NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Beg od ruke pravde

Kakva je bila sudbina nacističkih vođa posle završetka Drugog svetskog rata

      Nirnberški proces, održan posle završetka Drugog svetskog rata, bio je jedna od odlučujućih prekretnica u odnosu čovečanstva prema samom sebi. Po prvi put, ljudska rasa je imala jednu toliko zastrašujuću priliku da čuje, vidi i spozna užase koje je u stanju da osmisli čovečji um i počini ljudska ruka, zločine protiv čovečnosti i genocida. Na suđenju nacističkim vođama odgovornim za neizmerne užase i stradanja miliona, pravda je bila zadovoljena, ali ne sasvim i ne prema svima onima koji su zaslužili da ih njena ruka stigne.
      
       Operacija “Spajalica”
       Krajem 1945. kada je Berlin već bio u plamenu, a Evropa slutila nastupajući postratni haos, američka vlada je osmislila i aktivirala tajni plan, pod nazivom “Spajalica”. NJegova suština bila je da se iz Evrope tajno prebaci i u SAD aktivira preko 1 600 Nemaca i Austrijanaca, za koje se osnovano pretpostavljalo da bi mogli biti od koristi u vojne i naučne svrhe, bez obzira na to da su mnogi od njih imali krvave ruke, službujući aktivno u nacističkim jedinicama.
       Iako je zvanična američka politika, poduprta odredbama saveznog zakona koji je nalagao hapšenje i okrivljavanje osumnjičenih, bila da se svi ratni zločinci uhvate i adekvatno kazne, operacija “Spajalica” bila je u savršenoj funkciji punih 28 godina! Radeći na tajnim projektima, čiji je smisao bio u sticanju prevlasti nad glavnim takmacem u hladnoratovskom sukobu, nacistički inženjeri, lekari, biolozi i stručnjaci drugih usmerenja ne samo da su nekažnjeno hodali ulicama američkih gradova, dobijali nove identitete i primali plate od novca poreskih obveznika, već su u nekim slučajevima i nastavljali da vrše nedozvoljene eksperimente nad živim ljudima, pre svega američkim vojnicima. Na najbrutalniji način, preko 7 000 njih je u bazi Exvud, država Merilend, bilo podvrgnuto dejstvu opita sa bojnim otrovima, što je predstavljalo, kako se često navodi, “tekovinu prakse iz Dahaua” (http://www.ncf.ca/coat/our_magazine/links/issue43/ articles/1945_1973_germany_austria_us.htm, http://www.parascope.com/gallery/galleryitems/edgewood/edgewood.htm).
      
       Operacija “Nacionalni interes”
       Kao da joj beskrupulozno kršenje svih relevantnih normi domaćeg i međunarodnog prava operacijom “Spajalica” nije bilo dovoljno, američka vlada je, u formi svojih agencija i tajnih službi, 1947. pokrenula projekat “nacionalni interes”. Cilj projekta bio je da se omogući prebacivanje većeg broja naučnika, tajnih agenata i špijuna, od kojih je znatan broj bio direktno odgovoran za neke od najgnusnijih zabeleženih zločina, iz Evrope u SAD, odakle bi, “obrađeni”, bili vraćani na tle Starog kontinenta u različite svrhe, mahom za odrađivanje poslova koji bi se kratko mogli okarakterisati kao “najprljaviji” (http://www.t0.or.at/scl/scl1/msg03333.html).
      
       Pacovski kanali
       Uloga Vatikana u Drugom svetskom ratu uopšte je i danas meta mnogih kritika i rasprava. Jedna od najvećih mrlja na savesti Svete stolice je organizovanje i pomaganje u bekstvu mnogih nacističkih zločinaca u neko od bezbednih odredišta van evropskog kontinenta. Procenjuje se da je tzv. pacovskim kanalima pobeglo preko 30 hiljada nacista, koji su utočišta našli u SAD, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu i zemljama Južne Amerike (http://members.xoom.it/criminology/serviziseg/Operation%20Gladio.htm).
       Među njima su se našli i neki od predvodnika Trećeg rajha, kao što je Martin Borman, lični sekretar firera - najmisteriozniji vođ nacističke Nemačke. Koristeći se svim raspoloživim postupcima, uspeo je da se za relativno kratko vreme stavi između Hitlera i ostalih poglavnika, da bi posle izbacivanja Rudolfa Hesa iz partije 1941. postao faktički drugi čovek države. Borman je bio svedok na Hitlerovom venčanju sa Evom Braun, sat vremena pre njihovog navodnog samoubistva, da bi odmah posle toga napustio bunker i, navodno, poginuo od eksplozije sovjetske granate. Iako je nemačka država proglasila Bormana mrtvim tek 1973. pošto je grupa radnika pronašla dva kostura od kojih je za jednog, navodno, utvrđeno da je pripadao njemu, postoji mnoštvo očevidaca koji su Bormana, navodno, sreli u Boliviji, Čileu i Argentini, što ovog zločinca čini jednom od najmisterioznijih figura Drugog svetskog rata (http://www.megspace.com/education/trp/bormann.html, http://www.us-israel.org/jsource/Holocaust/bormann.html).
      
       “Beli anđeo”
       Pacovske kanale koristio je i Adolf Ajhman, glavni arhitekta holokausta nad Jevrejima - pasivni učesnik jedne od najspektakularnijih akcija kidnapovanja ljudi. NJega je 11. maja 1960. na ulicama San Fernanda, Argentina, nakon dugotrajne potrage, kidnapovala grupa specijalaca izraelske tajne službe i prevela specijalnim avionom kompanije El Al u Izrael, gde mu je bilo organizovano suđenje iza staklenog zida otpornog na metke. Po zakonu, posebno usvojenom za njega, osuđen je na smrtnu kaznu koja je izvršena 1963, u zemlji koja inače ne poznaje tu formu sudskog kažnjavanja. Zanimljivo je da je ovaj monstrum koji je izjavio: “U grob ću uskočiti smejući se, zbog znanja da na savesti imam smrt miliona ljudi, što mi je neizmerno zadovoljstvo”, deo svog bekstva proveo skrivajući se u franjevačkom manastiru u Đenovi (http://www.pbs.org/eichmann/study3.htm, http://www.megspace.com/education/trp/eichmann.html, http://aish.com/holocaust/issues/he86n36.htm).
       Doktor Jozef Mengele, “Beli anđeo” Aušvica, po zanimanju filozof i lekar, dobrovoljno se prijavio za službu u koncentracionom logoru Aušvic, gde je 21 mesec vršio nepojmljiva mučenja u formi medicinskih eksperimenata.Žrtve su najčešće bili jednojajčani blizanci, kojima je dr Mengele bio opsednut u svojim seansama smrti. Posle rata, pretvarajući se da je običan redov nemačke armije, dobija legitimaciju Crvenog krsta, da bi se potom obreo u Argentini. Živeo je mirnim, čak po mnogo čemu lagodnim životom punih 35 godina, boraveći jedno vreme u Paragvaju i Brazilu. Umro je prirodnom smrću 1979, dok je samo godinu dana kasnije tim istražitelja otkrio njegov do tada skrivani identitet (http://home8.inet.tele.dk/aaaa/Mengele.htm, http://www.posner.com/articles/mengele.htm, http://mipagina.cantv.net/biografias-microzone/mengele_joseph.htm).
       Suđenje su izbegavale i druge glavešine Trećeg rajha - Klaus Barbi, oficir Gestapoa, poznat kao “mesar iz Liona”, Franc Štang, zapovednik koncentracionog logora Treblinka, Gustav Vagner, komandant logora Sobibor, Alojz Bruner, nadzornik programa deportacije Jevreja i mnogi drugi. Poseban kuriozitet, međutim, predstavljao je prebeg čitave SS divizije od
       8 000 ljudi, koji su prokrijumčareni na tle Engleske, gde im je dodeljen status slobodnih naseljenika! Da svi ti mračni događaji skorije ljudske istorije nisu baš produkti skupa slučajnosti, navode nas i sadržaji na http://www.deepblacklies.co.uk/operation_gladio.htm i http://www.copi.com/articles/guyatt/gladio.html.
      
       DUŠAN KATILOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu