NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Pozdrav iz Srbije

Prava istina o našem turizmu danas je više nego sumorna. Po svim parametrima kojima se vrednuje turistička privreda, Srbija je bolja jedino od Albanije

      Ako bi se sudilo samo prema broju noćenja stranih gostiju, Srbija doživljava pravi turistički bum. Za devet meseci ove godine ostvareno je 446 hiljada noćenja inostranih gostiju, što je čak za 40 odsto više nego prethodne godine, a u poređenju sa 1999. godinom to je povećanje za fantastičnih 90 odsto. No, pošto je "statistika naša dika, što zamisliš to naslika", kako je davno primetio Vib, ove brojke navodimo samo kao ilustraciju kako se iz preciznih podataka može izvući potpuno pogrešan zaključak. Ovoliki procenat povećanja broja noćenja stranaca u Srbiji nema nikakve veze sa zamahom turističke privrede, sa organizovanom akcijom turističkih poslenika na dovođenju stranih gostiju, sa poboljšanjem kvaliteta i asortimana turističkih usluga. Nije reč o promenama u turizmu, nego u politici. Posle godina izolacije i samoizolacije Jugoslavija i Srbija su se otvorile prema svetu, počeli smo da sarađujemo sa okruženjem i, logično, svet je počeo da dolazi kod nas, a kad su već tu, onda moraju negde i da prenoće. Dodatni podatak, da je gotovo čitavo povećanje broja noćenja ostvareno u Beogradu i još malom broju većih srpskih gradova, dovoljno govori da, u stvari, uopšte nije reč o turistima u klasičnom smislu, nego o političkim delegacijama i poslovnim ljudima koji su nam prvi pohrlili u goste. No, za početak ni to nije loše.
      
       Marketing
       Prava istina o srpskom turizmu danas je više nego sumorna. Po svim parametrima kojima se vrednuje turistička privreda, Srbija je bolja jedino od Albanije. U nekim segmentima zaostaje i iza nje. Tokom 2000. od turizma je prihodovano svega 22 miliona dolara. Ove godine se očekuje čak 150 miliona, ali je u poređenju sa 1990. godinom kada je ostvareno 500 miliona dolara, to još uvek sitna para. Pre jedanaest godina toliko su imali i Česi. Oni sada imaju deset puta više. Turistički kapaciteti se najčešće mere brojem turističkih ležajeva. Na hiljadu stanovnika, Srbija ima pet ležajeva, a takođe kontinentalna Austrija, čak 81 ležaj.
       - Turistička privreda je jedna od najpropulzivnijih privrednih grana u kojoj se gotovo iz minuta u minut menjaju okolnosti i uslovi poslovanja. Brzina promena u ovoj grani može da se poredi sa onim što se dešava u oblasti informatike, kaže za NIN Ljubomir Jovanović, načelnik za turizam u republičkom Ministarstvu za trgovinu, turizam i usluge. U turizmu se gotovo svakodnevno menjaju zahtevi i struktura klijentele. Prema tome, treba svakodnevno prilagođavati i sadržaje i ponudu. Klasičan godišnjeodmorski turizam odavno je ustupio mesto drugim oblicima kao što je najnovije "putovanje radi zdravlja".
       U organizaciji ovog ministarstva u hotelu "Hajat" nedavno je promovisan novi marketinški pristup u ovoj privrednoj grani. Uz prisustvo republičkog premijera Zorana Đinđića, brojnih domaćih i stranih zvanica, među kojima je bio i sveprisutni američki ambasador Vilijam Montgomeri, promovisan je i novi znak i turistički slogan "Tri razloga za ljubav", očigledno sračunat na to da nas kod potencijalnih gostiju predstavi u drugom svetlu nego što je to bilo proteklih godina.
       No, iza ovog manifestacionog dela, turističke poslenike Srbije čeka dugotrajan i mukotrpan rad kako bi dobili makar deo svetskog turističkog kolača. Turizam danas u svetu čini šest odsto društvenog proizvoda, a u ukupnoj potrošnji čini 13 odsto.
      
       Infrastruktura
       Deset najrazvijenijih zemalja sveta participira 45 odsto tog kolača, ali su poslednjih deset godina izvanredan rast ostvarile i zemlje nekadašnjeg istočnog bloka: Mađarska, Češka i Poljska sa godišnjim prihodima od četiri do šest milijardi dolara.
       - Osnovica svakog turizma je infrastruktura, tvrdi Ljubomir Jovanović. - To pre svega podrazumeva smeštajne kapacitete, ali to nije i jedino. Osim kreveta, Srbiji nedostaju skijališta, žičare, objekti letnje rekreacije, bazeni, plaže, zabavno-rekreativni parkovi, traking i trim staze, šetališta, rečne marine. Ograničavajući faktor je saobraćajna i komunalna infrastruktura. To je ono što čini osnovu u turizmu, ali je to i ono što je najskuplje, za šta treba obezbediti ogromne količine novca koji mi nemamo.
       Stručnjaci tvrde da Srbija sada plaća danak globalnoj turističkoj koncepciji stare Jugoslavije. Sva kapitalna ulaganja u turizam ondašnje Jugoslavije bila su usmerana ka primorju. S malim izuzecima, na kontinentalni deo, gotovo da se nije ni obraćala pažnja.
      
       - Jedino što je u kontinentalnom delu do sada urađeno po svetskim merilima i standardima, jeste Olimpijski kompleks u Sarajevu u sklopu priprema za Zimsku olimpijadu 1984. godine i turistički kompleks na Kopaoniku, tvrdi Slobodan Mitrović, nekadašnji direktor "Geneks hotela" na Kopaoniku, sada stručni saradnik u Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije. - Tada je to rađeno u saradnji sa vrhunskim stručnjacima iz sveta, po ugledu na svetske zimske turističke centre. Na primeru Kopaonika se i videlo koliko se to višestruko isplatilo.
      
       Iskustva
       Proteklih godina Srbija je donela skoro sve potrebne propise i akte kojim se reguliše ova oblast. Prema prostornom planu, podeljena je na šest turističkih centara i 17 turističkih regija. Urađena je strategija razvoja turizma, postoji i Zakon o turizmu, započeta je kategorizacija turističkih objekata po normativnim rešenjima u Evropi. Ove godine Vlada Srbije usvojila je i Program podsticaja razvoja turizma čiji je cilj da se finansijskim sredstvima pomognu najosetljiviji segmenti turističke privrede, finansira izgradnja turističke infrastrukture, subvencionira planiranje turističkog razvoja. Planirane su i promotivne aktivnosti i razvoj novih vidova turističke ponude. I pored svega, sredstva kojima Srbija raspolaže su nedovoljna za ozbiljniji turistički prodor u svet.
       - Ulaganja u infrastrukturu su velika i njihova otplata je dugotrajna i zbog toga ne treba očekivati da će strani kapital pohrliti u ovu oblast, smatra Ljubomir Jovanović. - Ipak, možda ne bi bilo naodmet videti neka iskustva iz našeg okruženja. Italijani su, na primer, kraj Drugog svetskog rata dočekali sa potpuno ruiniranom turističkom infrastrukturom. Onda su 1947. godine formirali takozvani Rotacioni fond. I on je i dan-danas glavni izvor za finansiranje strateških ulaganja u turizam. Turci, koji poslednjih godina takođe beleže investicioni bum, do finansija za infrastrukturu došli su tako što su dali dugoročne koncesije za novoizgrađene objekte. Mislim da je i nama šansa u tom pravcu, s tim što u taj proces treba ići postepeno i da to bude propraćeno odgovarajućom zakonskom regulativom.
      
       Svojina
       Najveći kočničar srpskog turizma je pitanje svojine. Više od dve trećine turističko-ugostiteljskih kapaciteta su u društvenom vlasništvu, sa prevelikim brojem zaposlenih, sa vrlo niskom akumulacijom, i sistemom poslovanja koji je u svetu odavno prevaziđen. Uz svojinsku transformaciju, koja je tek u začetku ponudom beogradskih hotela, neophodna je i poslovna i tehnološka transformacija. Ona pre svega podrazumeva uključivanje u globalne svetske sisteme, primenu savremenih koncepata marketinga i menadžmenta, kompletnu kompjuterizaciju ugostiteljsko-turističke privrede. Ilustracija postojećeg stanja je, na primer, podatak da Turistička organizacija Srbije (TOS), nekadašnji Turistički savez Srbije, nema nijedno predstavništvo u svetu. Predstavništva nemaju ni nekada moćni turoperatori kao što je "Jugoturs", "Centroturs", "Geneks". Sve to treba ponovo graditi, ali ne na starim temeljima i na staroj koncepciji.
       Na primeru turističkog centra Kopaonik ipak mogu da se sagledaju mogućnosti i načini za razvoj turizma na srpski način. Bez obzira na brojne propuste prilikom planiranja i gradnje turističkih objekata na najlepšoj srpskoj planini, ovaj centar je odavno ušao u sve turističke atlase u svetu. Najveći broj luksuznih hotela, odmarališta i skijališta izgrađen je osamdesetih godina, kada je država ovaj posao poverila beogradskom "Geneksu". Ovaj ski-centar koji može dnevno da ugosti više od 10 hiljada turista, početkom devedesetih imao je više od polovine gostiju iz inostranstva.
      
       Kopaonik
       - "Geneks" je zajedno sa opštinama Brus i Raška osnovao preduzeće "Geneks-Kopaonik" koje je preuzelo svu projektno-tehničku dokumentaciju i postojeću komunalnu i energetsku infrastrukturu. Za veoma kratko vreme izgrađen je sistem skijališta sa 50 kilometara alpskih staza, 20 kilometara nordijskih staza, 21 žičarom i ski-liftom, četiri bebi-lifta i neophodnom pratećom stazom. Izgrađeni su objekti komunalne infrastrukture, vodovod, kanalizacija, uređaj za prečišćavanje vode, energetska postrojenja. U tom periodu izgrađeni su luksuzni hoteli kao što su konaci "Sunčani vrhovi", apartmani JAT-a, hotel "Atlas", hotel "Grand". Naravno, ovakva intenzivna investiciona aktivnost ostvarena je uz pomoć republičkog fonda za razvoj koji je finansirao 50 odsto, a ostatak "Geneks". U tim godinama je sve funkcionisalo kako treba, jer se znalo ko je nosilac razvoja, a to je bio "Geneks" i on je bio i najodgovorniji za sva zbivanja na Kopaoniku, priseća se danas nekadašnji prvi čovek preduzeća "Geneks-Kopaonik" Slobodan Mitrović.
       Beogradski "Geneks" je u međuvremenu pretrpeo mnoge lomove i jedva opstaje. To se sada najbolje primećuje na Kopaoniku, gde svako radi po sopstvenom nahođenju i prema sopstvenim interesima, dok se reprezentativnost ovog centra polako kruni.
      
       LJUBIŠA POPOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu