" koje su, prema Gašeu, "podjednako uslovi mogućnosti ali i nemogućnosti izvora i temelja metafizike, jer metafizičke pojmove čine nemogućim, one sprečavaju njihovo zatvaranje oslobađajući filozofiju od referencijalnih pretenzija; premeštajući diskurs sa sveta na tekst, filozofija postaje samo jedna forma pisanja. Iz istih razloga za Bataja koga naziva "neistrošenim filozofom" "za suverenost nema mesta u filosofiji".
       Prateći, dakle, ovaj sukob "struktura" i "kontrastruktura" kao osnovno obeležje savremenog poststrukturalizma, Romčević će u zaključnom eseju ovaj spor izraziti preko "Filosofije palanke" kao spor filo(s)ofije i filo(z)ofije, pošto u tom kontekstu "Filosofija palanke" jeste izvesna originalna filo( )ofija, ali ne kao neutralnost ili prosta suspenzija njihovih suprotnosti, pošto je palanka, u stvari, mesto(strategija) isključenja ili metafizika. Ubistvo Ćirila-filozofa i njegovo isključenje iz palanke kao filo-zofa (ljubitelja mraka, a ne mudrosti) svedoči o tome. U svakom slučaju, u Romčeviću je naše malo jato postmodernista dobilo značajnog letača.