Kupujte lekove, u šali je poručio vlasnik "ICN Pharmaceuticals", to je dobro i za deonice mog preduzeća i za vaše zdravlje

      Da, da, vidi se da ste vi u Hrvatskoj ipak odmakli od Srbije", zamišljeno je izjavio Milan Panić za vreme svečanog ručka prilikom nedavne posete Zagrebu. Uljudno zadovoljstvo domaćih novinara koji su zajedno s bivšim kolegama "sa jugoistoka" okružili farmaceutskog magnata i nekadašnjeg jugoslovenskog premijera brzo je ustupilo mesto kurtoaznom ćutanju. Dobro raspoloženi Panić završio je svoju procenu konstatacijom da pomenuto "odmicanje" Hrvatske od Srbije i Jugoslavije može da se meri - u metrima... Ovakav nastup čoveka koji je danas u Hrvatskoj predstavljen kao kontroverzni milijarder i nepopravljivi entuzijasta kad su u pitanju odnosi između bivših republika nekadašnje Jugoslavije, obnovio je stare dileme koje su ovde uvek pratile Milana Panića. Zašto je zapravo došao u Hrvatsku? S kim namerava da se sastane? U čije ime govori? Da li su njegove ambicije privredne ili političke prirode?
       Ručak koji je vlasnik poznate farmaceutske firme "ICN Pharmaceuticals" u zagrebačkom hotelu "Opera" (bivši "Interkontinental") organizovao za dvadesetak domaćih novinara i njihovih zaboravljenih kolega s druge strane granice, nije odgovorio ni na jedno od ovih pitanja. Čovek koga u domaćim okvirima bije glas da je svoj prvi milion zaradio u 27. godini, nije želeo da razgovara ni o novcu, ni o politici. Hrvatsku je posetio kao privatna osoba, a to pravo niko ne može da mu uskrati. Pogotovo ne oni politički krugovi na obe strane koji Milana Panića optužuju da se još jednom uhvatio svoje fiks-ideje - da uz pomoć objedinjenog ex-jugoslovenskog tržišta, obnovi i mnoge druge veze koje su nekad povezivale ljude ovog podneblja.
      
       Kako mi prigovaraju
       Govoreći za NIN Panić je odmah pojasnio o čemu se ovde radi. "Prethodna zajednička država nije bila idealna i ne treba da se obnavlja. Život koji smo živeli pre rata svakako je bolji od onoga što živimo sada, ali to ne znači da želim da obnovim staru Jugoslaviju, kako mi prigovaraju", rekao nam je Panić. Ono što nekad prvi čovek izvršne vlasti Savezne Republike Jugoslavije, smatra najvažnijim što može da uradi za sve ljude koji su nekad živeli na jugoistoku Evrope, a sada su razasuti širom sveta, ne opisuje se političkim, nego farmaceutskim rečnikom. Lokalni političari to još nisu uspeli da shvate, rekao je Panić, ali ono što nam je svima zajedničko to je želja i potreba da opstanemo i da budemo zdravi. Napredak medicine i farmacije daleko je ispred svih političkih ambicija, pa i onih globalnih. "Kupujte lekove", u šali je sa zagrebačkog ručka poručio vlasnik "ICN Pharmaceuticals", "to je dobro za moje preduzeće i njegove deonice, ali i za vaše zdravlje".
       Upravo su deonice tokom Panićeve posete glavnom gradu Hrvatske bile ona magična reč koja je zaokupila pažnju svih novinara. Među privrednicima u Hrvatskoj već duže vreme kolaju glasine da Milan Panić u Zagreb zapravo dolazi da kupi najvećeg domaćeg proizvođača lekova, fabriku "Pliva". Niko od predstavnika "ICN Pharmaceuticals" koji su s Panićem doputovali u Zagreb nije opovrgnuo činjenicu da su u "Plivi" toga dana vođeni intenzivni privredni razgovori o poslovnoj saradnji i zajedničkom poslu na istraživanju i distribuciji određenih lekova. U Hrvatskoj tako već neko vreme može da se nađe "ICN"-ov lek "interferon alfa" koji uspešno leči hepatitis, a u planu su i neka druga zajednička istraživanja. Šta bi to trebalo da bude, Panić još nije hteo da otkrije. Upadljivo je, međutim, hvalio zagrebačku kompaniju "Pliva" i njene svetske uspehe, ali je veoma pazio da novinari ne posumnjaju da je dobro upoznat sa najnovijom aferom oko masovnih smrti na dijalizi u zagrebačkim bolnicama koju su skrivili dijalizatori američkog "Bakstera" koje je upravo "Pliva" uvezla u Hrvatsku. Medicinski krugovi u Hrvatskoj baš zato nagađaju da je Panićeve poseta Zagrebu vezana i uz poslednje mračne događaje u domaćem zdravstvu, koji bi poslovnog čoveka Panićevog formata verovatno mogli da nagnaju da preispita svoje ambicije vezane uz hrvatsku farmaceutsku industriju.
      
       Sastanak sa Mesićem
       Politička strana boravka Milana Panića u Zagrebu završila je sastankom sa predsednikom Hrvatske Stjepanom Mesićem u nekadašnjoj "Vili Zagorje" na Pantovčaku. Pošto je sličan sastanak sa slovenačkim predsednikom Milanom Kučanom u Ljubljani odgođen zbog proceduralnih razloga u koje je upletena i poneka diplomatska sujeta, vlasnik "ICN Pharmaceuticals" stalno je morao da ponavlja da je on privatna ličnost i kao takav želi da se sastane sa ljudima koji su danas u poziciji da kroje sudbinu stanovnika u nekadašnjim državama bivše Jugoslavije. U zagrebačkom predstavništvu "ICN Pharmaceuticals" koje je, inače, otvoreno još pre tri godine, za NIN su potvrdili da je do sastanka američkog biznismena Milana Panića i hrvatskog predsednika Stjepana Mesića ipak došlo, a održan je u Mesićevoj rezidenciji na Pantovčaku.
       Mada ovaj susret nije zabeležio nijedan od medija u Hrvatskoj, a o njemu se nije oglasila ni informativna služba Mesićevog kabineta, Panić je unapred najavio o čemu namerava da razgovara sa prvim čovekom Hrvatske. Uprkos činjenici da je primljen kao privatna osoba, Panić je odmah nabrojao neke vruće političke teme. Daleko od sigurne zavetrine u kojoj žive svi političari domaćeg podneblja, upravo ta pitanja već godinama uništavaju živote ljudi koji su svoju budućnost žrtvovali za njihove ambicije. Reč je, naravno, o povratku izbeglica u Hrvatsku, o otvaranju njenih granica prema Jugoslaviji, o uvođenju platnog prometa između dve zemlje i ukidanju viznog režima. Da Milan Panić veoma dobro zna o čemu govori pokazuju i iskustva iz njegove pratnje koja je, dolazeći iz Beograda u Zagreb, morala da prođe komplikovanu proceduru oko izdavanja viza za ulazak u Hrvatsku.
      
       Simptomi bolesti
       Mada obično izbegava razgovor o svom ranijem političkom angažmanu u Jugoslaviji, Panić se, govoreći za NIN, odmah setio svoje čuvene poruke šefu srpskih radikala "Šešelju, ti si za mene sitna boranija!" Deo političkog folklora susedne države naveo ga je i na izjavu da mnoge sličnosti postoje i u bližem susedstvu. Spomenuo je kako se smejao u lice dvojici tadašnjih predsednika, Franji Tuđmanu i Slobodanu Miloševiću koji nisu mogli da shvate kako će brzo biti zaboravljeni kad siđu s političke scene.
       Sa nešto manje entuzijazma Milan Panić je za NIN konstatovao kako su političari koji su ih nasledili ipak drugačiji. "Mlađi su", ironično je primetio čovek koji je, kako nam je rekao, u politički život Jugoslavije pre devet godina zakoračio sa željom da "donese mir". Činjenica da u tome nije uspeo navela ga je da se posveti svom pravom pozivu. Kako se radi o čoveku koji je 1959. godine na čuvenom Hajdelberškom univerzitetu u Nemačkoj završio studije hemije, treba se nadati da u nekom od skrivenih džepova svojih ambicija ipak nosi lek za mnoge, ne samo političke, bolesti koje danas haraju državama bivše Jugoslavije.
       Usiljena konverzacija između hrvatskih i srpskih novinara koji su uživali Panićevo gostoprimstvo u zagrebačkom hotelu "Opera", najbolja je potvrda da se najopasniji simptomi takvih bolesti svode na zablude da živa bića postoje isključivo unutar granica, bilo Hrvatske, bilo Jugoslavije.
      
       ZORICA STANIVUKOVIĆ