NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Prozor u svet

Krugovi domaćih kompjuterskih stručnjaka brujali su zbog vesti da “Majkrosoft” dolazi u Srbiju, tim pre što niko nije tačno znao zašto doalazi, šta nudi i, još važnije, šta trazi. Jasno je da budućnost cele planete počiva na telekomunikacionoj strukturi na svim nivoima. Uključivanjem u tu trku naši ljudi imaju mnogo više mogućnosti da nadoknade propušteno.

      Prošlog četvrtka u Centru "Sava" održana je konferencija o informatičkim servisima "Sinergija", na kojoj je počasno predavanje održao i srpski premijer Zoran Đinđić. Tada je saopštio javnosti da će američki kompjuterski gigant "Majkrosoft" postati savetnik savezne i republičke vlade prilikom izgradnje informatičke infrastrukture u državnoj upravi. Potpisano je "Pismo o namerama" između naše države i "Majkrosofta" od koga se očekuje pomoć u kompjuterizaciji školstva, zdravstva i carinskog sistema, za početak.
       Nedeljama pre konferencije, krugovi domaćih kompjuterskih stručnjaka brujali su zbog vesti da "Majkrosoft" dolazi u Srbiju, tim pre što niko nije tačno znao zašto dolazi, šta nudi i, još važnije, šta traži. Jer, poznata je činjenica da je 96 odsto celokupnog softvera (ponajviše, upravo "Majkrosoftovog") na našim računarima ilegalnog porekla. Prirodno, kakav god dogovor "Majkrosoft" pravio sa našom vladom, pitanje piraterije softvera biće jedna od nezaobilaznih tačaka dnevnog reda.
       Đinđićevo saopštenje ponešto je razjasnilo. Vlada se odlučila na potez kojim se, ako sve bude išlo po planu, preskače nekoliko propuštenih stepenica u povećanju automatizacije i efikasnosti državnih struktura. Još i pre raspada Jugoslavije bili smo, na državnom nivou, u značajnom zaostatku u toj oblasti, a protekla decenija bila je ključna za razvoj informacione tehnologije. Progres u toj sferi je strelovit - kompjuterska oprema koju kupite danas, biće zastarela već za šest meseci. Jasno je da budućnost cele planete počiva na telekomunikacionoj strukturi na svim nivoima, poslovnom, edukativnom, zabavnom itd. Uključivanjem u tu trku sa ove pozicije, kako je to predstavljeno tokom "Sinergije", naši ljudi imaju mnogo više mogućnosti da nadoknade propušteno.
      
       Tehnološki višak
       Od "Majkrosofta" se očekuje pomoć u stvaranju takozvanog e-Government-a. To podrazumeva automatizaciju velikog broja državnih servisa i povećanu efikasnost, što nas dovodi do drugog zanimljivog pitanja - tehnološki viškovi i šta sa njima? Jedan broj će se naravno prekvalifikovati i ostati u službi. Međutim, ni za one druge, stvari ne stoje tako crno kako na prvi pogled izgleda. Iskustva ostalih država koje su sprovele informatičku revoluciju (koja umnogome podseća na industrijsku od pre dva veka) pokazuju da, zahvaljujući prirodi telekomunikacija, posla ima za svakog ko ga želi. Jer, razvojem elektronske trgovine, što je sledeći neumitni korak u ovoj priči, postaje nebitno da li živimo u Beogradu ili Bocvani - ako imamo proizvod koji "ide" na tržištu, možemo ga plasirati putem Interneta i na isti način i naplatiti. Trenutno, ovu mogućnost prirodno najviše koriste upravo domaći kompjuterski stručnjaci koji ovde izrađuju najrazličitiji softver za strane firme širom sveta. Celokupni transfer informacija obavlja se preko Interneta, a primanja su im, u odnosu na domaće uslove, astronomska. Pod uslovom da sve zaista ide onako optimistički kako to vlada planira, sutra se istim putem mogu prodavati maline, njeguški pršut, šljivovica...
       Bugarska je primer zemlje koja se savršeno uklopila u ovakvu priču. U bivšem istočnom bloku Bugari su najviše ulagali u obrazovanje, po broju ljudi sa akademskim titulama odmakli su najdalje u regionu. Doduše, bili su u vrhu i što se tiče piratovanja softvera i muzike sve dok nisu pritisnuti od strane međunarodne zajednice da sa tom praksom prekinu. Onda su za svega godinu dana uspeli da promene imidž i stvore reputaciju države velikog intelektualnog potencijala, primamljivu za strane ulagače. I domaća proizvodnja je zabeležila značajne uspehe, jer se plasman usmerio na Internet, preskačući uobičajene, tradicionalne rute. U Bugarskoj posluje oko 270 Internet provajdera (a u Albaniji ih ima preko 40). Došlo je do udruživanja proizvođača i kompjuterskih projektanata oko procedura elektronske trgovine, i na taj način do jedne spontane prekvalifikacije dela radne snage. U Hrvatskoj je po ovom pitanju situacija vrlo slična našoj. Primetna je povećana kupovina računara za kućnu upotrebu, čak 34 odsto tokom poslednje tri godine, što je iznad evropskog proseka (američki je 46 odsto). Međutim, i tamo kao i kod nas ljudi u najvećem broju slučajeva kompjutere kupuju svojoj deci, nadajući se da će posle nezaobilaznog perioda igranja postati kompjuterski obrazovani i lakše se susresti sa izazovima sutrašnjice. Pri tom u 99 odsto slučajeva izbegavaju da se i sami obrazuju u tom pravcu, a na drugoj strani ih čeka rizik gubitka radnog mesta zbog nekog takvog kompjutera koji je jeftiniji i brži od čete radnika.
      
       Zašto baš "Majkrosoft"
       Među domaćim kompjuterskim stručnjacima, inače, vladaju oprečna mišljenja po pitanju "Majkrosofta" i njegovog angažovanja u državnom aparatu. Najviše prašine prethodnih nedelja podigle su pristalice "Linuksa" (Linux), operativnog sistema koji sa uspehom parira "Majkrosoftovom" NJindonjs-u. Neki od argumenata koji su se mogli čuti među posetiocima tokom konferencije "Sinergija" bili su da je "Majkrosoftov" softver često nestabilan, jer se ne proverava dovoljno pre izlaska na tržište, da je nepogodna njegova prevelika zatvorenost, što poskupljuje cenu korišćenja itd.
       Pristalice srpskog specijaliteta - teorija zavere, dopunjavali su ove priče informacijama o tome da je, eto, i Putin zabranio upotrebu "Majkrosoftove" tehnologije u ruskoj vojsci upravo zbog zatvorenosti softvera i nedovoljne bezbednosti podataka. Posebna poslastica su informacije iz studije škotskog novinara Dankana Kembela o Ešalonu, špijunskom sistemu američke Agencije za nacionalnu sigurnost, koji tvrdi da je sistem u sprezi za "Majkrosoftovim" softverom koji se nalazi na skoro svakom računaru u svetu i na taj način odaje svog vlasnika čeprkajući mu po disku, čitajući elektronsku poštu itd.
       Nezavisno od tačnosti ovakvih tvrdnji, sve ih je poništio potpredsednik savezne vlade doktor Miroljub Labus prostim objašnjenjem da je dolazak "Majkrosofta" u Jugoslaviju važniji zbog toga što predstavlja signal ostalim kompanijama da je naša zemlja sigurno područje za investicije. A to nam je, zaista, preko potrebno u ovom trenutku. Činjenica je da nijedna druga softverska kompanija u svetu nema toliki ugled, pa čak i ako ima bolja tehnološka rešenja od Gejtsovih stručnjaka. A s druge strane, na 99 odsto domaćih računara instalirani su njihovi programi. Dovoljno je ući u bilo koju poštu i shvatiti zašto je "Majkrosoft" u ovom trenutku verovatno najoptimalnije rešenje - službenici su se jedva nekako navikli na korišćenje NJindonjs-a, nema potrebe dodatno komplikovati stvari i po tom pitanju.
      
       Elektronski kokain
       Počasni predavač na konferenciji bio je i Mišel Lakomb, potpredsednik "Majkrosofta" i direktor za Evropu, Afriku i Srednji istok. On je nagovestio otvaranje ispostave u Jugoslaviji (u Hrvatskoj je kompaniju to koštalo 350 000 dolara), i uspostavljanje biznisa sa domaćom privredom u skoroj budućnosti. Ova konferencija predstavlja tek prvi korak u tom smeru. U planu je još i pokrivanje obrazovanja i, naravno, zaštita intelektualne svojine.
       Uvođenjem "Majkrosofta" u domaće školstvo srpska vlada odlučila je da stvori generaciju ovisnika o Gejtsovim proizvodima. Đaci i studenti koji svoje radove budu obavljali zahvaljujući NJindonjs-u u 95 odsto slučajeva neće nikada ni pokušati da probaju neki drugi operativni sistem, odnosno za to će im trebati mnogo više vremena i prilagođavanja pa će prirodno ostati vezani za platformu sa kojom se susretnu na početku svog obrazovanja. U samoj Americi, inače, po tom pitanju prednjači kompanija "Epl" čiji je korisnički sistem bio toliko efikasan i razumljiv ljudima da ga je u stvari Gejts u velikoj meri iskopirao prilikom proizvodnje NJindonjs-a (što je "Epl" dokazao i na sudu). U Francuskoj je, opet, "Linuks" odneo primat.
       Hrvatski "Majkrosoft" se prilično angažovao i na društveno-kulturnom planu. Izlazili su u susret mnogim projektima koji su se oslanjali na kompjutersku tehnologiju, a čiji autori nisu imali sredstava da svoju zamisao sprovedu do kraja (tzv. communitdž development). Na taj način stvara se još jedan krug zavisnika i dužnika "Majkrosoftovih" proizvoda, plus interna reklama koja u nekim slučajevima može biti korisnija od agresivne kampanje putem televizije i bilborda.
       "Majkrosoft" za sada ne pokazuje naročite želje za krivično gonjenje pirata u Srbiji, očekujući od države da se pozabavi time, prvo zakonskim regulativama, a potom i angažovanjem adekvatnih službi. Gospodin Lakomb je posredno uslovio izradu srpskih verzija softvera, pre svega NJindonjs-a i NJord-a, upravo legalizacijom softvera. Drugi uslov je, naravno, materijalna dobit, odnosno dovoljno velika zainteresovanost domaćih kupaca za "srpski Office" i druge pakete. To je, takođe, jedna od tema oko koje se lome koplja. Naime, podrška ćirilice, naših slova itd. prethodnih godina bila je prepuštena prvo domaćim entuzijastima koji su petljali po tipovima slova i dodavali kvačice, pa je tako raspored tih naših specijalnih znakova različit od jednog do drugog tipa slova, odnosno od kompjutera do kompjutera (problem najviše poznat diplomcima i postdiplomcima prilikom izrade završnih radova na svom i štampanja na tuđem računaru); potom je "Majkrosoft" ponudio svoje sistemsko rešenje za ceo svet pa i za Srbiju, koje bar garantuje istovetnost pomenutih tehničkih detalja na svakom računaru, ali i dalje nije dovoljno dobro. Međutim, za pravo rešenje potrebno je uvesti standardizaciju kontrolisanu od strane države i stručnih komisija koje bi u ovako nastalim okolnostima, mogle lakše da se o primeni dogovore sa proizvođačem najrasprostranjenijeg softvera.
       Na drugoj strani se čuju mišljenja, prvenstveno od dugogodišnjih korisnika kompjutera, da za posrbljavanje NJindonjs-a nema potrebe. Oni koji su imali prilike da instaliraju hrvatsku verziju MS Office-a, sa prevedenim svim funkcijama, uglavnom su ubrzo odustali i vraćali se originalu, ne snalazeći se sa ne-engleskim izrazima na koje su navikli. Upravo u toj navici je i začkoljica, sve zavisi od toga da li se korisnik na početku rada na računaru susreo sa engleskom ili domaćom verzijom programa. Jer, uglavnom svi po automatizmu zapamtimo raspored opcija i funkcija koje najčešće upotrebljavamo u nekom programu, a problem se javlja kada nam treba nešto nesvakidašnje. Obično to treba brzo, a ne znamo gde je i kako se do njega dolazi, i nepoznati izrazi, pa makar i na maternjem jeziku, tada izazivaju najviše zabune i frustracije. Međutim, ne treba izgubiti iz vida da će, prema ovim planovima vlade, ubrzo doći do raznih vidova prekvalifikacije radnika i njihovog kompjuterskog obrazovanja u mnogo masovnijem broju nego ranije. Najveći deo stanovništva ne zna strane jezike, te će njima svakako biti lakše ako se sa kompjuterom, od koga prosečni Srbin inače zazire kao od kuge, suoče prvo na sopstvenom jeziku.
      
       Gejtsova štafeta
       U ovom trenutku za područje naše zemlje zadužen je "Majkrosoft Adriatik" čiji je generalni menadžer Goran Radman, direktor "Majkrosofta Hrvatska" i član Mesićeve Radne skupine za strategiju informatizacije Hrvatske (pripisuje mu se učešće u Mesićevoj svojevremenoj ideji da jedno od hrvatskih ostrva pokloni Bilu Gejtsu). Neki ga se sećaju još kada je 1984. godine primio Štafetu mladosti kao tadašnji predsednik omladine Jugoslavije, a drugi ga pamte kao direktora Televizije Zagreb koji se povukao kada je HDZ preuzeo vlast. Iz njegovih iskustava sa "Majkrosoftom" u Hrvatskoj tokom poslednjih nekoliko godina vidljiv je mogući razvoj događaja i kod nas. Recimo, polemike koje se u ovdašnjoj javnosti sve češće čuju na temu uvoza strane pameti nauštrb domaće koja time ostaje u zapećku. Problem je u nedostatku vremena - da bi se otkrila rupa na saksiji potrebno je mnogo vremena, novca, energije, a u telekomunikacionim tehnologijama - to je nedopustivo. Zato je, možda, mudrije usvojiti postojeća rešenja, prebaciti ih na lokalni nivo i uključiti se u informacioni autoput što brže i ravnopravnije. Možda je to racionalnije rešenje od nasilnog oživljavanja privrednih dinosaurusa koji su još i pre raspada Jugoslavije bili puni tehnološki prevaziđene opreme, a kamoli sada.
       "Majkrosoft" ima s te strane sreću da u aktuelnoj srpskoj vlasti dobija partnera koji razmišlja na sličan način. Jer, samo državni organi mogu da ovako ozbiljne strateške poteze pokrenu i sprovedu do kraja, ako to zaista žele. Firme, ma kako preduzimljive i efikasne bile, nemaju tu moć bez podrške vlasti. Doduše, negativni odjek cele stvari još je jedna u nizu monopolizacija koje je aktuelni srpski premijer inicirao, posle nafte i duvana. Da nije u pitanju "Majkrosoft", kompanija optužena od strane sopstvene države za monopolsko poslovanje, možda bi cela stvar prošla nečujnije. Ovako, u danima oko konferencije čulo se mnogo gunđanja na Đinđićev račun.
       A možda srpski premijer samo uspeva da vidi bolje i dalje od ostalih - to mu je uostalom u opisu posla - dok smo se mi bavili balkanskim okršajima, u ostatku sveta nastala je jedna nova ekonomska zajednica, globalno tržište sa svojim pravilima i zakonitostima u koje se moramo uklopiti kako znamo i umemo, ako želimo da izađemo iz decenijske izolacije.
      
       NENAD VASOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu