NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Magični geto<br>Zoran Ćirić
Petparački marijači

      E, Magični, tepam sebi, koji si ti endemski provincijalac! Dok svi - od gologuzih kolportera do oklopnih transportera - proživljavaju "sukob civilizacija", mene je spopao "sukob mitova". Patim se kako da, u mitomanskom univerzumu Magičnog, izmirim uspomene i sećanje na uspomene; što je prilično nemoguća misija za radikalnog infantilca - kakvog me je majka rodila...
       A rodila me je u gradu, Polutanskom Vavilonu, gde se svaki stanovnik s ushićenjem priseća čudesnog pohoda kroz fudbalske rovove Evrope koji je '82 načinio naš mali krstaš "Radnički" u Kupu UEFA, ali smo isto tako svi, vrlo složno i vrlo svesno, išutirali u "kolektivnu nesvest" onaj revanš u Hamburgu i ispadanje pred vratima finala. S pravom, jer je "Radnički" izgubio na mufte, istrčavši na teren s gaćama smaknutim do kolena! Mislim, nema tog stvora u Nišu koji nije znao da su ovi naši prodali utakmicu. U redu, nisu samo na srpskom Jugu fudbalom rukovodili jeftini kompleksaši, rezonovali smo i tada i sada, ali nismo mogli da se pomirimo sa "primljenih pet" i amaterskim načinom na koji je cela ljiga odrađena. Jeste tadašnji trener uradio rutinsku stvar u takvim situacijama: za glavne njihove igrače, Hrubeša i Magata, stavio je pogrešne naše ljude, ali je, za svaki slučaj, glavnog aduta "Radničkog" ostavio da dreždi na klupi! Podsećam vas da je Aca Panajotović ušao u igru tek kada smo već popili kišu golova, i da je ipak vrlo brzo dao gol petom, a mogao je da zabije još dva komada da Redža Stoiljković nije bio dran...
       Ne preterujem u nišvilizmu, nego se malo napnite u glavu i prisetite se koga smo sve oduvali: "Napoli" (u kojem je tada igrao slavni Rudi Krol), "Grashopers" (glavni im je bio Jara, opaka "desetka"), pa moćni Fejenord (predvođen Van Hanegenom koji je i samom Krojfu delio lopte i bio plejmejker holandske reprezentacije - pored živog i prisutnog cara Johana!), i na kraju slavnog pohoda vazda zajebani "Dandi junajted" (koji je takođe imao solidnu "desetku", Staroka, kasnijeg reprezentativca: onako prgav i malečak stalno je skakao pokušavajući da udari Drizića u glavu, dok se Driza stalno saginjao - u istoj, udaračkoj nameri). Bogami, golem spisak, isuviše da bi se onako degutantno oprostili od IGRE u kurvarskom Hamburgu (gde zamalo da i Bitlsi propadnu, no oni su imali "početničku sreću" - slučajno ih je čuo Ivo Robić i preporučio momke "tamo gde treba"). Eh! I tako nam ostade zaprljan jedini mitski uspeh fudbalskog. Moj otac je, iako zakleti zvezdaš, posle fijaska zabranio da se u kući pominje ime onog fudbalskog sotone! Razumem matorog, i ostale matore sugrađane: Mislite li da je lako praviti legendu od tima kome je "donja sredina tabele" san? I koji je, bežeći od dna, postao jesenji prvak '73 , da bi na proleće počela prodaja na veliko; bili su tol'ko seljački alavi da su na kraju te iste sezone morali da kupuju utakmice kako bi se spasli ispadanja!
       Avaj, sada stižemo do kritične tačke u nekritičnom svetu Magičnog Ćire. Pre izvesnog vremena, sasvim slučajno i bez svoje volje (poput Ive Robića onomad u Hamburgu kad je čuo neke liverpulske prangijaše), saznao sam od provereno-upućenog čoveka KO je, zapravo, završio prljavi posao. U prvi mah, kada sam čuo ime, nisam poverovao. Srbi su poznati po sposobnosti da prljavu glasinu pretvore u čisti trač, ali vidim čovek ozbiljan, spokojan s gospodskom gorčinom, a i jeste svašta prošao i neku slavu i pare stekao. Povrh svega, poverljivi je prijatelj mog poverljivog prijatelja. Nije mi bilo druge nego da se pomirim sa smrdljivom činjenicom da je Ginter Necer, jedini nemački heroj mog fudbalskog detinjstva, dao ponudu i sredio čitavu stvar, a kao tadašnji sportski direktor HSV-a! E, tu su se sukobili lokalni i belosvetski mit u mojoj holivudskoj tintari! Au, gde me nađe! Pa, ja sam odrastao na maksimi da je Necer najveća nemačka "desetka", neprilagodljiv, umetnički tip, s previše mašte za "dojč-mašinu" - zato su prednost davali bezličnom ali "odgovornom" Overatu. Moj otac je govorio da Necer ima "brazilsko kefalo" i da je on, u stvari, "nemački Didi", jer je usavršio ono što je slavni Brazilac izmislio - "suvi list". Sećam se njegove duge kose do ramena, i kako sam ortacima iz kraja objašnjavao da je Necer tol'ka veličina da nosi kopačke broj pedeset (pisalo je o tome u novinama). Ama bio je sav atipičan, ko neki samotni revolveraš iz špagete vesterna - uvek cool ali nikad mehanički hladan. I, eto, taj i takav Majstor, jedinstven za švapski štanc-mentalitet, sređuje nameštaljku - strahujući da sirotanski autsajder ne sačuva onih čairskih 2:1 - pokazujući se kao najstereotipniji Švaba. Ali, Bogu nije ime Zicer. To je istruleli, bivši mit shvatio već koju nedelju kasnije kada je, u finalu koje ni poslovično osvetoljubive Nišlije ne pamte, zonaška ekipa "Geteborga" počistila dilbere iz Hamburga. Po običaju, Magičnom je trebalo mnogo više da shvati zašto je Necer, u naponu snage i zrelosti, prihvatio da u "Realu" igra "vodonošu" dok se onaj levičarski bek, Paul Brajtner, mlatio na mestu "poslovođe" (tako se nekada zvao plejmejker)! Tek SADA mi je jasno ZAŠTO. Hm, možda ga je sve to nerazumevanje prozlilo, ali u mitologiji Magičnog Ćire nema mesta za one sa alibijem...
       Dakle, "sukob mitova" sam rešio tako što sam obe strane precrtao i obrisao. U tome i jeste poenta koju vam poklanjam: Uprkos sveopštem uverenju, kroz fudbal ne vredi tumačiti heroje i bojeve, jer se kroz NjEGA život ne prelama dovoljno "filmski" (čitaj Džon Fordovski!) a da se mašta ne deformiše u nasilnu uobrazilju - i zato kad-tad dođe do "pucanja filma". Uostalom, fudbalska lopta nije prizma, i odavno se više ne pravi od KOŽE!


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu