NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Žanetićarije<br>Voja Žanetić
Vlast i ribe

      Lepo je vreme, pa puče akvarijum. Gledasmo tako, neko muško društvo i moja malenkost, ribe na ulici, naravno neobavezno i bez harasmenta, te nam apsolutno slučajno i bez zadnje namere pade Jedan Političar na pamet. Naime, neke od devojaka su izgledale kao da su malo iz pasivnih krajeva, koje pa opet, neki moji prijatelji, pasivne krajeve, mislim, zovu Vukojebine. Pade tu i neki vic nekome na pamet... No, nije to toliko ni važno, koliko je bitno da smo sa teme Jednog Političara brzo prešli na neke slične fenomene, čisto da nam se "usnice" ne bi "spojile" ćutanjem...
       Elem, neko se tu za kafićkim stolom setio "Oženi me, Čedo!", natpisa na grudima nekog devojčurka osokoljenog, kako studentskim šetnjama, tako možda i činjenicom da je Čeda za vreme rečenih šetnji bio na čelu, te većini žena leđima okrenut... Potom smo evocirali uspomene na Milovana Bojića, Martija Feldmana srpske medicine, za koga se pričalo da je bio lekovit za neke ovdašnje pevaljke. Pa Drug Tito, za koga se "znalo" da je, iako jednom nogom u grobu, jednom od dve preostale noge u nekoj operskoj pevačici... Degutantno, znam, ali ja samo pričam šta sam čuo.
       Vrhunac kafićke rasprave bio je na temu "Uticaj Vlasti i Moći na stepen ložnje kod Riba". Pa smo zaključili da se, kao, devojke & žene ne pale više na odlikaše nego na velikaše. To mi je bilo malo morbidno, moram da priznam. Ne razumem šta bi ih tu ložilo. Odma sam zamislio kako ženska NN osoba pritrčava Đinđiću, kida vlastiti grudnjak zubima i sikće: "Donessssi mi Uredbu!" Može i Dinkić - imamo sličnu scenu - u kojoj Ona uslovljava skidanje čarapa skidanjem kamatnih stopa. Ili, eh, susret između lepe žene koja se pali na Nacrt Zakona, sa jedne i Ministra Pravde, sa druge strane. On joj pokazuje paragrafe, a ona uzbuđeno sopće, u gotovo samrtnom ropcu. Blesavo, znam, ali ne palim se ja nego tamo neke. Ako ih uopšte ima.
       A posle čitanja ovog teksta.
       Gledanje u Budućnost: Da ne veruješ kako sudbina može da definiše stvarnost.
       Igrao se, dakle, basket u Podgorici - "Budućnost" i "Partizan". I nekoliko miliona raje je kliktalo telekomanderom po televizorskim kanalima, e da bi prekratili vreme uz ovo malo preostalih ovdašnjih košarkaša u ovo malo preostale Jugoslavije. I šteta što na svim kanalima nije bio tip u crnogorskoj narodnoj nošnji koji maše srednjim prstom bilo koje ruke - pošto se upravo to desilo po pitanju gledanja košarke iz ex Titograda. Objašnjenje sledi.
       Elem, neko ko je zadužen za lovu podgoričke "Budućnosti" je potezom rečenog prsta ukinuo prenos za sve one što nisu došli u "Moraču", a ima ih takođe rečenih nekoliko miliona. Cela operacija izvedena je da bi što više ljudi došlo da gleda basket uživo u rečenu dvoranu, a na čijem se ulazu naplaćuju karte. Tih "uživo" ljudi bilo je jedno dve-tri hiljade.
       I da bi sve bilo još veselije, poručilo je iz Podgorice da se TV signal utakmice mogao preuzeti iz Švajcarske(?), ko je znao da ga nađe, a nije znao niko jerbo je to bila tajna.
       I sad, kad krajnje pojednostaviš stvari, te se malo poigraš rečima ispada da:
       a) Onaj Jedan što u Podgorici kontroliše Lovu Budućnosti...
       b) smislio je metod kako da, kad plate ulaznicu, uživaju tri hiljade ljudi...
       v) ...a nas nekoliko miliona ostalih možemo i njemu jednom i svima njima da pljunemo pod prozor...
       g) ...a da bismo i mi mogli da uživamo kao i njih tri hiljade i jedan u Podgorici, treba da nam se da signal iz Švajcarske, koji je tajni, što je za Švajcarsku i normalno.
       d) pa posle kaži da život ne daje najbolje definicije.
      
       NO COMMENT: Ne želim da komentarišem. Samo moram s nekim da podelim. Iz novina je, objavljeno je u ponedeljak, a predstavlja sadržaj jedne epizode TV serije "Predsednik", koju neko sigurno gleda. Citiram:
       "Adrijan obaveštava Marikarmen o Abelovoj poseti Ignasiju. Marikarmen veruje da će Ignasio ponovo biti njen. Agenti čuju razgovor između Kancole i Ovadije. Beatris sumnja u Adrijana. Eliseo pokazuje Ignasiju novine i sliku Euhenije, i kaže da je siguran da je ona majka Beatris..."
       Eto. Sad mi je lakše - i vi znate šta se tu događa. Pa vi nađite nekog svog da ga obavestite.
       Beton politika: Priča se po kraju da Šešelj ima nameru da ubije Čanka, jerbo se od vojvođanskih, da izvinete, razmišljanja ne primećuje šta, da izvinete, razmišljaju radikali. A kod Čanka se sad puno razmišljalo o Beočinskoj cementari. I kol'ko sam ja skonto tu problematiku, još su Slobini prodali cementaru, al' je nisu naplatili. Sad bi Ovi Novi da je naplate, a od čega teritorija pod kontrolom OVBBS (Oslobodilačka Vojska Banata Bačke i Srema) neće videti ni cvonjka ili možda i hoće ali cvonjak neće pasti u Vojvodinu iz Čankovih, nego iz Đinđićevih /Koštuničinih ruku. Baš jedna šoder situacija. A čudo, beton je u pitanju.
       Aj', pa ćemo o tome možda sledeće nedelje. Ako vam se i ova uopšte dopala.


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu