U vreme "jezičnog nadgleda tiskopisa" pače je postalo "patče", a Sarajevo - "Sarajvo"

      Nastavimo s razgledanjem knjige dr Milana Šipke "Standardni jezik i nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini (1850-2000) - Dokumenti". Prošlog puta stigli smo do godina kada je BiH potpala pod Nezavisnu Državu Hrvatsku.
       Ustaške vlasti bile su veoma temeljne u jezičkim pitanjima. Neke naredbe je potpisivao Mile Budak, "ministar bogoštovlja i nastave", a neke lično Poglavnik - Ante Pavelić. Osnovali su Hrvatski državni ured za jezik, propisali "jezični nadgled svih tiskopisa", opominjali da je "zabranjeno upotrebljavati tuđice, posuđene iz drugih pa i sličnih jezika".
       U očekivanju novog pravopisa i rečnika sami su rešavali pojedine jezičke nedoumice, administrativnim putem. Tako je Budak u junu 1941. naredio da se piše "po načelu etimološkom", na primer zadatci, predci, nadčovječan, odcijepiti, past ću i tako dalje. Smetnuo je s uma da pravi Hrvat piše ie bez j i da ne kaže "etimološki" nego "korienski". Njegovu grešku uskoro je ispravila jedna Pavelićeva naredba.
       U junu 1942. još jedna "provedbena naredba" prikazala je obiljem primera kako izgleda "korienski pravopis": glasba, iztok, petdeset, sirotče, patče, družtvo, bolestnik, bezznačajan, pripoviedka, diete, svieća... Do kakvih su sitnica išli, pokazuje član 6. Pavelićeve naredbe, koji glasi: "Mjesto neodređenog glagolskog oblika ne smije se u budućem vremenu upotrebljavati 'da' sa sadašnjim vremenom."
       Jedna posebno uvrnuta naredba bila je ona po kojoj je Sarajevo ubuduće imalo da se zove Sarajvo, jer tako glasi "prema izvornom narodnom govoru". Ako se tako bukvalno shvati pojam "narodnog govora", onda bi trebalo pisati i Zenca, Zavdovći, Bijeljna i slično, a ime Hercegovina bi ostalo bez slova i, što baš ne bi doprinelo njegovoj lepoti.
       Iz perioda socijalističke Jugoslavije knjiga donosi obilje dokumenata, ali tadašnje prilike većina nas poznaje iz ličnog iskustva. Stoga će biti bolje da pogledamo šta se zbivalo poslednjih godina, otkako je Drina postala granica.
       Na dve "cake" iz Republike Srpske ukazuje Šipka u uvodu knjige. Poznata je odluka Vlade RS iz 1996. godine (kasnije opozvana) po kojoj je u sredstvima informisanja bio dozvoljen samo ekavski izgovor. Srpska stranka Krajine i Posavine objavila je tada protestni letak u kome piše: "Prvo su nas prisilili da im ustupimo Republiku Srpsku Krajinu i tzv. Visoku Krajinu, a sada se zahtjeva da im ustupimo i jezik..." To je dokaz, primećuje Šipka, "da oni koji se zalažu za ijekavski izgovor ni sami ne znaju srpski ijekavski standard" - inače ne bi napisali zahtjeva umesto ispravnog zahtijeva.
       Ali ni druga strana nije bila bolja. Sledeće godine, Svetlana Šiljegović, ministar informisanja RS, upućuje svim medijima dopis u kome ih upozorava na obaveznu ekavicu. Završava rečima: "Molim Vas da Zakon primenjujete dosledno kako bih, na obostrano zadovoljstvo, izbjegla obavezu da naložim primenu predviđenih sankcija." Ne znamo kakve je sankcije primenila protiv sebe zbog reči "izbjegla"!
       Dosta strana u knjizi zauzimaju izvodi iz raznih ustava (Republike, Federacije, pojedinih kantona, županija i tako dalje). Evo šta se o jeziku kaže u Ustavu Federacije, u verziji na "bosanskom jeziku": "Službeni jezici Federacije su bosanski jezik i hrvatski jezik. Službeno pismo je latinica. Ostali jezici se mogu koristiti kao sredstva komunikacije i nastave. Dodatni jezici mogu se odrediti kao službeni većinom glasova..." itd.
       A sad čujte isti tekst na "hrvatskom jeziku": "Službeni su jezici Federacije bosanski jezik i hrvatski jezik. Službeno pismo je latinica. Ostali jezici se mogu koristiti kao sredstva komunikacije i nastave. Dodatni jezici mogu se odrediti kao službeni većinom glasova..." itd. Nemojte, molim vas, reći da je to isto. Reč "su" u bosanskom tekstu je na četvrtom mestu u rečenici, a u hrvatskom na drugom!
       Što se tiče zajedničkog ustava BiH, koji je u originalu napisan na engleskom, primetimo samo da i u bosanskoj, i u hrvatskoj, i u srpskoj verziji piše "prularističko društvo" umesto pluralističko. Iz toga je lako zaključiti da nije triput prevođen, nego samo jedanput, a druga dva prevodioca su uzela taj prevod pa ga tu i tamo prilagodila, koliko da se kaže da ima razlika.