NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Otkrivanje sujete

Kad neko nema senzacionalni rezultat, najlakše je da ga osporava drugom. Početkom oktobra prvi srpski arheološki dvoboj na RTS

      Posle nedavnih senzacionalnih arheoloških otkrića Dušana Šljivara i Dragana Jacanovića da je vinčanska kultura poznavala i metalurgiju, stigla su diskretna osporavanja iz arheološkog esnafa.
       Pre dve nedelje sazvana je konferencija za novinare na nalazištu Belo brdo u Vinči. Iz Beograda je, za tu priliku, stigao pun autobus novinara, predvođen preduzimljivom Goricom Mojović, zaduženom za kulturu. Konferencija za novinare na kultnom arheološkom nalazištu, tu, odmah nizvodno od Beograda, na obali Dunava, velikog kao more, nije loša ideja.
       I šta se dešava?
       Docent dr Nenad Tasić treba da saopšti šta je, ove godine, uradila njegova ekipa na ovom lokalitetu. Naravno, mlađani Tasić nije bio u obavezi da oda priznanje kolegama Šljivaru i Jacanoviću za svetsko otkriće kod Petrovca na Mlavi, to jest da je kultura Vinče bila "metalizovana". On je požurio da ironizira rezultat Šljivara i Jacanovića. Hoće da bude duhovit pa kaže:"Mi, ove godine, nemamo senzacionalna otkrića, ali zato smo radili pod senzacionalnim uslovima tako da će, pre ili kasnije, doći do - senzacionalnih rezultata (!?)"
       A koji su to "senzacionalni uslovi rada"?
       Pa, visoke letnje temperature, kaže dr Tasić.
       Kao da je Šliman imao erkondišn dok je otkopavao Troju.
       I, ko pita seljaka kako mu je dok ore po suncu, takav mu je opis radnog mesta.
      
       Preliminarni rezultati
       Dobro, Tasić je pomenuo i hroničnu besparicu u arheologiji. Ali, gospođa Gorica Mojović je odmah podsetila Tasića, pred novinarima, da je njegova ekipa ove godine dobila skoro milion dinara; što od gradske što od republičke vlade. Mladi lav Tasić odmah je replicirao: "Ali, znate li da je jedna arheološka ekipa u Americi za otkopavanje 800 grobova crnačkih robova dobila 37 miliona dolara?"
       A koliko, tek, dobijaju košarkaši u NBA, a i oni što rade u kompaniji NASA ili kod Bila Gejtsa. Jednostavno, naši mladi lavovi, i u arheologiji, traže svetske uslove za rad. Uzgred, Šljivar i Jacanović su, ove godine, dobili 150 000 dinara za lokalitet Belo vode i bili bi presrećni da od srpskog ministarstva kulture dobiju toliko i dogodine.
       A šta je Tasić uradio u ovogodišnjim arheološkim radovima na lokalitetu Belo brdo u Vinči?
       U Tasićevom izveštaju mnogo je stranih reči pred kojim novinar laik mora da ustukne. Elem:"Otvorena je nova površina od 60 kvadratnih metara, dodatno je istražen prostor iz 1998. i 1999. godine, to jest ponovo su istraživane dve neolitske kuće otkopane 1983. godine. Obavljen je unos podataka u kompjuterske baze i u potpunosti je kompletirana arheološka dokumentacija. U proces rada uvedeni su ove godine geotomografija i flotacija. Video-dokumentacija postala je sastavni deo arheološke dokumentacije, a takođe je uvedena i ortogonalna fotografija celog terena. Prikupljen je veliki broj uzoraka za spektografske analize, radiokarbon datovanje, pedološka istraživanja i analize makrobiljnih ostataka."
       Eto, to piše u Tasićevom izveštaju za ovu godinu pod odeljkom "Preliminarni rezultati". Prevedeno na srpski: mršavo.
       Valjda i sam svestan toga, Tasić žuri da omalovažava rezultate drugih. Čak i jednog Radivoja Pešića, onog koji je dešifrovao vinčansko pismo.
       Mlađani naučnik, mrtav hladan i ničim izazvan, pred tridesetak novinara, izjavljuje: "Mi nismo spremni da vinčansko pismo tumačimo kao - pismo(!!!?) Da bismo došli do toga da je pismo, potrebne su godine strpljivog rada!"
       Rekao je to Tasić i, pri tom, ostao sasvim živ.
      
       Kolegijalna osporavanja
       Tako je još jednom osporio rad Radivoja Pešića. Prvi put, nedavno, kod Jovana Ćirilova na televiziji Studio B.
       I, pošto niko nije reagovao, eto, ponovio je, pre dve nedelje, i u Vinči. I, ponavljaće dok ga neko ne zaustavi. Dobro, i pokojni Srejović znao je da stavi pod sumnju Pešićev rad. Ali, Srejović je Srejović; ima iza sebe rezultat, Lepenski vir. I, nije li, pred kraj života, malo revidirao svoj stav prema vinčanskom pismu? To liči na velike.
       A šta ima Tasić? Običnu neolitsku kuću.I ogromnu sujetu bez pokrića.
       Šta na sve to kaže arheometalurg Šljivar, čovek koji je pomerio vinčansku kulturu za hiljadu godina unazad. (I, pri tom, zaradio upalu pluća. Arheološka bolest.)
       Šljivar nerado pristaje da govori o oponentima:
       "Ne razumem tu vrstu arogancije. Arheometalurgijom Vinče ne bavim se od juče. Radovi su bili na recenziji i kod pokojnog akademika Srejovića i kod profesora Garašanina, najvećih domaćih autoriteta. Zatim, autoriteti iz Hajdelberga takođe su potvrdili da je balkanska, vinčanska metalurgija autohtona i nezavisna od bliskoistočnih. Najzad, naš rad o vinčanskoj metalurgiji objavljen je i u Liježu, u najprestižnijem evropskom časopisu za arheologiju.
       I šta li će tek biti kada počnemo dalje da istražujemo, biće senzacija o kojima ni mi arheolozi ne sanjamo. Jer, primera radi, na teritoriji vinčanske kulture, koja se proteže od Budimpešte do Skoplja i od Sofije do Bosne, otkopano je svega 15 000 kvadratnih metara, a to vam je kao kad bi neko začeprkao ovde, ispred Narodnog muzeja na Trgu Republike, i tvrdio kako poznaje ceo Beograd ."
       Da li je prećutkivanje i minimiziranje ovih rezultata samo kolegijalna zavist, strah da će se novac preusmeriti u Petrovac na Mlavi? Ili, tzv. germanska istorijska škola vlada i u našoj arheologiji?
       "Ima svega pomalo. Ali, najvažnije je da se nešto menja. Da Nemci nisu potvrdili da je balkanska, vinčanska metalurgija autohtona, nezavisna od bliskoistočnih, tek onda bismo bili anatemisani kao senzacionalisti i protosrbi."
      
       Slovenački atest
       Nego, izgleda, da su domaći germanofili tvrdokorniji od Nemaca iz Hajdelberga. Mlađi, pogotovo.
       Od Šljivara doznajemo da je sa oponentima zakazan televizijski dvoboj na državnoj RTS, početkom oktobra.
       A od Vesne Pešić, ćerke Radivoja Pešića, doznajemo da će, sredinom septembra, u LJubljani, u Cankarjevoj zadužbini, biti održan međunarodni simpozijum o praistoriji i kulturi Slovena. Skup je posvećen Mateju Boru koji je, za života, davao podršku Radivoju Pešiću na epohalnom otkriću vinčanskog pisma.
       Iz Beograda, iz Srbije, u LJubljanu putuje samo Vesna Pešić koja je, upravo, objavila poslednje radove svog oca u knjizi "Optužujem ćutanje", s podnaslovom "Kako pomoći Evropi".
       O Tasićevom osporavanju Pešićevih rezultata, ona kaže:
       "Ni jedan od tih autoriteta, od Srejovića pa do ovih današnjih, nije pružio argumentovane dokaze kojima bi naučno osporio sistematizaciju vinčanskog pisma Radivoja Pešića. Ovakvo stanje u našoj nauci proizvodi dramatične posledice. Na konkretnom primeru istorije istraživanja Vinče susrećemo se sa svim nenaučnim problemima i pojavama u našem društvu koje određuju istorijske, naučne istine i slobode. Sama činjenica da je vinčanska pismenost odavno stekla međunarodni legitimitet i da se njome bave katedre arheologije i paleolingvistike, od Kalifornijskog univerziteta, do Evrope i Rusije, a da se, istovremeno, njeno postojanje negira u zemlji porekla, govori o stanju u našim naučnim i kulturnim krugovima."
       Tako će Slovenci "prodati" Evropi i vinčansko pismo.
       A Srbi će da grade fabrike duvana.
      
       DRAGAN JOVANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu