NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šta da se radi
Orden za Širaka
 

Gordana Banović

Onim zemljama čiji apetiti spram nas nikada nisu prestali, bolje je prodati deo naše zemlje za velike pare jer će ga oni i ovako i onako dobiti

      Dok se mi koprcamo u nečuvenom galimatijasu i međusobnom izravnavanju računa, samooptužujući se ili optužujući druge za ono što nam se događalo i što nam se događa, nama susedne zemlje grabe u Evropu u koju su krenule decenijama posle nas. Dobar primer za to nam je Mađarska čiji je skorašnji doček Džordža Buša Starijeg, bivšeg predsednika SAD i orden kojim su ga nagradili za podršku mađarskom narodu, očigledan primer o veoma dobrom potezu šta god mi o tome mislili.
       To je bio i povod ovom mom tekstu koji pišem posle dugog razmišljanja o tome kako mi ne umemo da se postavimo na pravi način kako prema neprijateljskim, tako i prijateljskim zemljama.
       Ovih dana, kažu 7. decembra, u goste nam stiže gospodin Žak Širak, predsednik Francuske. Bez obzira na mnoge obostrane greške, ne možemo negirati činjenicu da nam je veći deo Francuza u prošlosti bio naklonjen a predsednik Širak nije iskazivao ostrašćeno neprijateljstvo u poslednjih desetak godina. Ukoliko nas dugogodišnje iskustvo i tokovi učiteljice života nečemu uče da se moramo priklanjati jačem bez velikog jada i beščašća, onda nam eto povoda da predsednika Širaka dočekamo što bolje umemo, a to zaista umemo, okitimo ga nekim od velikih državnih odličja jer poznajući Francuze, znamo koliko oni cene ordenje.
       Istovremeno, da bismo se odužili zemljama koje su nas uprkos neverovatnom animozitetu, sankcijama, embargu, optuživanja za sve i svašta, pomagale koliko se tada moglo, trebalo bi njihove narode i državnike odlikovati i naglasiti da im dobro nećemo zaboraviti.
       Takve su npr. nekolike evropske zemlje među kojima se ističu: Norveška, Italija, Švedska a pogotovo Grčka, koja još od vremena Kraljevine Jugoslavije dokazuje svoje prijateljstvo kada nam je odobrila korišćenje Soluna (tada slobodne carinske zone) za izlazak na more i mogućnost izvoza i uvoza robe preko te velike i značajne luke. A da ne govorimo o tome šta je sve činila za nas poslednjih godina.
       Ne smemo zaboraviti ni velike zemlje kao što su Japan, Kina i Rusija koje su svaka na svoj način bile pošteni učesnici u jugoslovenskom građanskom ratu a ne jednosmerni antisrbi.
       Što se tiče zemalja sa kojima nikada ni milom ni silom nismo uspevali da uspostavimo ne samo prijateljske nego nikakve pristojne odnose iz raznih razloga a čiji apetiti da se dokopaju dela naše zemlje nisu nikako prestali, ubeđena sam da bi jedino rešenje bilo da im delić te zemlje prodamo za velike pare jer se može iz tekuće politike velikih sila zaključiti da će je oni ionako dobiti ulaganjem ogromnog novca u razne lobije i alave političare i tako ostvariti svoje davnašnje želje. Uostalom, zar nisu Amerikanci od Rusa kupili Aljasku za svega 40 hiljada dolara, jer Rusi nisu ni slutili kakvo se blago krije ispod onoliko snega i leda.
       Da ne bih izostavila i mišljenje o našim odnosima sa Nemačkom, sa kojom smo bili više puta u neprijateljskim i ratnim odnosima (treba naglasiti to ratnim) ne možemo negirati da se ta zemlja i njen narod najkorektnije odnosi prema našim radnicima a što se trgovinskih i humanitarnih veza sa Srbijom tiče, i danas u tome prednjače.
       Ne možemo se više vezivati za bilo koga samo srcem; nažalost, moramo biti i pragmatičniji i pametnije posmatrati stvarnost i vreme u kome živimo. Sve ovo nabrojano mogli bismo bez velike muke učiniti ako bismo se oslonili na ljude koji su spremni da vode pametniju politiku a ako treba i nešto lukaviju od one na koju smo navikli. To su gospoda Koštunica i Đinđić, koje, kako jedan od njih reče, ne moramo mnogo voleti ali njihov trud treba da cenimo i svi sposobni, vredni, pametni i dobronamerni ljudi trebalo bi da im u tome zdušno pomognu bez obzira na ideološku i političku opredeljenost.
       Tako bi i naša mladost svoje znanje i pamet iskorišćavala u svojoj zemlji i za svoju zemlju, a ne prodajući je bogatim zemljama za male pare. A to je naš put ne u Evropu jer smo u njoj odavno već u bolje i bogatije sutra naše dece. Sopstvene probleme i neprilagođavanja morali bismo rešavati brže i bez velikih a pogotovo ne prljavih optuživanja i širenja mržnje među narodom koji je još pod velikim pritiskom kako psihičkim, tako i siromaštvom i starim lošim navikama.
      
       (Autor je lektor iz Beograda)


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu