NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Milionska ruševina

Ostaci zgrade bivšeg CK prodati su za 10 miliona maraka. Da li je moglo da se dobije i više od toga

      Da se vremena i definitivno menjaju i najtvrdokornijim skepticima postalo je jasno u četvrtak 22. novembra, kada je javno obznanjeno da je nekadašnji bastion samoupravnog socijalizma, bivša zgrada bivšeg Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, prodat, i da će na njegovom mestu kroz nekoliko meseci grupa privatnih kompanija izgraditi moderan poslovno-trgovinski kompleks u kome će se pored ostalog naći, kako se predviđa, i šoping centar, multipleks bioskop i ultraskup hotel zasad nepoznatog vlasnika.
       Zgradu ce-ka, koja je posle prelaska u višestranačje postala Poslovni centar "Ušće" da bi tokom NATO bombardovanja bila teško oštećena, od Savezne direkcije za imovinu kupio je konzorcijum dve domaće i dve strane firme - MPC grupa iz Beograda, MK komerc iz Novog Sada, Internešenel trejding partners iz Londona i Junion intertrejd LTD sa Devičanskih ostrva. Cena, prava sitnica: država će od prodaje zaraditi 300 miliona dinara, odnosno 10 miliona maraka.
       Investitori, inače, planiraju da bombardovanu zgradu, visoku 25 spratova i površine od 25 hiljada kvradratnih metara, zamene sedmospratnim zdanjem koje će se prostirati na oko 60 hiljada kvadrata, što praktično znači da od Savezne direkcije za imovinu nije kupljena samo zgrada već i okolni prostor. Već i sama kupovina, međutim, ima nekoliko interesantnih momenata na koje vredi skrenuti pažnju, a koji se uglavnom svode na prigovore da je moglo da se dobije i mnogo više novca nego što je dobijeno, kao i na podatak da se među kupcima našao i novosadski MK komerc, čiji je vlasnik i generalni direktor Miodrag Kostić, domaćoj javnosti poznatiji kao bivši direktor Demokratske stranke i kum predsednika vojvođanskog parlamenta Nenada Čanka.
       "Naša ponuda bila je najbolja i to je jedini razlog zbog koga je prihvaćena," izričito će Kostić u izjavi za NIN, odbacujući tvrdnje da su njegova poznanstva imala bilo kakvog uticaja na izbor kupca zgrade. On navodi da će investitori, osim početnih deset miliona maraka, u posao uložiti još sedam za rušenje, kao i dodatnih 18 miliona maraka za komunalije, dok će ukupna vrednost investicije na kraju iznositi između 120 i 150 miliona nemačkih maraka. "To je najveća investicija u zemlji u ovom trenutku", kaže Kostić, podvlačeći još jednom da je konzorcijum, čiji je član i njegova kompanija, ponudio bolje uslove od preostala dva učesnika u konkursu.
       Ovu informaciju, nažalost, nije bilo moguće proveriti u Saveznoj direkciji za imovinu, budući da su njeni rukovodioci bili nedostupni za razgovor za NIN, a prema onome što nam je rečeno, jedino su oni ovlašćeni da daju informacije o zvanično javnom konkursu za prodaju zgrade PC "Ušće".
       Nepostojanje zvaničnih podataka o učesnicima u konkursu i njihovim ponudama utoliko je nezgodnije što prodaja bombardovane zgrade ima i svoju predistoriju u vidu javnih rasprava o tome šta učiniti sa ce-ka i za koliko ga, i kome, prodati. Republički ministar građevine Dragoslav Šumarac izjavio je, naime, krajem maja ove godine da je "mišljenje stručnjaka da zdanje može da bude obnovljeno". Stručnjaci su, pak, predvođeni arhitektom Brankom Bojovićem, ideju o rušenju nazvali "vandalskom". Zašto je odabrano baš ovo, "vandalsko" rešenje, pitanje je koje zasad ostaje bez odgovora.
       Kao najbliža kupovini perspektivne ruševine od tada je (od maja) spominjana izvesna, neimenovana izraelska firma koja je navodno bila "spremna da obnovi, koristi i posle određenog perioda našoj državi preda objekat". Ova izraelska firma je, čak, prema nezvaničnim podacima do kojih je NIN došao iz nekoliko izvora, povezivana sa ponudom od čitavih 60 miliona maraka za zgradu PC "Ušće", dok je 26. oktobra prošle godine u intervjuu za NIN Bogoljub Karić izjavio da je "bio spreman da plati do 14 miliona maraka". Okruženje Mirjane Marković od Karića je, međutim, "tražilo za tu zgradu, ako se dobro sećam, 25 ili 30 miliona maraka", a bilo mu je rečeno i da "to može da kupi Beobanka za 50 miliona".
       Miodrag Kostić, međutim, odbacuje sve ove i slične tvrdnje uz opasku da "poslovni prostor toliko ne košta ni na Petoj aveniji u Njujorku", a dodaje i da je "ovo najskuplje plaćena lokacija u Beogradu", što ima smisla uzme li se u obzir da je slovenački "Merkator" 20 000 kvadratnih metara golog zemljišta na Novom Beogradu kupio ove godine za 17 miliona maraka.
       U svakom slučaju, Miodrag Kostić predviđa da će kvadratni metar u planiranom poslovno-trgovinskom kompleksu koštati između dve i po i tri i po hiljade nemačkih maraka. Velika zarada je, ako sve bude išlo po planu, i te kako izgledna, pogotovo kada se ima u vidu podatak da u tržnim centrima na najatraktivnijim mestima u centru Beograda kvadrat prostora košta čak i do deset hiljada maraka, tako da pronalaženje kupaca svakako neće biti onoliko neizvodljiv zadatak koliko je to bio pronalaženje podataka o javnom konkursu.
      
       NIKOLA VRZIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu