NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Vidovdanski masakr

Sud je utvrdio da je Duško Vučković Repić ubio 17 Muslimana i 20 ranio i da je silovao Hasniju Ćorić. Osuđen je na deset godina

      Većinski stav javnosti - iskazan u anketi NIN-a - jeste da Slobodanu Miloševiću i svima osumnjičenim za ratne zločine treba suditi u Beogradu. Nema nikakve sumnje da bi to za Srbiju i sve njene građane bilo neuporedivo bolje nego da svoje stanovnike - optužene da su "loši momci" - šalje u Hag, pred tribunal koji se nije nimalo potrudio da dokaže sopstvenu pravednost i pravičnost. Ali, nije se ni naše pravosuđe pretrglo u pokušajima da dokaže kako je sposobno da sudi za ratne zločine.
       NIN podseća na suđenje Dušku Vučkoviću, zvanom Repić i Vojinu Vučkoviću, zvanom Žuca, iz juna 1996. godine. Sudilo im se jula 1996. godine u Okružnom sudu u Šapcu kojim je predsedavao sudija Vladimir Bajić. Duško Vučković je osuđen na sedam godina zatvora. Posle žalbe, dve godine kasnije, Vrhovni sud Srbije ( Dragomir Lelovac, predsednik veća sudija) zbog krivičnog dela ratnog zločina prema civilnom stanovništvu i krivičnog dela silovanja izriče Dušku Vučkoviću jedinstvenu kaznu od 10 godina. Sud je pre toga utvrdio da je nedvosmisleno dokazano da je Repić ubio 17 i ranio 20 Muslimana krajem juna 1992. godine u Domu kulture u Čelopeku kod Zvornika i da je silovao Hasniju Ćorić. Vojina Vučkovića je Vrhovni sud osudio na četiri meseca zbog neovlašćenog držanja vatrenog oružja, municije i eksplozivnih materijala.
       Suđenje karakterišu dve činjenice: da su osumnjičeni priznali mnogo više zločina nego što je sud istražio i utvrdio, i da se sud uopšte nije bavio radom Srpske radikalne stranke čiji su članovi i dobrovoljci bili braća Vučković.
       Duško Vučković je "više priznao pred organima unutrašnjih poslova nego pred istražnim organima zato što su mu organi unutrašnjih poslova obećali da neće biti lišen slobode". A priznao je mnogo:
       - da je u "čišćenju" Zvornika "uspeo sam da likvidiram petnaestak Muslimana i Muslimanki, civila i vojnika
       - da je prilikom saslušavanja zarobljenih civila jednom odsekao uvo i prikucao ga za zid
       - da je na Vidovdan 1992. godine u Domu kulture u Čelopeku terao zarobljene civile da se tuku pesnicama; da je onda ispraznio okvir od 30 metaka iz automatske puške i video da je 7-8 ljudi mrtvo; da je iz pištolja "ispucao osam metaka u pravcu ranjenih u cilju njihovog dokusurivanja"; da je onda terao zarobljenike da se tuku drvenim palicama; da je iz malokalibarske puške nasumce otvorio vatru gađajući u glave zarobljenih civila. "Tom prilikom sam, po slobodnoj proceni, likvidirao do 10 Muslimana"; da je Muslimana ranjenog nožem u stomak "dokusurio udarcem nožem u predelu srca"; da je konačno još pet-šest ranjenika "ubadao nožem u predelu srca što je izazivalo veliko krvarenje i brzu smrt; da je potom odvezao 20 leševa Muslimana do obližnje bare gde su ubijena još dvojica Muslimana.
       Dušan Vučković svoju ispovest zaključuje: "Procenjujem da sam tokom ovakvih akcija i borbenih dejstava uspeo da likvidiram oko 50 Muslimana."
       Vojin Vučković, komandant dobrovoljačke jedinice "Igor Marković", poznatije kao "Žuta osa", odnosno "Žuti mravi" u istrazi je bio ogorčen zločinima svog brata i saboraca. On navodi slučaj silovanja Muslimanki od 12 do 15 godina starosti, svedoči o većem broju ubijenih Muslimana (samo u jednom slučaju 70), ali i da su bili prinuđeni da međusobno polno opšte, čak i da su nabijani na kolac. Vučković sasvim precizno navodi imena ljudi koji su zločin počinili, vreme, mesto. Nijedan od navedenih slučajeva nije bio predmet dalje istrage.
       Niko se u pravosuđu nije uzbuđivao ni što Srpska radikalna stranka stoji iza slanja dobrovoljaca-zločinaca na ratišta. Duško Vučković priznaje da se u SRS učlanio "jer me niko drugi ne bi primio zbog mog rastrojenog psihičkog stanja" (više puta hospitalizovan u bolnici "Laza Lazarević" i sličnim ustanovama u Kovinu, Vršcu i Banjaluci; sudski veštak dr Svetislav Jokić utvrdio da je Repić "teška psihopatska ličnost sa znacima teškog hroničnog alkoholizma"). On se sa stranačkim kolegama Zoranom Dražilovićem, LJubišom Petkovićem i Zoranom Rankićem dogovara o odlasku na ratište, vojnu obuku prolazi pod nadzorom Rankića i svog brata. Duška je posle jedne akcije u Zvorniku uhapsila milicija i sprovela u zatvor u Šapcu 15. aprila 1992. godine. Iz zatvora je pušten "posle nekoliko dana zahvaljujući predsedniku Srpske radikalne stranke Loznice i nekog advokata koga je angažovala stranka.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu