NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kraljeva imovina

("Beli dvor pripada narodu", NIN br. 2639)

      Gospodin Korać u pomenutom intervjuu kaže: "Srbija je republika i nema nikakve potrebe da se istorijski tok vraća unazad." Ovako prepotentnu izjavu i to kao nepobitnu činjenicu ne bi sebi smeo da dozvoli čak ni loš političar. Da nema nikakve potrebe da se nešto menja, može da bude samo lično mišljenje gospodina Koraća. A sada, jedna lekcija iz istorije: Srbija je uvek bila monarhija. Nije bila monarhija samo za vreme ropstva pod Turcima i komunistima. A kako su na demokratski način komunisti proglasili republiku, poznato nam je. Vi se, ipak, za taj proizvod vaših "levaka", komunista, držite kao pijan plota.
       Kao podršku svom stavu gospodin Korać dozvoljava sebi jednu neistinu, da "ogromna većina građana Srbije želi republiku". Poslednja anketa koju je pre nedelju dana emitovala nemačka televizija pokazuje da je nešto više od 17 odsto za monarhiju, a više od 23 odsto za republiku. Oko 40 odsto još su neopredeljeni, a oko 10 odsto ne zna za koga bi glasali. Prema tome, izjava gospodina Koraća da ogromna većina u Srbiji želi republiku, liči na onu narodnu: Što je babi milo, to joj se i snilo.
       Ujedno želim da obavestim gospodina Koraća da u Nemačkoj klubovi monarhista Jugoslavije rastu kao pečurke. Sada je počelo formiranje ovih klubova i u Srbiji.
       Gospodin Korać nam, dalje, otkriva jednu novu mudrost. Po njemu "imovina kralja nije isto što i imovina svakog drugog čoveka", jer je ona sticana apanažom. Apanaža je stalan godišnji prihod. U ustavnoj monarhiji visinu apanaže određuje parlament. Prema tome, sve što kraljevska porodica stekne svojim stalnim godišnjim prihodom njeno je zakonski overeno vlasništvo. Međutim, po Koraću to nije tako, nego to sve pripada narodu (vraćanje na boljševizam). Plata Koraćeva, koja je određena odlukom parlamenta, takođe je apanaža, pa prema tome i deo onoga što Korać poseduje ne pripada njemu, nego narodu.
       Dalje, sledi, opet, jedan crveni zaključak: "Narod je odvajao i narod procenjuje da li to smatra ličnim vlasništvom kralja, ili ne." Gde je ovo pronašao Korać? U Zapadnoj Evropi imamo sedam država sa ustavnim monarhijama. Ni u jednom ustavu ili zakonu tih država ne stoji da narod na referendumu (kako inače) može da odlučuje da li je vlasništvo kralja njegovo ili narodno.
       Intervju dostiže svoj vrhunac u predlogu gospodina Koraća da sve vlasništvo kraljevske porodice bude pretvoreno u javno dobro i predato Narodnom muzeju. Divno, Korać bi verovatno najradije i kralja smestio u muzej i dao mu prosjački štap u ruke. To po prirodi stvari, izgleda, neće moći da se izvede iz prostog razloga što narod hoće da mu kralj bude bogat, jer samo bogat nema potrebe da krade. A lakše nam je da imamo jednog bogatog kralja, nego stotine bogatih lopova kao za vreme Titove i Miloševićeve republike.
      
       DR INŽ. ALEKSANDAR MARKOV,
       Nemačka


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu