NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Ko je Hu

Na političku scenu Kine stupa "četvrta generacija rukovodilaca" čiji je stožer Hu Đintao. On bi na partijskom kongresu iduće godine trebalo da zameni sadašnjeg lidera Đijang Cemina

      (Od dopisnika NIN-a iz Pekinga )
      
       Pitanje se odnosi na 58-godišnjeg potpredsednika NR Kine Hua Đintaoa. On je najmlađi član kineskog najužeg rukovodstva, trenutno je na petom mestu u partijskoj hijerarhiji, ali izgleda ne zadugo. Mnogi predviđaju da će na sledećem partijskom kongresu, u jesen iduće godine, Hu doći na čelo 64-milionske kineske Komunističke partije, umesto Đijang Cemina koji odlazi u penziju. Nikada se jedna smena na kineskom vrhu nije tako spokojno najavljivala.
       Sam Đijang Cemin je pre nekoliko dana na pitanje novinara da li će otići u penziju iduće godine odgovorio da će "to pitanje biti rešeno u skladu sa striktnim poštovanjem propisa". Većina TV gledalaca (susret sa novinarima bio je prenošen direktno), stekla je utisak da se on sprema za odlazak: partijski statut precizira da rukovodioci odlaze u penziju sa 70 godina, a Đijang već ima 75.
       Sadašnjem lideru ostaće, ipak, još dve značajne funkcije: prvo, to je funkcija predsednika Republike, ali ne zadugo, pošto mu drugi mandat ističe 2003. godine i po Ustavu više ne može da bude biran. Tu je, međutim, još i funkcija predsednika Centralne vojne komisije, koju bi Đijang mogao da zadrži - nešto slično kao što je Deng Hsijaoping svojevremeno uradio. Ovaj uticajni položaj omogućava da se mnogo toga učini "iz senke". Kinezi su na to navikli, jer to je tradicija koja i danas živi.
       Dakle, prema sadašnjim prognozama, Hu Đintao bi na 16. partijskom kongresu bio izabran za generalnog sekretara partije, a šest meseci kasnije kineski Kongres birao bi ga i za predsednika Republike. Đijang bi sišao sa vlasti na koju je došao još 1989. u veoma teškim trenucima, posle događaja na Tjenanmenu, i bio bi ispraćen najvišim priznanjima: Kina je za vreme njegove vladavine ostvarila ne samo izvanredan ekonomski napredak, već je živela u, za ovu ogromnu zemlju, retko dugom periodu političke i socijalne stabilnosti, opšteg poleta i porasta životnog blagostanja.
       Ako se sve bude ostvarilo po ovom optimističkom scenariju, u Kini bi prvi put posle 1911. godine, kada je srušeno carstvo i uspostavljena republika, došlo do zaista mirne smene na vrhu. Ranije promene bile su, naime, praćene potocima krvi, državnim udarima, hapšenjima ili opasnim intrigama, a najčešće se događalo sve to zajedno.
       Vredi se podsetiti primera iz 20. veka: Čang Kaišek došao je na vlast pošto se surovo obračunao sa komunistima, svojim tadašnjim koalicionim partnerima. Mao je došao na vrh posle građanskog rata u kome su milioni stradali, a Hua Guofeng, posle Maove smrti, tek nakon hapšenja takozvane četvoročlane bande. Deng je uz pomoć armije smenio Hua Guofenga, a Đijang Cemin je zauzeo mesto generalnog sekretara partije posle krvavog obračuna sa studentima na Tjenanmenu. Još su lošije prolazili u nevreme viđeni "naslednici" lidera. Liu Šaoći je umro na betonu zatvorske ćelije, a formalno je još bio predsednik Republike. Lin Bijao, čije ime je u Statutu KP Kine figuriralo kao "zvanični Maov naslednik", stradao je u avionskoj nesreći bežeći iz Kine, posle neuspešnog, kažu, državnog udara.
       Zato sadašnjem "nasledniku" mnogi savetuju: pazi na leđa i ne dozvoli da ti ime pomenu u Statutu partije.
      
       Hu putuje na Zapad
       Promena na čelu jedne tako velike zemlje kao što je Kina, svakako nije samo prvorazredni događaj za najmnogoljudniju zemlju na svetu, već i za kineske partnere u inostranstvu. Zato su u poslednje vreme angažovani čitavi analitički štabovi koji se bave svestranom ocenom ličnosti glavnog kandidata za novog čoveka broj 1 u Kini.
       Sami Kinezi kao da im idu pri tom svesno naruku. Potpredsednik Hu Đintao ovih dana odlazi na svoju prvu veliku turneju po Zapadnoj Evropi. Srešće se sa političkim igračima prve klase - Tonijem Blerom, Žakom Širakom, Gerhardom Šrederom i drugima. Nema sumnje da će ti susreti proteći u obostranom ispitivanju: zapadnim državnicima biće interesantno da otkriju ko se ustvari krije iza pojave elegantnog 58-godišnjeg kineskog potpredsednika? A sam Hu će, verovatno, nastojati da skenira svoje sadašnje, ali i buduće sagovornike i političke partnere. Uz to, on treba i pred domaćom javnošću da se predstavi kao političar i državnik sposoban da na ravnoj nozi pregovara o važnim pitanjima uređenja današnjeg sveta. Hu još nije toliko poznat u Kini, a nema ni onu popularnost ili harizmu koja je bila prisutna kod ranijih lidera.
       Nema mnogo sumnje da je zapadna turneja Hua Đintaoa dobro smišljen kineski potez kojim će se mogući novi lider predstaviti međunarodnoj javnosti.
       Hu je, istina, od 1998. godine kada je izabran za potpredsednika Republike, mnogo putovao po svetu. Obišao je više desetina država u susedstvu, ali i onih udaljenijih - u Južnoj Americi, Africi, Bliskom istoku i Aziji. Sretao se i vodio razgovore sa mnogim najpoznatijim svetskim biznismenima, što je za kineske političare obavezan deo dnevnih poslova. On je na neki način godinama pripreman za najvišu funkciju koju će, verovatno, uskoro zauzeti. Zato se ne može govoriti da je Hu bez međunarodnog iskustva. Njegov hendikep je što, do sada, još nije bio u Zapadnoj Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama, dakle u zemljama gde se donose najvažnije odluke, niti je sa njihovim liderima imao bliže kontakte. Ali, ima vremena da se to nadoknadi.
       Besprekorna biografija CV (curiculum vitae) Hua Đintaoa je za profil današnjeg kineskog političara gotovo idealna. Po obrazovanju je inženjer, što se savršeno uklapa u politbiro gde je gotovo svaki član neke tehničke struke. Diplomirao je na prestižnom Univerzitetu Ćinghua u Pekingu. Kulturnu revoluciju (1966-76) proveo je na jugu, u siromašnoj provinciji Gansu, radeći teške poslove, kao i većina kineske mladeži. Posle toga počinje njegova politička karijera: izabran je za predsednika kineske omladine. Obavljao je, kasnije, niz partijskih funkcija - bio je partijski sekretar provincije Guidzo od 1985-1988, a zatim partijski sekretar na Tibetu, 1988-1992. Stekao je iskustvo rada u sredinama nacionalnih manjina, što se ceni među njegovim Hanima. Član moćnog politbiroa postao je 1992. godine, obavljao je dužnost predsednika Centralne partijske škole. Potpredsednik Republike je od 1998. godine, a kasnije je izabran i za potpredsednika Centralne vojne komisije. Sada je i član Stalnog komiteta politbiroa.
       Ideološki je uvek "bio na mestu" nije se isticao nekim radikalnim idejama, ni kada je branio političku liniju ni kada je napadao protivničku. U stvari, čitav njegov politički život sastoji se od malih, pojedinačnih uspeha. Sve je išlo postepeno, ali zadivljujuće uspešno. Penjanje ka vrhu bilo je na profesionalnom nivou: Hu se do sada nijednom nije ozbiljnije okliznuo.
       Ljudi koji ga bliže poznaju kažu da je Hu Đintao čovek "koji zna da se ponaša". On čvrsto drži konce razgovora u svojim rukama, dobro vlada sobom i teško ga je izbaciti iz takta. Neki biznismeni su ostali zadivljeni gotovo fotografskim pamćenjem koje su primetili kod Hua Đintaoa: on je mogao napamet, bez ikakve beleške ispred sebe, da citira statističke godišnjake, dokumenta ili podatke do kojih samo stručnjaci dolaze. Nije izvesno da li je to dovoljno za uspešnog državnika na najvišoj poziciji. Naravno, većina danas skreće pažnju na to da je Hu "političar koji čeka". I da se on tako ponaša. Njegove sposobnosti otkriće se u punoj meri tek kada stupi na najviši položaj.
       Tu je, naravno, i njegov spoljašnji izgled. Hu Đintao ostavlja utisak veoma uspešnog kineskog biznismena koji je tek izašao iz prvoklasnog butika. Čovek kome se može verovati. Ozbiljan i sugestivan pogled iza zlatnih okvira naočara. U vreme kada se sa nacijom najčešće kontaktira preko TV, ovo nije zanemarljiv kvalitet.
       Sve je to, naravno, lepo i dobro, ali ostaje suštinsko pitanje ko stoji "iza njega".
       Hu Đintao je partijski kadar, ali ne one stare Komunističke partije, već ove današnje, promenjene. Tu je njegova šansa, ali i izvor opasnosti. Da li će Komunistička partija, koja i dalje ima politički monopol, uspeti da se prilagodi vremenu? Od toga zavisi njen opstanak na političkoj sceni. Događa se paradoksalna situacija: generalni sekretar partije Đijang Cemin poziva privatnike i kapitaliste da uđu u KP i da joj daju "svežu krv". Za Kinu je to neviđen politički salto mortale, koga je budući lider Hu Đintao svesrdno i javno podržao.
      
       Kadar partije u previranju
       Normalno je očekivati da ga partijska nomenklatura podrži.
       Ali, pošto se ne radi o testu iz istog brašna, partijska birokratija se opredeljuje "za ili protiv" u skladu sa vlastitim interesima. Trenutno je Hu na talasima vladajuće strukture. On ima podršku ne samo mlađih partijskih funkcionera, već i nekih starijih među kojima će biti najvažnija podrška Đijang Cemina i premijera Džu Žungđija. Delu starijih partijskih kadrova, za koje se često kaže da pripadaju konzervativnoj struji, izgleda da Hu nije baš po volji: pre svega zbog bliske saradnje sa sadašnjim liderom Đijang Ceminom, kome oni i dalje pripisuju odstupanje od marksizma i Maove misli. Ali, to je stari sukob u kineskoj partiji koji bukne, po pravilu, kada je ekonomska i socijalna situacija zaoštrena. Na sreću Hua Đintaoa, privredna ekspanzija u Kini se uspešno nastavlja, nema vidljivih znakova recesije.
       Prilična je nepoznanica kako će armija, veoma uticajna u kineskom političkom životu, prihvatiti novog lidera koji je sada i potpredsednik Centralne vojne komisije, ali je kao političar bez mnogo iskustava u osetljivim vojnim pitanjima. Rešenje će biti, verovatno, kompromisno pa će Đijang Cemin ostati do daljeg predsednik vojne komisije. U tom pogledu Kina nema mnogo izbora.
       Značajnu podršku Hu može da očekuje od privredne strukture i to one koja rukovodi, ili vlada, najnaprednijim tehnologijama i koja najviše sarađuje sa svetom, a na domaćem tržištu predstavlja snagu koja vuče napred. Ali i takozvana srednja klasa formirana poslednjih desetak godina od domaćih biznismena i školovanih tehnokrata, mogla bi za Hua Đintaoa da bude efikasan oslonac. Prema kineskim sociolozima, već danas u zemlji ima najmanje 100 miliona ljudi čija godišnja zarada premašuje 3 000 dolara. Oni su za nastavljanje sadašnjeg kursa, to znači za reformu, otvaranje i - sticanje novog bogatstva.
       U dosadašnjim istupanjima, Hu je pokazao da ne pati od ideoloških predrasuda, za njega je uspešno ono što daje rezultate. Tu je sličan Đijang Ceminu, što nije nimalo čudno: i Hu i Đijang su izašli iz Dengovog šinjela.
       Danas svi znaju da je još odavno Deng izabrao svog naslednika - Đijanga Cemina, ali se manje zna da se, isto tako davno, pobrinuo i za "naslednika svog naslednika": tako je u politbiro došao Hu Đintao.
       Ako se na partijskom kongresu iduće godine Đijang Cemin povuče sa funkcije generalnog sekretara, biće to značajna najava silaska sa političke scene takozvane treće generacije rukovodilaca koja je bila okupljena oko njega (prva je bila ona Maova, druga Dengova). Od sadašnjih sedam članova stalnog Komiteta politbiroa, četvorica bi trebalo da odu, među njima premijer Džu i predsednik parlamenta Li Peng. Obojica će na kongresu imati više od 73 godine. Da li će sve tako i biti, ipak, nije sasvim izvesno. Jer, premijer Džu ponavlja da je "veoma star čovek" ali se od Li Penga ne čuju slične izjave.
       Bez obzira na to, na scenu već stupa "četvrta generacija" kineskih rukovodilaca čiji stožer je Hu Đintao. Pošto političari uglavnom biraju svoje saradnike prema vlastitom liku i afinitetima, može se očekivati da će u "četvrtoj generaciji" biti najviše zastupljeni partijski i privredni tehnokrati. Njima u nasleđe ostaje lavovski deo posla u transformaciji Kine u modernu tržišnu privredu i veliku svetsku supersilu.
       U ovom trenutku, međutim, za "lidera u čekaonici", najvažnije je da posluša savet anonimnog Kineza: pazi na leđa i ne dozvoli da te imenuju naslednikom u partijskom sistemu.
      
       ALEKSANDAR NOVAČIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu