NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Mađarski zakon neprihvatljiv

Davanjem specijalnih prava jednoj kategoriji građana (i to još po etničkim kriterijumima) u direktnoj je suprotnosti sa odredbom rumunskog ustava. Zbog toga su zvaničnici u Bukureštu kategorični da se mađarski zakon neće primenjivati na teritoriji Rumunije

      (Beta specijalno za NIN)
      
       Zakon o pravima Mađara, koji kao nacionalne manjine žive u susednim zemljama, u Rumuniji je energično osuđen i odbačen. To su u više navrata isticale najviše rumunske političke ličnosti. Izjavu u tom pravcu nedavno je ponovio predsednik Jon Ilijesku, posle samita centralno-evropskih zemalja u Italiji, gde je imao seriju bilateralnih susreta i razgovora, uključujući tu i susret sa predsednikom Mađarske Ferencom Madlom.
       Šef rumunske države izjavio je da je zakon o kome odlučuje mađarski parlament, a kojim se daje čitava serija olakšica Mađarima iz Rumunije i drugih susednih zemalja, za njegovu zemlju neprihvatljiv. Tim povodom, on je, ukazujući na dobre bilateralne odnose dve susedne zemlje, pozvao mađarsku stranu na uzajamne konsultacije, što je u obostranom interesu. Osuđujući međutim odredbe tog zakona, Ilijesku je istakao da posebno smatra neprihvatljivim odredbe kojima se predviđa izdavanje specijalnih legitimacija pripadnicima mađarske nacije u susednim zemljama. "Ne razumemo takvu meru, ona je potpuno neevropska", bio je kategoričan Jon Ilijesku.
       Na novi mađarski zakon oštro reaguju i rumunski senatori i poslanici. Oni su pozvali ministra inostranih poslova Mirčeu DŽoanu da dođe u parlament i obavesti ih o rezultatima svojih nedavnih razgovora sa visokim mađarskim ličnostima, kao i o daljem razvoju situacije u vezi sa donošenjem spornog zakona. Ovde se, naime, ne prihvata mađarsko tumačenje da se radi o pitanju iz domena unutrašnjeg zakonodavstva, koje je u celosti usklađeno sa evropskim normama i standardima o pravima i položaju manjina. Uz predsednika Ilijeskua, premijer Adrijan Nastase i brojne istaknute političke ličnosti, oštro su kritikovale odredbe mađarskog zakona, jer se on zapravo odnosi na položaj i prava rumunskih građana.
       Rumunskim Ustavom utvrđena je jednakost svih državljana ove zemlje bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Davanjem specijalnih prava jednoj kategoriji građana (i to još po etničkim kriterijumima) u direktnoj je suprotnosti sa ovom ustavnom odredbom. Zbog toga su rumunski zvaničnici bili kategorični u izjavama da se mađarski zakon neće primenjivati na teritoriji Rumunije, bez njene saglasnosti.
       Prava koje se obezbeđuju pripadnicima mađarske nacionalnosti značajna su i ni u kom slučaju ne mogu se smatrati simboličnim gestom matične države koja brine o svojim sunarodnicima van njenih državnih granica. Mađarima iz susedstva se priznaje pravo na rad i prava iz socijalnog (penzijskog, invalidskog i zdravstvenog) osiguranja. Daje se specijalna finansijska pomoć mađarskim porodicama u susednim zemljama, čija deca pohađaju školu sa nastavom na maternjem jeziku, čime se pohađanje tih škola posebno stimuliše i očigledno deluje na odluku roditelja koju školu će pohađati njihovo dete. Mađari iz susednih zemalja imaju i prava na povlastice u svim vidovima saobraćaja a deca i starija lica imaju pravo na besplatnu vožnju u gradskom saobraćaju u mađarskim gradovima.
       Prava i privilegije pripadnika mađarske nacije u susednim zemljama, odnosile bi se i na članove njihovih porodica, a pre svega na bračnog druga i decu, bez obzira na njihovu stvarnu etničku odnosno nacionalnu pripadnost. Svi oni bi imali legitimacije na osnovu kojih bi dokazivali pripadnost mađarskoj naciji i mogli da koriste beneficije novog zakona svoje matične zemlje. Niko međutim nije objasnio kojim metodama će se utvrđivati procenat mađarske krvi kod rumunskih građana, već će se to kako izgleda konstatovati na bazi ličnog opredeljenja svakog pojedinca. Zbog siromaštva u Rumuniji i olakšica (a posebno prava na rad i socijalno osiguranje u bogatijoj i razvijenijoj Mađarskoj), upozorenje premijera Adrijana Nastasea da ćemo jednog dana "konstatovati da u Transilvaniji živi sedam miliona Mađara", ne zvuči kao jezičko-politička hiperbola, već kao logično i ozbiljno upozorenje.
       Novi mađarski zakon budi u Rumuniji stare etničke tenzije, neprijatna sećanja i sumnjičenja koja su morala da budu prevaziđena pre pet godina potpisanim Ugovorom o prijateljstvu i saradnji, kojim su regulisana sva sporna pitanja dve države i nacije, počev od granica do prava i položaja nacionalnih manjina. Zaključivanjem tog ugovora, položaj Mađara u Rumuniji, bez sumnje je kvalitativno unapređen. Demokratski savez Mađara u ovoj zemlji se upravo u tom periodu afirmisao u političkom životu kao konstruktivna snaga čiji su, bez sumnje, veoma kvalitetni i kvalifikovani kadrovi bili uticajni i odgovorni članovi desničarske vladine koalicije u periodu od 1996. do 2000. godine. Posle izbora krajem prošle godine, taj savez je stupio u neformalnu koaliciju i sa novom, manjinskom vladom levice, obezbeđujući svojom podrškom u parlamentu ne samo opstanak na vlasti kabineta premijera Adrijana Nastasea, već i političku stabilnost u zemlji koja joj je neophodna na putu ekonomskih reformi i integracije Rumunije u Evropsku uniju i NATO.
       Za razliku od lokalnih organizacija Mađara u Transilvaniji, kojima se po logici stvari veoma dopadaju odredbe novog zakona iz Budimpešte, lider Demokratskog saveza Mađara u Rumuniji Marko Bela upozorio je na brojne zamke koje njegovi donosioci, očigledno, nisu imali u vidu izjašnjavajući se za njegovo usvajanje. On je upozorio da bi olakšice za zapošljavanje mogle dovesti do masovne emigracije, pre svega kvalifikovane radne snage iz Rumunije u Mađarsku. "Naš interes nije da izvozimo radnu snagu, već da ovde stvaramo nova radna mesta, za šta je potrebna dobro osmišljena strategija."
       Marko Bela je s razlogom zabrinut. Eventualni odlazak većeg broja mladih i kvalifikovanih rumunskih državljana mađarske nacionalnosti na rad u matičnu zemlju, naneo bi neprocenjivu štetu vitalnim interesima mađarske manjine u Rumuniji i njenim nastojanjima da očuva svoj nacionalnni i kulturni identitet, a politika kvalitativnog i kvantitativnog slabljenja i smanjivanja te manjine ne može biti ni u širem interesu mađarske nacije.
      
       MIRKO ATANACKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu