NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Čankarenje jednog motocikliste

("Važno je dobro se zezati", NIN br. 2651)

      Paradoksalno, ali od hrabrog momka početkom devedesetih, Nenad Čanak je sazrijevanjem izrastao u vrlo problematičnu ličnost.
       Šestog avgusta 1999. shvatio sam da od Čanka nema konstruktivnog političara.
       Tog dana bio je gost na tribini na Otvorenom univerzitetu u Subotici.
       Između mnogih problematičnih izjava čuli smo od njega i da je popravka mosta kod Beške (otvoren ponovo 20. 7. 1999) urađena nestručno i traljavo. I da će taj most (zapravo popravljeni dio) veoma brzo potonuti u nestabilno močvarno tlo. Nije problem što je Čanak dao tako sumornu prognozu, i nije problem što se ta prognoza, srećom, nije ostvarila. Problem je u tome što se Čanak, izgovarajući tu svoju prognozu smejao i unaprijed radovao i likovao!
       Koja se normalna osoba raduje mogućnosti pada jednog mosta, bez obzira ko ga je sagradio? Sjećam se, Čanak se poslije pojavio i na "Varadinskoj dugi".
       Bio je u invalidskim kolicima, ali mu to nije smetalo da priredi svoje otvaranje mosta. Dok sam očekivao da to bude neko od požrtvovanih graditelja mostova, ili neko od uspješnih sportista upravo pristiglih sa sidnejske olimpijade (nadajući se da će graditelji mostova i svi učesnici Olimpijade prvi preći most), trajala je mrtva trka između Slobe i Čanka. Čanak je bio brži, a šta bi tek bilo da Čanak nije invalid?
       Zato mene nije iznenadilo spektakularno trganje table RTS-a. Nije me iznenadilo, ali jest zabrinulo.
       Osim javnog izražavanja te brige, lično nisam u mogućnosti više da učinim.
       Dok su naši susjedi od Slavonije i Dalmacije (i pored znatnog prisustva i uticaja Srba) pravili Hrvatsku, i u tu Hrvatsku integrisali srednjovjekovnu Dubrovačku republiku a zatim i Istru, Srbi su svoju državu rastakali.
       Dok se u Beogradu protestovalo zbog narušavanja prava koruških Slovenaca i gradišćanskih Hrvata u Austriji, dotle su Šiptari potiskivali Srbe iz Peći i Prizrena, a da se jedan glas javnog protesta nije čuo.
       I danas, kada su ostali sami i potisnuti odakle je god bilo moguće, srpsko političko biće proizvodi Čankove i njemu slične, koji misle da se dijeljenjem a ne sabiranjem dobija veća i jača cjelina. Šta li bi danas rekao Svetozar Miletić na ovakve pojave koje zapravo i nisu više samo pojave?
      
       CVIJETIN MIHAJLOVIĆ,
       Subotica


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu