NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Još bez srećnog kraja

Saradnja sa Haškim tribunalom postala je, očekivano, alfa i omega ostvarenja svih ekonomskih planova, od kojih je donatorska konferencija tek prva u redu. Sa manje političkog kockanja, ekonomistima, a pre svega običnom svetu, ne bi morao da se "oduzima dah" na svaka tri meseca

      Evo jednog predloga: sportska kladionica "Lavovi" ili neka druga, mogla bi da počne da prikuplja opklade građana vezane za dva pitanja: "Da li će 29. juna zaista biti održana donatorska konferencija za Jugoslaviju?" i "Da li će Amerikanci na njoj učestovati?". Ukoliko na prvo ili oba pitanja odgovor bude odrečan, građani pesimisti, koji veruju da je politika ovde i dalje drugo ime za tvrdoglavost, mogli bi da zarade neku siću, na opštem gubitku. Ukoliko se pokaže obratno, da su građani optimisti dobro procenili da se kod nas sve nekako isporuči u poslednji čas, oni bi mogli da čine podskup malo većih dobitnika, u skupu dobitnih kombinacija za Srbiju.
       Saradnja sa Haškim tribunalom, prvorazredno spoljnopolitičko i unutrašnje ekonomsko pitanje prvog reda, svedeno je u poslednjih mesec dana na nivo prizemnog kockanja na relaciji SNP- DOS - predsednik Jugoslavije, a da se malo ko ozbiljno potrudio da objasni koliko ta vrsta igre na sreću košta.
       Prema procenama Svetske banke i Evropske komisije, organizatora Druge donatorske konferencije za Jugoslaviju 29. juna u Briselu, na tom skupu moglo bi ukupno da se prikupi milijarda i dvesta miliona dolara. Oko pola milijarde dolara već je dobijeno - deo je iskorišćen, a deo ugovoren, a u Briselu se u maksimalističkoj varijanti računa na nekih 600 do 700 miliona dolara novih para. Princip konferencija je takav da sve ono što se prikupi na prvoj, ulazi u zbir sledeće donatorske konferencije.
       "Prva konferencija, održana u decembru, može se tretirati prvenstveno kao humanitarna jer je njen osnovni cilj bio obezbeđivanje novca za elementarno preživljavanje. Druga konferencija ne zanemaruje socijalne ciljeve, ali je znatno više usmerena na prikupljanju novca za osposobljavanje srpske privrede za održivi razvoj", kaže Mihajlo Crnobrnja, specijalni savetnik u srpskom ministarstvu za ekonomske odnose sa inostranstvom. Sam Crnobrnja je na tom mestu kao jedan od eksperata koje nam je kanadska vlada, u okviru tehničke pomoći SRJ, dodelila na duži rok.
      
       Pogodi ko dolazi na ručak?
       Jedan od glavnih ciljeva vlade je da ubedi članice G 7 najrazvijenijih zemalja da između 100 i 200 miliona dolara odobre za pokrivanje budžetskih i vanbudžetskih deficita. Kad ovaj tekst bude u štampi (u sredu uveče) već će biti završen ručak na kojem će Goran Pitić, ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom, Gordana Matković, ministar za socijalna pitanja, i Božidar Đelić, ministar finansija, pokušati da ubede diplomatski kor da svojim vladama pošalju još jednu poruku da su reformski ciljevi vlade ozbiljni. Ako svaki diplomata ode s impresijom da Jugoslaviji treba dodeliti još 5 do 15 miliona dolara povrh, već određene sume, to je 100 miliona dolara više za lekare, profesore i druge štrajkače koji ovih dana opsedaju vladu. U sredu bi (prema rasporedu), vlada među predloženim ekonomskim projektima napravila političku trijažu "prioriteta nad prioritetima". U petak bi, prema ovoj satnici, svi projekti bili već završeni, upakovani i spremni za prezentaciju pred ljudima iz Svetske banke 26. juna. Ali dotle ima još mnogo dana jer sve može da bude i drugačije.
       Ukoliko konferencija bude polovično uspešna, ili ako bude odložena za oktobar (o čemu se šapuće), srpska vlada biće prinuđena da znatno smanji budžetske izdatke.
       Čak i pod pretpostavkom da srpska vlada odluči da nedostajuća sredstva obezbedi ubrzanom privatizacijom, novac po tom osnovu ne bi mogao da stigne pre jeseni (u međuvremenu ćemo biti "kratki" za 100 do 200 miliona dolara), a prodaja u žurbi i pod pritiskom sigurno bi imala uticaja na cenu.
       Ekonomski savetnik potpredsednika savezne vlade Boris Begović koji je do nedelje boravio u Vašingtonu, izgubio je glas objašnjavajući koliko šta košta u ovoj priči.
       Polovično uspešna donatorska konferencija mogla bi se preživeti, ali postoje stvari koje je mnogo tragičnije prokockati. Jugoslovenska delegacija sprema se da u julu zatraži veliki otpis duga od Pariskog kluba poverilaca, i osnivača Haškog tribunala. Jugoslovenski cilj da nam se otpiše dve trećine duga i da dobijemo najpovoljnije rokove otplate, ostvariv je samo ako poverioci pokažu blagonaklonost za argument da su izbeglice, građani Jugoslavije. U tom slučaju domaći društveni proizvod delio bi se sa većim brojem stanovnika i bio spušten ispod 870 dolara, što je uslov za tretman najsiromašnije zemlje. De fakto, izbeglice su građani Jugoslavije i većina nema nameru da se ikada vraća u svoj bivši kraj, ali kad se dođe do računanja, politička (ne)naklonost igra veliku ulogu. Ukoliko se poverioci pokažu mrzovoljnima, SRJ će dobiti "hjustonske uslove" za otpis duga, a to znači mnogo manji otpis i teže uslove otplate. Pojednostavljeno, u drugom nizu godina život bi nam se bukvalno sveo na danonoćni rad za otplatu dugova, bez nade da se u zemlji nešto poboljša.
      
       Umetnost računanja
       Ista priča se ponavlja i sa Londonskim klubom komercijalnih poverilaca među kojima američke komercijalne banke imaju presudnu reč. A to nije kraj spiska. Kad se podvuče crta, ima razloga da se postavi ozbiljno pitanje koaliciji DOS - da li želi da sačuva vlast ili da u bugarskom, rumunskom, moldavskom scenariju bude oduvana od nacionalista i populista bilo koje vrste.
       Isto pitanje, malo preformulisano, postavlja se i pred predsednika Jugoslavije: zašto je dobio 51 odsto glasova i poslao bivšeg predsednika Slobodana Miloševića u istoriju? Bar delom jer su birači bili siti bede.
       Novac od očekivanih donacija bio bi prema tri nesporna prioriteta usmeren u socijalu, energetiku i poljoprivredu, kaže Crnobrnja."Postoji iskren napor međunarodne zajednice da donatorska konferencija uspe, i da se planirana suma dostigne", kaže sagovornik NIN-a.
       "Uprkos rejtingu Jugoslavije kao jedne od najkorumpiranijih zemlja u svetu, duboka sondaža dve afere, jedne na lokalnom nivou, i druge u Crvenom krstu Jugoslavije, pokazala je da je bilo zloupotrebe novca, ali ne i bilo kakve sistematske korupcije." Rejting jugoslovenskih vlasti u dosadašnjem korišćenju donacija je dobar i to je još jedan poen koji treba iskoristiti", kaže Crnobrnja.
       Svi igrači u ovom kidanju živaca imaju pomalo kratak fitilj. Miroljub Labus, potpredsednik Savezne vlade ozbiljno je upozorio međunarodnu zajednicu da politika uslovljavanja može da bude veoma kontraproduktivna. Evropski parlament blokirao je u utorak predlog za mikrofinansijsku pomoć Jugoslaviji u visini od 300 miliona evra. Kako je javila agencija Sense, nije u pitanju zla volja prema Jugoslaviji već odnosi snaga unutar EU.
       Neke sagovornike NIN-a sve ovo što se događa sada, pomalo podseća na situaciju u kojoj je jednom davno bio poslednji premijer bivše Jugoslavije Ante Marković. Postojala je dobra namera međunarodne zajednice da odobri finansijsku pomoć, ali je prethodno traženo ispunjavanje nekih uslova što Marković nije bio u stanju da uradi. Kad je zemlja bila već u fazi raspada, pomoć je nuđena bezuslovno, ali je bilo suviše kasno.
      
       Lista isporuka
       Od tog vremena - mogućeg iskliznuća u tajmingu sa obe strane - ova sadašnja situacija razlikuje se u jednoj stvari: prilikom posete SAD, jugoslovenski predsednik obećao je da saradnja sa Haškim tribunalom neće biti problem. Amerikanci, koji su od tog vremena gotovo bez izuzetka Koštunicu proglasili svojim favoritom, takvi su ljudi koji očekuju da se data obećanja ispune. I takva su nezgodna politička sila da što je odlaganje duže, povećavaju svoju cenu.
       U različitim odjecima vašingtonskih rasprava koje dopiru do Beograda, ima više i manje loših vesti - od razumevanja da Koštunica ima problema sa SNP-om, do očekivanja da će to biti prevaziđeno na već predloženi način, bez donošenja specijalnog zakona. U troškovne stavke koje bi dovele Amerikance na donatorsku konferenciju, po tamošnjim izvorima, spadaju izručenje jedne osobe iz okoline Miloševića, neodređenog broja vojnika iz bosanskog rata i dva-tri srpska policajca, plus otvaranje procesa koji bi do kraja leta doveo Miloševića do haške klupe. Ovo poslednje je u ponedeljak otvoreno saopštio Dinkić.
       Na zamišljenoj kladionici s početka teksta u utorak uveče jezičak je ipak blago prelazio na stranu američkog pojavljivanja u Briselu. Ako se sve u poslednja 24 časa po jugoslovenskom vremenu reši, kao što tipuju malo sarkastični i zdravo iznervirani ekonomisti reformisti u obe vlade, postaviće se ozbiljno političko pitanje: ako je cela zavrzlama sa Hagom mogla da se reši bez donošenja posebnog zakona, čemu je služilo tri meseca natezanja? Donatorska konferencija mogla je za vladine eksperte da bude puka tehnika, a ne tragika.
      
       TANJA JAKOBI
      
      
Bukvar o donatorima

Ko ih saziva i kada: Donatorske konferencije organizuju se za sve zemlje koje primaju pomoć uz program MMF-a i Svetske banke. To je način da se okupe svi donatori i da izađu u susret potrebama zemlje onako kako te potrebe procenjuju Fond i Banka.
       Ko su glavni finansijeri: Donatori mogu biti multilateralne organizacije kao što su Svetska banka, Evropska banka za obnovu i razvoj, Evropska investiciona banka, ili zemlje donatori. Među najveće donatore spadaju Norveška, Holandija, Velika Britanija, Austrija, Italija i Grčka. Iza njih su Francuska, Španija i SAD. Ova poslednja ima najveću specifičnu težinu zbog izrazitog političkog uticaja.
       Ko predlaže projekte, a ko odlučuje: Projekte predlaže vlada jedne zemlje. U našem slučaju vlada se trudi da predloži one projekte čije finansiranje deluje realno i utemeljeno, kao što je, na primer, izgradnja mosta na Dunavu kod Novog Sada. Za donatorsku konferenciju se uvek predlažu projekti čija je vrednost veća od planirane, da bi se posle trijaže, sišlo na nižu cifru. O tome koji će programi biti finansirani, odlučuju donatori prema svom afinitetu. Tako je SRJ dobila značajnu pomoć za reformu javne uprave i rešavanje pitanja u urbanizmu, iako to nisu bili naši prioriteti.
       Kako donatori biraju projekte: SRJ je japanskoj vladi predložila projekte u visini od 400 miliona dolara, računajući na jednu čevtrinu te sume na kraju priče. Japanska delegacija je dve nedelje boravila u Beogradu, Kraljevu i Nišu da bi se upoznala sa konkretnim projektima za koje se traži novac. Neki donatori dodeljuju novac samo za sektor (energetika, građevinarstvo itd.) i ne traže specifikaciju pojedinačnih projekata. Najređi donatori daju novac bez reči.
       Da li su donacije dovoljne: "Nisu", smatra ekonomista Snežana Popovčić-Avrić. "Mnogo su važnija direktna strana ulaganja koja su kod nas na izuzetno niskom nivou." Jugoslaviji je godišnje potrebno dve milijarde dolara da bi pokrenula privredni razvoj, a u poslednjih osam godina ukupna direktna ulaganja procenjena su na 4,6 milijarde maraka.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu