NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Korak po korak

Plan Evropljana se, izgleda, oslanja na obrtanje dnevnog reda razgovora, koji će početi od rešavanja jednostavnijih ekonomskih pitanja (monetarna politika, transport, carine, energetika), zatim bi se pozabavili pravnim pitanjima (kao što je državljanstvo, svojinska prava) da bi se na kraju bavili državnim statusom

      Negde pred kraj godine postalo je izvesno da će građani Srbije i treće Jugoslavije u vremenu pred nama kupovati cigarete, lozu ili šljivovicu istom valutom. Ciničniji konzumenti ovdašnjih vesti, međutim, smatraju da će se to dogoditi tek kada dve stare evropske države odvojeno ili zajedno uđu u Evropsku uniju, dok nepokolebljivi optimisti smatraju da će se valutno ujedinjenje dogoditi tokom naredne godine. Ako je tačna novokomponovana politička teorija po kojoj svaki sukob ili kriza ima korene u određenim finansijskim transakcijama, onda bi optimistička verzija priče o valutama mogla da nagovesti opstanak federalne zajednice. Ako je tačna.
       Potpredsednik Narodne stranke i član jugoslovensko-srpske delegacije Predrag Drecun izjavio je, posle druge runde razgovora, da su se eksperti dogovorili da u Srbiji i Crnoj Gori važi isti valutni režim koji će biti preciziran u procesu političkog usaglašavanja, kao i to da se carinski režim reguliše u obliku carinske unije, što bi bilo usaglašeno u narednih nekoliko godina. Drecun je, takođe, rekao da su im na osnovu instrukcija Havijera Solane predstavnici EU pre početka drugog kruga razgovora u vili Gorica "eksplicitno rekli da se mora razgovarati o federalnoj opciji, a tek naknadno o opciji eventualnog nepostojanja federacije".
      
       Dinar, perper, evro
       Član crnogorskog tima Veselin Vukotić je, međutim, demantovao Drecunovu tvrdnju o jedinstvenom valutnom režimu, ističući da su pregovori bili na ivici prekida baš oko pitanja valuta.
       Predstavnici Evropske unije, kao ni beogradski političari, nisu dali nikakva tumačenja uspešnosti razgovora, poštujući dogovor da se ne iznose nikakvi detalji dok razgovori ne budu završeni. Taj dogovor je prekršen već nakon prve, beogradske runde razgovora kada nekoliko članova crnogorske delegacije nije izdržalo da ne prozbori koju o razgovoru.
       Prema saznanjima NIN-a, obe delegacije su se složile da je bilo logično da Srbija i Crna Gora imaju istu valutu (mada je razmatrana i ideja o dvovalutnom sistemu - odnosno da u opticaju i potpuno ravnopravne budu i srpska i crnogorska valuta) ukoliko dve zemlje odluče da ostanu u federaciji, što i ne zvuči kao veliki pomak. Podgorički eksperti su zatim predložili da se problem reši tako što bi Srbija uvela evro, ali predstavnici EU nisu bili oduševljeni takvim predlogom.
       U raspravi o usklađivanju carinskih stopa je, navodno, pomenuta i ideja da Crna Gora poveća i izjednači carine sa sadašnjim saveznim dažbinama pod uslovom da tu razliku subvencioniše Evropska unija, što je izgleda ostalo samo na idejnoj ravni. U ostale dve grupe, ustavno-pravnoj i bezbednosnoj, nije bilo ničega što bi bilo interesantno za javnost.
      
       Zabrinuti federalisti
       Više pažnje od samog sadržaja ekspertskih suočavanja privlači stav i ponašanje Evropljana, koji su izdejstvovali dijalog u trenutku kada su obe strane konstatovale da su beogradska i podgorička platforma nepomirljive. Šta, dakle, rade evropski posmatrači?
       Njihov plan se, izgleda, oslanja na obrtanje dnevnog reda razgovora, koji će početi od rešavanja jednostavnijih ekonomskih pitanja (monetarna politika, transport, carine, energetika), zatim bi se pozabavili pravnim pitanjima (kao što je državljanstvo, svojinska prava) da bi se na kraju bavili državnim statusom.
       Dopisniku Bete iz Brisela su evropski funkcioneri potvrdili da je "predložen redosled postupaka po logici obrnutoj od ranije, a to znači da se najpre pobrine da budu rešena, raspravljena istinska bitna pitanja, a da se tek potom, možda i kao neki ishod, sagledaju i moguća institucionalna rešenja... Naravno, pod uslovom da se ta temeljna, suštinska pitanja ne sagledavaju kao nešto samo po sebi dato, već iz ugla i kroz prizmu države i političkog federalnog ustrojstva".
       Ovdašnji federalisti bi, međutim, imali ozbiljne razloge za zabrinutost ukoliko bi u pregovorima pravili kompromise u vezi sa ekonomskim, pravnim pitanjima u interesu očuvanja zajednice da bi na kraju shvatili da Podgorica ne namerava da odstupi od državotvorne mantre o dve stolice na Ist Riveru.
      
       Namrgođeni independisti
       Poznavaoci dosadašnje politike independista veruju kako će pre referenduma, na pregovorima i van njih, Đukanović pokušavati da ubedi sopstvene građane kako će živeti u nezavisnoj državi, ali neće izgubiti prava koja su dosad imali u Srbiji (školovanje, lečenje, zapošljavanje). Možda zato je predsednik Vojislav Koštunica na konferenciji za novinare rekao da "niko nije vlastan" da obećava status najpovlašćenije nacije ukoliko dođe do raspada treće Jugoslavije. Slabašni rezultati razgovora su se mogli očekivati nakon što su za eksperte u crnogorskoj delegaciji predloženi ljudi, koji su se od pada "ljutog beogradskog saveznika" Slobodana Miloševića više bavili borbom za novu državu, nego strukom u kojoj su postali eksperti. Podgoričke vlasti su, takođe, izrazile duboko nezadovoljstvo sastavom drugog ekspertskog tima, jer su se u njemu našli ljudi sa kojima izbegavaju da pričaju kod kuće i čašćavaju ih nazivima naučenim od velikog učitelja, koji se trenutno nalazi u zemlji tulipana. Jedan od funkcionera DPS-a Aleksandar Đurišić ocenio je da Srbija uopšte nije zastupljena u ekspertskim razgovorima. "Eksperti Koštunice su sve sami poslušni Crnogorci, bilo da su iz Crne Gore ili iz Beograda", rekao je Đurišić, što bi humanitarni radnici mogli da protumače kao krupnu političku nekorektnost ili izraz žestokog nacionalizma, koji se više bave genima nego političkim principima.
       Prema izvorima NIN-a, crnogorski eksperti su u više navrata pokušavali da se razgovara o savezu država, ali su te inicijative elegantno odbacivali članovi srpsko-jugoslovenske delegacije i Evropljani.
      
       Raspolućena javnost
       Poslednja istraživanja javnog mnjenja sprovedena u Crnoj Gori i Sedam brda ukazuju da je jugoslovenska opcija u veoma blagom usponu, što bi za vladajuću koaliciju moralo da predstavlja signal za uzbunu, ali je uzbuna izostala zbog veoma deprimirajućih restrikcija struje. Dodatne nevolje im prave liberali, koji su u Skupštini pomogli Predragu Bulatoviću i drugovima da izglasaju kako je ministar finansija Miroslav Ivanišević nelegalno kupio čuvena dva aviona, da bi dan kasnije najavili da će podržati smenu depeesovskog gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše. Takvo ponašanje liberala će jednostavno terati Đukanovića da radikalizuje politiku ili se izloži riziku novih vanrednih izbora. "On se nalazi u veoma nezavidnoj situaciji, jer sve teže može da podmiruje socijalne zahteve građana, a ne polazi mu ni za rukom da prikrije stavove međunarodne zajednice, koja ga je sve vreme držala kao malo vode na dlanu. Jedinu šansu vidi u sukobima u DOS-u", ocenjuje jedan od vodećih crnogorskih opozicionara, koji ističe da predsednik Crne Gore ima više razloga za žurbu od srbijanskih političara.
       Istraživanja u Srbiji upućuju da se puls javnosti kreće u obrnutom smeru - poslednja govore da između 50 i 55 odsto želi očuvanje zajedničke države. Zamoreni stalnim optužbama o velikosrpskom hegemonizmu, kao i miloševićevskom propagandom nabijenom istorijskim mitovima, crnogorskim traumama iz prošlosti i domaćim janičarima, građani Srbije sa sve manje volje pričaju o očuvanju zajedničke države. Demohrišćanska stranka, jedna od stranaka DOS-a, koja se inače žestoko opire vanrednim izborima, jer su skupi i nepotrebni, već mesecima vodi kampanju za organizovanje referenduma u Srbiji, dok nekoliko vojvođanskih stranaka otvoreno maštaju o nezavisnoj Crnoj Gori. U jednoj od prigodnih novogodišnjih anketa, Đukanovićev savetnik Miodrag Vuković je kao političara godine imenovao Nenada Čanka, iako se može pretpostaviti da određeno poštovanje ima i prema pomenutom Đukanoviću. Taktika ispitivanja granica srbijanskog strpljenja ogleda se i u čudnovatoj konferenciji za novinare generalnog direktora crnogorske avio-kompanije "Montenegroerlajns", na kojoj je ocenjeno da je 80 odsto flote JAT-a dotrajalo, što nikako nije slučaj sa flotom crnogorske kompanije, jer su oba aviona u odličnom stanju.
       Čitav niz jugoslovenskih i srpskih funkcionera je demonstrirao veliku uzdržanost u pogledu uspeha razgovora, ocenjujući da suprotna strana samo želi da pokaže svetu kako se ne može sa Srbijom i da istovremeno ispuni vreme do referenduma ozbiljnom, državotvornom predstavom. I dok traju pregovori o preuređenju federalne zajednice ili budućim odnosima Srbije i Crne Gore, vladajuća partija povlači poteze kojim ubeđuje sopstvene birače i koalicione partnere kako ne odustaje od nezavisne države i istovremeno poručuje evropskim dobročiniteljima da je uvek spremna na razgovore. Uoči razgovora, DPS je zbog nedovoljnog zalaganja za obnovu države i prosrpske orijentacije zamenio predsednika opštine Bijelo Polje Đorđija Lukića (za novog predsednika izabran je funkcioner simboličnog imena Tarzan Milošević), a najavljuje se i smena gradonačelnika Budve Đorđija Pribilovića, koji je na nedavnoj proslavi dana opštine oštro kritikovao Đukanovića, iako nije pomenuo njegovo ime. Te dve smene su bile dovoljne da se otvori rasprava o famoznom projugoslovenskom delu DPS-a, koji navodno predvodi potpredsednik partije Svetozar Marović, ali to pomalo podseća na tugaljivu priču o liberalima u SPS-u. To, međutim, ne znači da jedan deo establišmenta, koji je decenijama poslovno, porodično i emotivno vezan za Beograd, neće otkazati poslušnost ukoliko se Đukanovićev definitivno odluči za samoizolaciju i dodatno zaoštravanje unutrašnjih podela.
       Između dve runde razgovora, vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS) čestitala je građanima Crne Gore novogodišnje praznike, ističući da će 2002. godinu obeležiti demokratski obnovljena crnogorska država u zajednici demokratskih evropskih država. Krajem prošlog decembra, Đukanović i vladajuća partija su poželeli građanima srećnu Novu Crnu Goru, ali je ove godine izostala ta poetska igra reči.
       Šta je poželeo Predrag Bulatović?
      
       BATIĆ BAČEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu