NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Magični geto<br>Zoran Ćirić
Prorokova zavet(rina)

      
       Braćo i sestre, nisam ni slutio da je gerontologija tako vitalistički pokret dok nisam upoznao "ninovce"! Jeste da, po prirodi stvari, gerontologiju valja shvatiti kao sinonim za hronično zakeranje, gunđanje, džavkanje i mrgodno bajanje - ali ovi "ninovci" zeznuše i biologiju i psihologiju, u svom kulturno-političkom njuškanju svega što se mrda i gamiže na "aktuelnoj društvenoj sceni". Večiti redari na javnom času koji su, od silne revnosti, zaboravili na razliku između "dežurnog" i "požarnog". Što se mene tiče, mogu oni da "snifaju bez uvlačenja" do mile volje, samo neka mene više ne uzimaju u usta! Dosta sam, ako je za vajdu, boravio u njihovom probavnom traktu. Ali, avaj, nema tog debelog creva na čijem kraju ćete ugledati svetlost.
       Evo, bilo je dovoljno da, u nekim prigodnim novogodišnjim "željama", pomenem "srpskog Pinočea" kao Božić Batu, i "građanski rat" kao zamenu za "novogodišnji bal pod maskirnom toaletom", i već su krenula režanja i kevtanja koja zgražavanje i pudljivost znače. Svi me nešto startuju u stilu: "Dokle više tvoje kaubojsko prorokovanje. Prvo brbljaš kako su Srbi genetske kukavice, a onda kreneš da prizivaš nekakav građanski rat, samo da bi provocirao i izigravao kontraša-zajebanta". Upravo tako mi zbore i prigovaraju, uz prigodnu psovku i "rke-koke" gestikulaciju...
       E pa, kad je tako, umesto bilo kakve polemike ili odbranaške spuštačine, koju ti mazohistički davitelji očekuju, Magični će posegnuti za svojom arhivom i dati vam na uvid tri DOKUMENTA koja jasno pokazuju ko je u ovoj džiberski suverenoj Polutaniji prorok a ko seljak!
       Dokument broj jedan: "Za vreme raspadanja Jugoslavije, austrijska javnost bila je maliciozna u svojoj radoznalosti i zlurada u potezanju istorije za uši. Stalno su, kao u bunilu, pominjali Franca Ferdinanda, atentat u Sarajevu, devetsto četrnaestu, graničare, varvare, teroriste, vizantince, apokaliptičare... Znajući za to negativno zračenje našeg bivšeg suseda, Predsednik Milošević s posebnom pažnjom primi grupu uglednih bečkih novinara. Dok je odgovarao na njihova pitanja, gledao ih je pravo u oči, sve dok Bečlije ne spustiše pogled, zatečeni u svojoj osveti. Kada je osetio novinarsku paniku, predsednik Srbije reče: "Istorija je kao proja - brzo zasiti, a još brže ogadi." Zatim se zamišljeno osmehnu i dodade: "Ali, vi ne znate šta je to proja, zar ne?".
       Pažnja! Ovo što ste pročitali nije romansirani izveštaj sa suđenja u Hagu, već priča "Osveta višeg sveta" koju je Magični napisao 1995. a koja je objavljena 1997. u knjizi ZEN SRBIANA. Molim? Da, ja sam u toj zbirci priča opisao Miloševića kao "srpsku sintezu Orsona Velsa i Roberta Mičama". To jest, izmislio sam Miloševića - onakvog kakav je postao tek šest godina kasnije!
       Dokument broj dva: "Ova knjiga će biti fina zanimacija radnim ljudima i poštenoj inteligenciji dok budu gledali u nebo i 'tomahavke'. Pozdravljam cenjeno građanstvo i čitateljstvo i poručujem im da na vreme nabave moju najnoviju knjigu, jer kad dođu NATO-crnci i NATO-melezi možda će im primerci mojih knjiga poslužiti kao ausvajs. Poznati po junaštvu, neka se na vreme opskrbe junačkim oružjem."
       Znate šta ste upravo pročitali? Ne, to nije bajata vremenska prognoza, već odlomak iz intervjua koji je Magični dao "Dnevnom telegrafu" 15.03.1999, a povodom izlaska knjige izabranih priča KAŽI MAMI.
       Idemo dalje, za one sa srcem u stomaku. Elem, deo teksta koji mi je jedan srpski politički magazin naručio ali ga nikada nije objavio, bez objašnjenja. I zaista, mislim da je svako objašnjenje u ovom slučaju suvišno. Uostalom, uverite se sami.
       "Dragi moji, sledeće redove čitajte vrlo pažljivo, jer ovo pišem samo jednom: u nedelju, desetog dana septembra dve hiljadite. Posle će se to preštampavati i citirati, ali tada će, naravno, biti kasno i manje slasno. Biće, u stvari, isto. I, baš zato, prosto ne mogu da poverujem u ono što vidim i čujem. Koga god pitam: "Koji se vrag događa" - odgovara mi skoro prezrivo: "Predizborna groznica". Ajde? Idi begaj! Pa, u Srbiji su svi izabrani, zar ne? Čemu onda tekuće besmislice: izaberi me da te izaberem?!? Zar to nije princip šuge ili kuge, svejedno?
       Izbori u Srbiji su - TAMO DALEKO. I zato svi pevaju istu pesmu. Ta pesma nije ništa drugo do crno-bela hronika mešetarenja, cenkanja, nutkanja, muvanja, zavlačenja, navlačenja, spletkarenja, grebanja... Nije ključno pitanje: "Ko će pobediti", već - "Ko će keširati". A i to je retoričko pitanje. Problem Srba i jeste što je svim Srbima sve jasno, mada izigravaju univerzalne neznalice sklone zaboravu i tračanju.
       Ako nekome, ipak, nije sasvim jasna "aktuelna situacija", evo nekoliko nezaobilaznih aksioma koji se, krajnje eufemistički, nazivaju "izborna pravila". Hm, pravila? Zar su izbori - igra? No, pustimo te lažne dileme i vratimo se pomenutim aksiomima. Idemo redom: 1) Dok je bivših komunista - biće i komunista; 2) Dok je stada - biće i ovaca; 3) Dok je čobana - biće i pastira; 4) Dok je škola - biće i ponavljača; 5) Dok je parlamentarizma - biće i izma; 6) Dok je "parlamentarizma" - biće i znaka navoda u narodnom predanju. (...) Za utehu, i za kraj, Magični vam poručuje: "Bolje i 24. septembar nego 27. mart!" Završen citat.
       Dakle? Molim? Pitate se gde se denuo "građanski rat"? Polako, doći će i on na red. Bolje reći - nastaviće se. Zar posao pisca kolumni nije da vam "udara čežnju" do sledeće epizode?


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu