("Obezglavljeni Dučić", NIN br. 2636)

      Prije nekoliko dana, nije samo srušena bista jednog velikog čovjeka i pjesnika, srušeno je mnogo više od toga. Srušen je spomenik čovjeku koji je bio personifikacija srpske nacionalne svijesti i srpskog nacionalnog dostojanstva u najtežim trenucima srpske istorije.
       Jovan Dučić je bio glas razuma u pustinji bezumlja, pastir koji je izgubljeno srpsko stado pokušao da održi na okupu i dalje od opasnosti istorijskih stranputica.
       Uzaludan je bio njegov napor. Nakon odlaska u SAD, mnogobrojnim člancima i raspravama objavljenim u "Srbobranu", u kojima je ukazivao na pogubnost jugoslovenske politike i opstajanja zajedničke države sa Hrvatima i Slovencima i u kojima je pokušavao da svijet upozna sa stvarnim dimenzijama pokolja Srba u NDH, uspio je, nešto što je bilo gotovo nezamislivo. Makar na trenutak, ujedinio je protiv sebe i izbjegličku vladu, jugoslovenske komuniste i Hrvate, snage tako duboko međusobno suprotstavljene. Svima je Dučićeva istina bila neprijatan šamar: izbjegličkoj vladi zbog činjenica o "zahvalnosti" onih, zbog kojih je Nikola Pašić velikodušno odbio ponuđenu, Veliku Srbiju i stvorio Jugoslaviju, komunistima zbog činjenice da buduću zajednicu nije moguće graditi na jamama i kamama, a Hrvatima zbog toga što su u njegovim esejima, kao u ogledalu, mogli da vide sebe i svoj nemjerljiv doprinos bogatoj istoriji ratnih zvjerstava.
       Današnje rušenje nije samo čin vandalizma. Slučajno ili ne, to je čin rastave srpskog naroda sa nacionalnim i ljudskim ponosom kojem je Dučić bio tako privržen. Treba li Dučić Srbiji u kojoj je u borbi za vlast, dozvoljeno, gotovo na korak od grobova đaka i streljanih građana 1941. godine, mahati njemačkim zastavama, a da se niko zbog toga previše ne uzbudi? Treba li Dučić Srbiji u kojoj srpske novine dodjeljuju nagradu albanskim studentima što nisu izveli oružanu pobunu protiv sopstvene zemlje? Treba li Dučić Srbiji koja proslavlja otvaranje slovenačke prodavnice cipela i koja povećava uvoz iz Hrvatske četiri puta za manje od godinu dana? Treba li Dučić Srbiji koja je spremna, da na sam spomen riječi dolar, pogazi sopstveni Ustav? Da li je uopšte potrebno, na sve ovo, reći "ne". Ma kako mali ovaj spomenik bio, njemu tu nema mjesta, pa ga ne bi trebalo ni obnavljati. Treba ostaviti dovoljno prostora za nove spomenike koji će se, to je sasvim sigurno, podizati promoterima politike koju je Dučić još prije više od pola vijeka javno žigosao.
      
       SRĐAN JOVANOVIĆ,
       San Diego, Kalifornija, SAD