NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Plačite sa Argentinom

Sedam dana pre najavljenog masovnog protesta otpuštenih službenika četiri najveće jugoslovenske banke, i dva dana pre nego što se predsednik SRJ Vojislav Koštunica saglasio sa likvidacijom Beobanke, Beogradske banke, Invest banke i Jugobanke, do sada najriskantnijim potezom novih reformskih vlasti, srpski ministar finansija Božidar Đelić rekao je : "Ovde nećemo imati Argentinu. Ne želimo da dođemo u situaciju da neko obeća pare, ali nema izvora iz kojih bi se taj novac isplatio." Srpski ministar mislio je na velike izdatke budžeta za pokrivanje troškova rada ovih banaka i opasnost da se isplata penzija zakazana za 9. januar odloži.
"Imaćemo Argentinu", napisali su na panoima ispred zatvorenih banaka gnevni otpušteni službenici, uvereni da su prve ali ne i jedine žrtve oštrog stabilizacionog programa koji su Jugoslaviji nametnuli MMF i Svetska banka.
Pet predsednika u deset dana, 28 mrtvih, društvena anarhija i produženi nihilizam stanovništva obeležavaju kraj decenije neoliberalnog programa u Argentini, zemlji koja je devedesetih godina najposlušnije od svih primenila formule Međunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke

      Sedam dana pre najavljenog masovnog protesta otpuštenih službenika četiri najveće jugoslovenske banke, i dva dana pre nego što se predsednik SRJ Vojislav Koštunica saglasio sa likvidacijom Beobanke, Beogradske banke, Invest banke i Jugobanke, do sada najriskantnijim potezom novih reformskih vlasti, srpski ministar finansija Božidar Đelić rekao je : "Ovde nećemo imati Argentinu. Ne želimo da dođemo u situaciju da neko obeća pare, ali nema izvora iz kojih bi se taj novac isplatio." Srpski ministar mislio je na velike izdatke budžeta za pokrivanje troškova rada ovih banaka i opasnost da se isplata penzija zakazana za 9. januar odloži.
       "Imaćemo Argentinu", napisali su na panoima ispred zatvorenih banaka gnevni otpušteni službenici, uvereni da su prve ali ne i jedine žrtve oštrog stabilizacionog programa koji su Jugoslaviji nametnuli MMF i Svetska banka.
       Mnogi svetski ekonomisti izrazili su uverenje da su ove dve međunarodne finansijske institucije dovele do kolapsa argentinske privrede, zvanične odluke zemlje da ne plaća ni spoljni ni unutrašnji dug i masovnih socijalnih nemira u ovoj latinoameričkoj državi.
      
       "Argentinski slučaj gotovo da nema uporedivih tačaka sa jugoslovenskim", izjavio je pomoćnik srpskog ministra za privatizaciju i stručnjak za bankarstvo Boško Živković. "U pitanju su dve zemlje sa potpuno različitim privrednim sistemima i drugačijim ekonomskim problemima."
       Štaviše, propast Argentine neće imati negativan uticaj na ostala tržišta u razvoju, kao što se to, na primer, desilo u slučaju kolapsa azijskih privreda, ocenjuje investiciona banka "Salomon Smit Barni" u najnovijem izveštaju posvećenom tom slučaju.
      
       Razlozi za sumnju
       Ipak, sama činjenica da je u jednom trenutku Jugoslavija upoređena sa Argentinom, makar taj kontekst bio i negativan, ukazuje na jedan nov momenat. U poslednjih deset godina Jugoslavija je bila neugodno neuporediva sa većinom zemalja u svetu. Predstavljala je redak primer zemlje u kojoj je zabeležena najviša inflacija u posleratnom razdoblju svetske ekonomske istorije, još ređi primer zemlje protiv koje su uvedene sveobuhvatne sankcije UN i jednu od tri zemlje koje su bombardovale međunarodne vojne snage.
       "Ulaskom u međunarodne strukture i međunarodne finansijske institucije Jugoslavija je postala po svojim pokazateljima uporediva sa drugim zemljama u svetu, što do sada nije bio slučaj", kaže Jurij Bajec, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu (Uporedni privredni sistemi).
       U takvom sistemu merenja Jugoslavija je prošle godine proglašena šampionom u reformama među zemljama u regionu, doduše s neophodnom napomenom da je taj napredak ostvaren zahvaljujući niskoj bazi s koje se krenulo.
       Iako je Argentina iz druge ekonomske priče, moguće je tim povodom otvoriti nekoliko važnih pitanja koja se tiču jugoslovenske reforme. Na primer, da li je Argentinu do kolapsa dovelo čvrsto vezivanje domaće valute pezosa za dolar, kao što tvrdi njujorški profesor Pol Krugman čiji je tekst nedavno objavio "Njujork tajms" i da li bi relativno slična monetarna politika mogla u bližoj ili daljoj budućnosti da uvede Jugoslaviju u socijalne i političke nemire?
       Da li je Argentinu sahranila neodgovorna politika zaduživanja federalne i lokalnih država kao što tvrdi profesor Hektor Maleta sa Univerziteta El Salvador u Buenos Ajresu i da li bi za godinu ili dve Jugoslavija mogla da se nađe u sličnoj situaciji ako podlegne pritisku Vojvodine i lokalnih zajednica da se samostalno zadužuju?
       Da li je Argentina žrtva američke ekonomske doktrine neoliberalizma koja propoveda potpuno otvaranje lokalnih privreda prema svetskom tržištu, i da li Jugoslavija treba iz toga da izvuče pouku da je za zemlje u tranziciji bolje sporo otvaranje prema stranoj konkurenciji?
       Da li je Argentina, kao i mnoge druge zemlje u tranziciji žrtva SAD, MMF-a i Svetske banke i njihovih nesprovodivih ekonomskih recepata ili je žrtva sopstvenih političara koji se takvih recepata nisu držali i da li je za Jugoslaviju dobro što dobija pohvale međunarodnih finansijskih institucija ili nije?
       Da li je osećanje antiamerikanizma koje zapljuskuje Argentinu šteta samo za Argentince ili i za Amerikance, i da li međunarodna finansijska pomoć zemljama u tranziciji zavisi samo od toga da li su one od strateškog političkog značaja za SAD (kao što je to bio slučaj sa Turskom koja je prošlog leta zapala u krizu sličnu argentinskoj, da bi se zatim spasla zahvaljujući američkoj finansijskoj intervenciji) i da li je Jugoslavija po svom značaju bliža (ne)važnoj Argentini ili vojno značajnoj Turskoj?
       Na pitanje da li je za Jugoslaviju zdravo da ima domaću valutu relativno čvrsto vezanu za nemačku marku (a od nove godine za evro), dr Bajec odgovara "uslovnim, da" a dr Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta i stručnjak za monetarnu politiku, "uslovnim ne".
       "Minimalno plivajući kurs dinara u Jugoslaviji ima šire značenje jer je posle dugog perioda gubljenja poverenja u sve institucije države, stabilan dinar postao konstanta opšteg poverenja u zemlju", kaže dr Bajec. "Da sam predsednik Jugoslavije, zdušno bih podržavao stabilnost dinara s više razloga nego guverner Narodne banke Jugoslavije, jer stabilna nacionalna moneta simbolizuje povratak poverenja u institucije države."
       Dr Đukić smatra da je režim vezivanja domaće valute za stranu, kao što je to učinjeno u Argentini (i kao što je delimično slučaj kod nas) održiv jedino ako je potpuno zdrav bankarski sistem, ako je budžet zemlje na dugi rok uravnotežen i ako postoji snažan izvozni sektor. Jugoslavija ne ispunjava nijedan od tih uslova, što znači da svaki poremećaj u jednom od ova tri sektora može da izazove presiju na dinar i u krajnjoj, drastičnoj varijanti, "argentinski scenario". Dr Đukić smatra da bi fleksibilni kurs dinara uz relativno visoku godišnju inflaciju od oko 40 do 50 procenata za Jugoslaviju, na duži rok, mogao biti zdraviji.
       U Argentini, koja je decenijama isprobavala i jedan i drugi model, plivajući kurs je neprestano dovodio do visoke inflacije, a prezategnuti kurs nije izdržao pod pritiskom dvostruko negativnog dejstva rastrošnih političara i iznenadnog kolapsa izvoza.
       Sagovornici NIN-a smatraju da argentinski rusvaj u državnim finansijama može biti poučan za Jugoslaviju. "Po našim propisima, za sada samo Srbija može da se zadužuje, ali nema razloga da se u nekom budućem vremenu i lokalnim zajednicama ne dopusti da finansiraju svoje potrebe tako što će emitovati hartije od vrednosti - sve dok svi imaju u vidu da teret javnog duga snose poreski obveznici. Drugo je pitanje na šta se budžet troši - na socijalna davanja kao kod nas, na izgradnju infrastrukture ili na investicije u fabriku oružja jer od toga zavisi da li će i kako država vraćati svoje dugove", kaže dr Bajec.
       Lokalne zajednice u Argentini su se poslednjih meseci pred kolaps zaduživale izdajući hartije od vrednosti sa kamatnom stopom od 11 procenata na mesečnom nivou, koju na kraju nisu mogle da isplate. "To je jedna pouka više i za našu vladu koja je najavila skoro izdavanje svojih hartija od vrednosti. Bolje je ne zaduživati se uopšte sve dok ne postoji potpuna sigurnost da tako uzete dugove država može da vrati", kaže dr Đukić.
      
       Mogućnost izbora
       Dr Bajec nema dileme oko toga da li zemlje u tranziciji treba da se otvaraju prema spoljnjem tržištu jer smatra da je to neophodan (iako bolan) preduslov za podizanje konkurentnosti privrede i kasniju liberalizaciju finansijskog tržišta.
       Argentina koju je takvo otvaranje u jednom trenutku duboko pogodilo, izabrala je s novim predsednikom države Eduardom Duhaldeom antiamerikanizam, zatvaranje i protekcionističku politiku. "To će biti potez na kratak rok, ali na dugi rok zemlja će ponovo morati da se okrene drugim tržištima", napisao je profesor Krugman nedelju dana ranije, predviđajući da će nove argentinske vlasti izabrati takav put. Krugman, koji je inače oštro kritikovao MMF (zbog toga što nije na vreme reagovao) i administraciju SAD (zbog odsustva želje da finansijski pomogne Argentini) ocenio je da zbog kolapsa Argentine ne treba da plaču samo Argentinci nego i Amerikanci, jer nesposobnost treće najveće latinoameričke ekonomije da izdrži teret otvaranja tržišta predstavlja i poraz američke, u osnovi ispravne doktrine neoliberalizma.
       Da li je bankrot argentinske države još jedan u nizu dokaza da su programi MMF-a i Svetske banke pogrešni i da iza sebe seju masovne i nepotrebne žrtve među stanovništvom - u argentinskom slučaju, srednjom klasom?
       "Dileme oko toga da li neko treba da prihvati program koji nude MMF i Svetska banka imaju smisla tek ako postoji alternativa. Sloveniji nije trebao takav program jer je imala relativno visoku zaposlenost, relativno jaku privredu i kvalitetne proizvode za svetsko tržište, što joj je stvorilo dovoljan manevarski prostor za reforme bez velike asistencije sa strane. Mnoge druge zemlje kao što je Mađarska ili kao što je Jugoslavija, nisu u takvoj poziciji. Odluka da se prihvati ili odbije program MMF-a i Svetske banke ne zavisi od toga da li su političari glupi ili korumpirani već od toga da li postoji ili ne postoji drugi izbor", kaže Bajec.
       Jednom kad se međunarodnim finansijskim institucijama kaže "da", slede i uslovljavanja od kojih je zatvaranje četiri propale jugoslovenske banke jedno u nizu.
       Da li su u pravu otpušteni službenici domaćih banaka koji tvrde da je vreme da počnemo plakati za Jugoslavijom? Argentinsko iskustvo ne daje nikakav jednoznačan odgovor na to pitanje.
       Možda se na tom primeru može izvući samo jedan relativno pouzdan zaključak: da se američka politika prema zemljama u tranziciji sa odlaskom Klintona i dolaskom Buša promenila. Bivši američki predsednik bio je sklon da zemlje željne da slede politiku neoliberalizma izdašno pomaže u kriznim momentima. Novi predsednik podržava tu ekonomsku strategiju, ali ne smatra da SAD treba i da je finansiraju. Za Srbiju, koja pretenduje da bude ključ stabilnosti na Balkanu, i po tom osnovu očekuje finansijsku podršku iz sveta, to je možda važna vest.
      
       TANJA JAKOBI
      
      

"Argentinski slučaj gotovo da nema uporedivih tačaka sa jugoslovenskim... u pitanju su dve zemlje sa potpuno različitim privrednim sistemima i drugačijim ekonomskim problemima."


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu